Današnji gost u podcastu Sportkluba je bivši izbornik Miroslav Ćiro Blažević koji je Vatrene odveo do svjetske bronce 1998.

Naši novinari Igor Flak i Neven Cvijanović razgovarali su s trenerom svih trenera, Miroslavom Ćirom Blaževićem. Bilo je tu pregršt tema, naravno dotaknuli su se i situacije s koronavirusom, ali i događaja koji su nedavno potresli Maksimir.

Prije nego što krenemo u dubinske teme, kako ste vi Ćiro, kako vi provodite dane dok je ovakva situacija?

Ćiro: ‘Ako sam u izolaciji, onda svi oni koji me poznaju mogu zamisliti da ne prolazim kroz baš lijepi period. Istina je i da imam jednu brigu, jednu zabrinutost, ali mislim da je to jedna neophodnost u ovom trenutku da svatko od nas to ima pa da se prilagode zahtjevima i brige onih što je dobro, a što nije dobro. Ja sam discipliniran i zasad sam u karanteni, imam sreću da je sin tu oko mene jer sam ja ipak u stanovitim godinama.

Sukob na relaciji Bjelica- Mamić. Rezanje plaća kao neki alat da Osječanin ode?

Ćiro: ‘Ja nisam sklon da vjerujem nekoj vrsti zavjere, da bi jednog izuzetnog trenera kao što je Bjelica koji je napravio sjajnu promociju u klubu kojeg volim i koji je imao potrebu za rezultatima, što je on i napravio. Mislim da nismo dovoljno informirani i mislim da se radi o jednom nesporazumu koji će se riješiti na zadovoljstvo sviju. Nemoguće je da nogometaši, sportaši nisu bili spremni na jednu žrtvu koja je danas neminovna za svakog humanog i odgovornog čovjeka. Vidjet ćete da će oni pristati na to. Znam Bjelicu jako dobro i siguran sam da je i on svjestan svega ovoga kao i mi i siguran sam da će naći neki zajednički jezik. Sve drugo bi bilo štetno za Dinamo. Ne bi želio ništa govoriti protiv Mamića. Definicija našeg odnosa je: ‘Učinio sam ti mladost sretnom, a ti moju starost nesretnom.

Što ako se ne pronađe zajednički jezik?

Ćiro: ‘Ja bi lagao kad bi rekao da u ćošku moje glave ne postoji jedna bojazan da se čak izrodi i ono najgore. Ne želim vjerovati u to, ljudi koji su danas u klubu, uvjeravam vas da su u dobroj namjeri i da su pametni i da jednostavno moraju pronaći rješenje. Siguran sam da nitko igrača nema tu egoističnu notu da on ne pristane na jednu žrtvu, jer je cijeli svijet spreman na takvu vrstu odricanja.

Odnosi Dinama i Hajduka, dok je Mamić tu ‘blizu’?

Ćiro: ‘Gledajte, on je na neki način učinio da se produlji ta kriza u Splitu. Naravno da bi i ja htio da se Hajduk vrati tamo gdje mu je i mjesto. Ovo što rade primjerice Bad Blue Boysi danas je za svaku pohvalu, kao i Torcida, ali u Splitu su frustrirani situacijom, nema nikakve podrške za trenera, sve se stalno mijenja nešto u klubu. Sve se vrti oko novca.

Europsko prvenstvo i Olimpijada su odgođeni. Naši reprezentativci su se pripremili na sve, koliko je to sve zapravo poremetilo, odnosno koliko će igrača igrati na Euru iduće godine od onih koji su igrali u Rusiji?

Ćiro: ‘Ja sam po svojoj naravi veliki optimist. Međutim, nakon svega ovoga, bojim se da su svi na neki način hendikepirani. Ovaj virus je pokazao da je sport sociološki najvažniji, dok je bilo sporta, bilo je i zanimacije. Mi Hrvati živimo sport, sport nas je stavio u sami vrh svjetske konkurencije. Možemo biti tužni što neće biti sporta, pogotovo jer smo mi najveća sportska nacija na svijetu u odnosu na broj stanovnika. Ova neizvjesnost ubija, vidjet ćemo što će se dogoditi. Vidio sam neki dan kako Modrić trenira kući, uvjeravam vas da će Modrić ponovno blistati i dogodine. Ali izbacujemo talentirane mladiće i ja se ne bojim da ćemo biti sjajni. I reći ću vam i za Dalića, mi se često čujemo. On mene često pita za pokoji savjet, ali mu nisam sugerirao ništa, jer znam da on zna bolje.’