Posebnog više nema – Ole je postao 'The Golden One'

Saša Živko 7. ožu 20195:48 > 5:49
Photo by Julian Finney/Getty Images)

Manchester United ponovno je u četvrtfinalu Lige prvaka, tko bi se usudio to ikada pomisliti samo tri mjeseca nakon što se dogodila smjena koja će sve promijeniti.

Jose Mourinho kao da je samo ružna uspomena. Iako su od kraja njegove dvogodišnje avanture na Old Traffordu prošla tek nešto manje od tri mjeseca, Ole Gunnar Solskjaer je uveo takvu promjenu kao da The Special One nikada nije niti postojao u uredu podno Carringtona.

Pobjeda kakva je ostvarena na Parku Prinčeva osokolila je i one najstarije navijače Uniteda koji su takve lude preokrete viđali samo u doba Sir Alexa Fergusona. Ole Gunnar, ili kako je uvijek bio poznat u svojim igračkim danima kada je nosio dres Uniteda, The golden reserve, postao je The Golden One, ako je već Jose bio toliko poseban.

Neka bude jasno, United nije odigrao spektakularnu utakmicu na Parku Prinčeva, golovi su postignuti nakon pogrešaka konfuzne obrane PSG-a, kao i Gigija Buffona, a gledajući ocjene igrača nakon utakmice samo su trojica imali ocjenu veću od sedam (Lukaku, Smalling i Fred). No, to je posve nebitno jer United je načinom igre, pritiskom u pravom trenutku, koncentracijom u završnoj četvrtini učinio ono što su Fergijeve momčadi godinama činile – isforsirali sreću.

Kaže se kako ‘sreća prati hrabre’, a to je zaista prilično dobar opis Unitedova nastupa u Parizu. Definitivno, ovo više nije slučajno, nitko nema pravo nastaviti s pričom kako su rezultati pod norveškim trenerom plod pozitivnog šoka nakon smjene trenera kako se to obično voli kazati. Solskjaer je uspio zaista nešto što se rijetko viđa, pogotovo kada usred sezone trener preuzme klub. Uspio je od momčadi koja je psihološki prošla stanje raspada, igrača kojima se zgadio život svaki put kada moraju slušati Mourinha i njegov ‘kontrolirani nogomet’ gdje je najbitnije obraniti gol, a najmanje uživati u nogometu, vratiti sreću i nadu tim istim igračima.

Na kraju, nogometaši su upravo to jer obožavaju igru, kao klinci dok su nabijali loptu po ulicama Francuske, Belgije, Engleske itd, malo tko je razmišljao kako će jednog dana ‘kontroliranim’ nogometom pokušati nešto osvojiti. Ole je to promijenio, u samo tri mjeseca, a zapravo i manje, od igrača koji su jedva čekali kraj sezone kako bi plakali svom menadžeru ‘ne želim više biti ovdje’, do nevjerojatnog uzbuđenja koje ponovno živi na Old Traffordu.

Solskjaer je u nepuna tri mjeseca uspio vratiti United u top četiri Premiershipa, izboriti četvrtfinale FA kupa pobjedama nad Arsenalom i Chelseajem te izboriti plasman u četvrtzavršnicu Lige prvaka nakon poraza 0:2 u prvoj utakmici i to na domaćem terenu! Koliko Norvežanin razumije način kako se radi u Unitedu pokazao je trenutak kada je uvodio mlade igrače iz klupske akademije Chonga i Greenwooda u jednoj toliko važnoj utakmici.

Iz nekog razloga, gledajući okršaj na Parku Prinčeva sjećanja mi naviru na polufinale lige prvaka iz 1999. godine, United je gubio u Torinu, a onda je uslijedio preokret golovima Royja Keanea, kasnije su zabili Dwight Yorke i Andy Cole. Na potonju dvojicu podsjetio me Romelu Lukaku.

Koliko je samo kritiziran, ponekad zaista na nevjerojatne načine, no Lukaku više nije igrač za male utakmice kako su mu tepali, šest golova u posljednje tri utakmice, po dva na svakoj i to nevjerojatno važna. Sam je srušio Southampton prošlog vikenda, sada je to učinio i PSG-u. Jednom PSG-u koji je postao žrtva vlastitog uspjeha. Kažu kako je Parižanima lako igrati ligu prvaka kada su toliko dominantni u francuskom prvenstvu. Kažu, ‘imaju dovoljno vremena pripremiti se za ono najvažnije’. Međutim, to je zapravo velika nebuloza.

Momčad uvijek mora imati konkurenciju, nekoga tko će te tjerati prema naprijed, da iz sebe izvučeš ono najbolje. To je bio Magic Johnson prema Larryju Birdu (i obratno), Isiah Thomas prema Michaelu Jordanu, Andre Agassi prema Peteu Samprasu, Roger Federer prema Rafi i Novaku itd.

Bez prave konkurencije nema uspjeha, a PSG nema nikakvu konkurenciju u domaćem prvenstvu. Pa oni su osigurali novi naslov prvaka već početkom siječnja što je zaista nevjerojatno obzirom kako je riječ o jednoj od liga petice. Uvjeren sam kako je pobjeda nad Southamptonom itekako pomogla Unitedu u preokretu na Parku Prinčeva. Korelacija sigurno postoji, United je mentalno ostao u elementu i to se pokazalo u Parizu.

Što očekivati u nastavku sezone? Navijači Uniteda će se nastaviti nadati, sanjati kako bi sezona koja je počela poput noćne more završiti najljepšim snom. Premier liga se neće osvojiti, FA Kup je opcija, međutim teško da bilo što može zamijeniti naslov u ligi prvaka. Naravno, dalek je put to tog ostvarenja, međutim…možete li uopće zamisliti...

Kakva bi to priča bila….ali čak i ako se to ne dogodi, ako United izgubi i ligu prvaka, ma i FA kup, uprava Uniteda mora ‘zakapariti’ Solskjaera jer inače bi se mogli suočiti s drugom vrstom pobune. Ed Woodward, uz silne pogreške koje godinama čini s transferima i trenerima, ovdje jednostavno ne smije pogriješiti.