Dubrovački Jug još je jednom potvrdio status nepresušnog vrela vaterpolskih talenata nakon što su se trojica mladih Dubrovčana – Ivano Lončar, Toma Drobac i Marin Bajurin – iz Portugala vratili okićeni naslovom U-18 svjetskih prvaka.

Da je Dubrovnik grad vaterpola, zna se odavno, a isto tako je poznato kako dubrovački Jug iz godine u godinu izbacuje nove vrhunske talente.

Milanović primio U-18 vaterpolsku reprezentaciju i čestitao im na zlatu na SP-u

Vaterpolo

10. srp 2026 0

Vaterpolo

10. srp 2026 0

Fascinantan put do zlata: Hrvatski juniori do zadnjeg časa su polagali maturu pa postali svjetski prvaci

Vaterpolo

5. srp 2026 0

Vaterpolo

5. srp 2026 0

No, 2026. godina posebna je jer su hrvatski vaterpolisti do 18 godina nedavno u Portugalu postali novi svjetski prvaci, a među zlatnim reprezentativcima izbornika Hrvoja Koljanina našla su se i trojica Dubrovčana – Ivano Lončar, Toma Drobac i Marin Bajurin. Također, uz njih je u ulozi pomoćnog trenera bio i legendarni olimpijski pobjednik Paulo Obradović.

S mladim Barakudama razgovarali smo na bazenu u Gružu, gdje svakodnevno treniraju i pripremaju se za nove izazove. Vremena za odmor nemaju previše, ali svaki od trojice igrača koji su se kući vratili sa zlatom sa Svjetskog prvenstva sanja samo jedno – nastup za Hrvatsku na Olimpijskim igrama.

Podsjetimo, mlade Barakude do svjetskog su zlata stigle nakon dramatičnog finala protiv Sjedinjenih Američkih Država, u kojem su slavile 21:20 nakon raspucavanja peteraca.

Koja vam je utakmica na turniru bila najteža?

Ivano Lončar: “Prvenstvo je bilo jako dobro za nas jer smo se kući vratili sa zlatom. Gradili smo se iz utakmice u utakmicu i osjećali smo kako smo sve bolji. Nismo baš dobro počeli turnir jer smo izgubili od Crne Gore, ali na kraju je sve završilo dobro. Protiv Italije je meni osobno bila najteža utakmica, ako izuzmemo finale protiv SAD-a. Protiv Italije je bila jako teška utakmica jer su je dobro otvorili, ali smo na kraju nekako pobijedili.”

Kakva su bila očekivanja prije odlaska na Svjetsko prvenstvo i je li ovo zlato ipak iznenađenje?

Toma Drobac: “Možemo reći kako je to bilo iznenađenje, ali isto tako smo vjerovali da imamo talenta i vjerovali smo da možemo napraviti veliki uspjeh. Ali iskreno, da ćemo osvojiti zlato, to je ipak veliko iznenađenje i kad pogledam unatrag, to što smo napravili je nevjerojatno i još uvijek ne mogu vjerovati. To zlato stvarno će mi zauvijek ostati u sjećanju. To je bilo za pamćenje.”

Ivano Lončar: “Ja bih dodao da smo znali kako možemo puno, ali nismo očekivali baš da ćemo biti prvi.”

Važna karika te zlatne generacije bio je i golman Marin Bajurin, koji će zauvijek pamtiti finale protiv SAD-a i raspucavanje peteraca.

O čemu ste razmišljali uoči finala?

Marin Bajurin: “Kao prvo, na ovom turniru vidjeli smo kakav se vaterpolo igra u drugim državama i kakav stil igre preferiraju. Ono što sam primijetio jest da u našoj generaciji ima stvarno jako dobrih igrača iz cijelog svijeta. Meni je psihički i fizički najbitnija bila utakmica četvrtfinala protiv Talijana jer smo znali da nam pobjeda donosi borbu za jednu od medalja, a da smo izgubili, vjerojatno bismo mentalno pali. Nakon toga došla je polufinalna utakmica protiv Španjolaca koja je bila jako teška, ali smo u nju ušli puno lakše i nekako rasterećeniji.

Što se finala protiv SAD-a tiče, vjerovao sam da ćemo osvojiti zlato jer smo već imali osiguranu medalju, što je ogroman uspjeh, i nikakav stres nismo osjećali. Po meni smo to trebali dobiti i prije ruleta peteraca.”

Sva trojica mladih igrača posebno ističu koliko im je značilo što je u stručnom stožeru bio i olimpijski pobjednik Paulo Obradović u ulozi pomoćnog trenera i jednog od glavnih savjetnika.

Koliko vam je značilo imati Paula Obradovića uz sebe?

Ivano Lončar: “Meni osobno to je puno značilo jer Paula poznajem od malena iz Cavtata, odakle obojica dolazimo, i imati takvu osobu uz sebe, koju poznajem i kojoj vjerujem, iznimno je bitno. Davao nam je savjete, ukazivao nam na pogreške koje smo radili i pomogao svima da budemo bolji iz utakmice u utakmicu. Stalno nam je ponavljao da budemo svoji, da pokažemo taj dubrovački karakter i da igramo za momčad. I zaista, cijelo smo vrijeme držali zajedno.”

Za kraj razgovora sva trojica mladih Dubrovčana složila su se kako im je sljedeći cilj izboriti mjesto u prvoj momčadi Juga, osvojiti što više trofeja s dubrovačkim klubom, uključujući Ligu prvaka, a potom zaigrati za Hrvatsku na Olimpijskim igrama.

Koji su vam najveći sportski snovi?

Ivano Lončar: “Moj san je da se Liga prvaka vrati u Gruž i da Jug osvoji prvenstvo Hrvatske. Nakon toga, naravno, Olimpijske igre jer je to san svakog sportaša.”

Toma Drobac: “Slažem se s Ivanom. Meni je velika želja da napravimo što veće uspjehe sa seniorima Juga i da klubu što prije vratimo slavu, a to znači da svi sanjamo da Jug ponovno postane prvak Europe. Želja mi je da tribine ovog bazena u Gružu budu pune kao nekad kada je moj otac Nikša, koji mi je najveći uzor i inspiracija, igrao. A da mi je želja doći do Olimpijskih igara, to se podrazumijeva, to je san svakoga. Još bih dodao da mi je veliki uzor Maro Joković koji je, kao i ja, ljevak i od njega želim što više naučiti dok je u klubu.”

Ivano Lončar: “Kad već pričamo o uzorima, moj je sigurno Paulo Obradović koji je u najboljim danima mogao igrati sve pozicije, bio je svestran i meni je on top klasa. Inače obožavam takve igrače koji su svestrani i mislim da su najbolji za današnji vaterpolo.”

Za kraj je nekoliko riječi o svom uzoru rekao i golman Marin Bajurin.

Tko vam je najveći golmanski uzor?

Marin Bajurin: “Meni je najveći uzor Marko Bijač, koji je također iz Dubrovnika i koji je kao vrlo mlad dobio priliku te bio u momčadi koja je osvojila Ligu prvaka. Uz sve to je i kapetan reprezentacije i njezin psihološki vođa.”