Već godinama naša najuspješnija kajakašica Anamaria Govorčinović opet pomiče granice. Nakon što je prošle godine postala prva hrvatska olimpijka u tom sportu, ovog je vikenda u kanadskom Halifaxu na Svjetskom prvenstvu osvojila srebro i broncu!

Ne tako davno, uoči Olimpijskih igara u Tokiju, dok još nije imala normu u džepu, Anamaria Govorčinović (25) proživljavala je najteže trenutke karijere. Lomila se oko pitanja – nastaviti ili odustati?

Jer, sport kojim se bavi nije toliko primamljiv sponzorima i novca nema. Godinama se trudiš, odričeš, najbolji si u državi, a opet ne možeš živjeti od toga čime se baviš. I svi pritom očekuju da uvijek budeš pri vrhu.

Mnogi na tom nemilosrdnom putu odustanu. Jednostavno, dignu ruke. Pogotovo ako, za razliku od Anamarije, nisu dovoljno uspješni. No čak je i ona, usprkos odličnim rezultatima, u jednom trenutku došla do zida.

„Prije nego što sam ostvarila olimpijsku normu, bilo je baš kritično. Nisam vidjela izlaz“, priča nam Anamaria, s kojom smo se čuli u nedjelju navečer po našem vremenu, nakon dodjele medalja u Halifaxu.

„Ovo je surov sport, potrebna su velika odricanja da možda uspiješ. Mala je granica između uspjeha i neuspjeha. U Hrvatskoj nitko ne zna da postojiš i čime se baviš dok ne napraviš rezultat, a za to ti treba vremena i truda.“

Kako to inače biva u životu, u trenucima krize morate računati na podršku onih koji su uvijek uz vas. Tako je i Anamaria dobila ‘poguranac’ od onih koji su je i stvorili.

„Roditelji i trener su najzaslužniji što sam ostala u sportu. Roditelji najviše. Oni su me praktički molili da ostvarim tu normu. I uspjela sam. Odlazak na Olimpijske igre bio mi je vjetar u leđa, a ove dvije medalje samo su još jedan korak naprijed.“

Koju godinu kasnije, možemo samo zahvaliti Anamarijinim roditeljima i čestitati na moći uvjeravanja.

Njihova je kćerka prošle godine postala olimpijka i europska doprvakinja na 1000 metara, a proteklog vikenda osvojila je i dvije medalje na Svjetskom prvenstvu u Kanadi. Srebro u jednosjedu (K-1) na 500 metara u subotu i broncu na 1000 metara u nedjelju. Trebat će vremena da se dojmovi posve slegnu.

„Još nisam ni svjesna svega, što je i normalno. Znala sam da vrijedim i da sam fizički spremna. I evo, dočekala sam svoj trenutak.“

U finalu na 500 metara brža je od nje bila samo Lisa Carrington iz Novog Zelanda, legenda ovog sporta i peterostruka olimpijska pobjednica. Za njom je Govorčinović zaostajala 1.28 sekundi. Dakle, realno gledano bolje od srebra nije se moglo.

„Cilj nam je bio ulazak u A finale, a nakon polufinalnih utrka vidjela sam da su sve finalistice bile unutar jedne sekunde. Znala sam da mogu konkurirati za medalju ako odradim dobru utrku.“

Djevojka koja je rodom iz Hrvatske Kostajnice, a već godinama trenira u Kajak kanu klubu Matija Ljubek na zagrebačkom Jarunu, otkrila nam je da je u startu utrke naišla na neočekivane probleme.

„Malo je bilo kritično s vjetrom, izbacio me na startu. U Zagrebu nije tako vjetrovito pa gotovo nikad i ne treniram u takvim uvjetima. Morala sam držati priključak s grupom jer sam znala da imam jako dobar finiš. U tome sam bolja od svih, u to sam bila uvjerena.“

Eto, nakon razmišljanja o odustajanju, Govorčinović je ostvarila olimpijski san i uzela dvije medalje na svjetskoj smotri. Vrhunac. Ali samo za sada, poručuje Anamaria.

„Ovo mi je definitivno najveće postignuće do sada, ali tek mi je 25 godina. Sada je prvi cilj izboriti normu za Pariz i onda tamo probati osvojiti medalju!“

Anamaria se kući vraća danas.

„Vjerojatno će biti puna kuća ljudi. Ja sam skromna, ne tražim previše. Samo da dođem kući.“

Mama je već dobila upute što joj je činiti, odnosno koju slasticu pripremiti.

„Već sam naručila cheesecake, haha. Taj mi je najdraži.“

A nakon zaslužene proslave u krugu obitelji, junakinja naše priče vraća se treninzima s dugogodišnjim trenerom Aleksandrom Kneževićem. Jarun je njihov dnevni boravak.

„Za dva tjedna imam Europsko prvenstvo u Münchenu na 500 i 1000 metara, kao u Kanadi. Nakon toga kraj sezone i odmor.“

Nakon rezultata koje smo spomenuli, nema govora da će Anamaria Govorčinović odustati od kajaka, no ipak se nada da će se pitanje financiranja njezine karijere pomaknuti s mrtve točke. Krajnje je vrijeme.

„Moje konkurentice dolaze iz drukčijih sustava i ne mogu se usporediti s njima. Nadam se da ću pronaći sponzora i da će netko prepoznati moj trud. Još od Matije Ljubeka u ovom sportu kod nas nitko nije napravio ovakav rezultat na ovoj razini. Ne želim ispasti bezobrazna, ali to je tako“, zaključuje Govorčinović.

Uvjereni smo, uskoro i dvostruka olimpijka. Možda i vlasnica medalje u Parizu. Zašto ne.