Opet se svima popeo na glavu. Jon Jones, vjerojatno najveći i najraznovrsniji MMA talent u povijesti sporta, svakako u povijesti svoje kategorije, odslužio je kaznu zbog upotrebe nedozvoljenih sredstava i trebao se vratiti u kavez u subotu navečer.

Međutim, nekoliko dana prije meča s Aleksanderom Gustafssonom opet je bio pozitivan na istu zabranjenu supstancu.

Kako točno? Izvještaj analize krvi pred UFC 232, koji se trebao održati u Las Vegasu, zaključio je da u Jonesovoj krvi ima „atipičnih“ sastojaka. Turinabol, supstanca na koju je bio pozitivan 17 mjeseci ranije kad mu je i izrečena kazna, ponovo se našla u krvi popularnog Bonesa. Ipak, nije to bio klasičan pad na doping testu, često viđan kod nečasnih sportaša.

Turinabol se u Jonesovoj krvi nalazi u pikogramima, a mnogi navode kako je vrlo moguće da je to ostatak od prethodnog testiranja, koje se dogodilo prije skoro godinu i pol. I dalje ne možete zamisliti koliki je dio grama pikogram? Pošteno, to ne može nitko.

Jones se trebao boriti u Las Vegasu u subotu 29. prosinca protiv Šveđanina Gustafssona po drugi put u karijeri i na taj način započeti novi uspon ka vrhu poluteške kategorije, kojom je suvereno vladao do oduzimanja pojasa zbog kršenja antidopinške politike. Ipak, ponovo je pao zbog dopinga. Kako je UFC riješio situaciju koja je prijetila ugroziti drugi najveći događaj organizacije u cijeloj godini?

Pa, ne baš vješto…

Kako je utvrđeno da Sportska komisija države Nevada nema dovoljno vremena za procjenu situacije, je li Jones zaista dopingiran ili ne, program je jednostavno premješten u Inglewood u Kaliforniji, gdje komisija nema jurisdikciju!

Postoje posljedice takve promjene u posljednji čas – prva i osnovna je – svi će jednostavno dobiti manje novca. Postoji razlog zbog kojeg se najveći spektakli borilačkih sportova, poput Habibovog i Conorovog okršaja, održavaju u Las Vegasu – porezne olakšice!

Drugi izvor problema je da su ostali sudionici događaja, poput popularne borkinje Cris Cyborg, s pravom nezadovoljni promjenom objavljenom samo nekoliko dana pred same mečeve.

Ipak, najveća potencijalna nevolja, neodržavanje meča, izbegnuta je. Na samom kraju čini se kao da takva situacija najviše pogoduje samom Jonesu, čovjeku koji živi od kontroverzi. To je zapravo previše blaga karakterizacija – Jones nije klasičan brbljivi, ali ipak vrhunski sportski radnik, koji voli podbosti protivnike, suce i navijače, kao npr. Kevin Garnett, Jose Mourinho ili John McEnroe.

Nikako, Jones je drukčija vrsta osobe – čovjek koji je prošavši kroz crveno svjetlo izazvao prometnu nesreću u kojoj je u drugom vozilu stradala trudnica, a potom, vidjevši što se dogodilo, pobjegao s mjesta nesreće.

Jones je čovjek koji slučajno i vrlo često gura prste u oči suparnicima, nedozvoljeno koristi laktove, zbog čega mu je i oduzeta jedna pobjeda.

Jones se sasvim očigledno dopingira.

Zbog čega je onda tolika zvijezda? Zato što je uvjerljivo najbolji!

Evo nekih impresivnih statistika koje će to dokazati:

– njegova 14 mečeva duga serija nepobjedivosti najdulja je među aktivnim borcima u UFC-u, a druga najdulja nakon legendarnog Andersona Silve;
– njegov 19. meč u poluteškoj kategoriji u UFC-u će ga staviti na treće mjesto vječnog popisa poluteške kategorije po broju mečeva u toj organizaciji – Ryan Bader i Rashad Evans tukli su se po 20 puta;
– na tom putu Džons je „skinuo pojas“ čak šestorici šampiona;

– s 23 godine postao je najmlađi prvak u povijesti UFC-a svrgnuvši s trona Shoguna Ruu, a potom je s 24 godine i dva mjeseca postao najmlađi borac koji je obranio naslov i to u meču s Quintonom Jacksonom;
– njegov postotak neutraliziranih udaraca protivnika iznosi 65,3 i po tome je na vrhu UFC-a…

Postoji još slikovitih podataka koji bi mogli precizno opisati Jonesovu Džonsovu nadmoć, ali je lako sumirati – riječ je o superiornom borcu u poluteškoj kategoriji posljednjih godina, usprkos nekim Cormierovim blistavim trenucima.

Što je onda prepreka da Jones kao veliki prvak postane univerzalno obasut divljenjem i poštovanjem navijača?

Nije se ponašao na javno prihvatljiv način i to već jako dugo – van oktogona bio je skandalozan, u kavezu često nepošten, ali uvijek briljantan. Ipak, to je slika o sebi koju je i sam prihvatio:

„Moje naslijeđe u ovom sportu je takvo da sam ja jedan loš lik. Jesam li savršen? Ne. Jesam li kršćanin koji psuje? Jesam. Volim li Boga? Volim. Volim li svoju obitelj? Da. Shvatio sam da prvak ne mora da biti politički korektan, niti netko na koga se djeca trebaju ugledati. Tko je uopće rekao da svjetski prvak mora biti anđeo?“, pitao se Jones.

Definitivno nije anđeo.

Međutim, izvanserijski talent jest. Jones je zapanjujuće dug i to jako dobro koristi kako bi kontrolirao udaljenost u odnosu na protivnike. Njegova oružja po izboru su raznovrsna – to su udarci iz okreta, munjeviti laktovi, kao i high-kickovi koji mogu sijevnuti u djeliću sekunde, a krvoločni mentalitet donio je Bonesu mnoge brze završetke duela.

Ovaj borac iz Rochestera u državi New York ima 31 godinu. Briljantan je u obrani, a dugo je trajao niz mečeva u kojemu ga nitko nije mogao ni srušiti na pod, a kamoli pobijediti. Prekinuo ga je upravo Gustafsson u „krvoproliću“ iz 2013. godine, kad je Šveđanin pružio sjajan otpor i izvukao sve iz favoriziranog Jonesa.

Riječ je o elitnom hrvaču, mudrom taktičaru, snalažljivom u reakcijama u oktogonu, a ima i zavidnu izdržljivost koja mu omogućuje ambiciozne podhvate u završnici dugih mečeva, iako je za očekivati da je u ta karakteristika malo narušena nakog dulje stanke. Njegov transcedentalni talent je ono što uspjeva izluditi mnoge koji prate MMA. Brojne bi mu incidente s pravom spočitali, no uvijek postoji ono „ali stvarno je dobar“…

Možda je razlog zbog kojeg svi tako intenzivno doživljavamo Jonesa to što ga se zapravo plašimo. Ne na način da će nam tjelesno nauditi, tog paralizirajućeg straha dovoljno je u njegovim dosadašnjim i budućim protivnicima.

Plašimo ga se zbog toga što je on personifikacija činjenice da arhetipsko „dobro“ u borilačkom sportu ne mora uvijek pobijediti. Ni izbliza! Jonesovo „zlo“ pobjeđuje i ceri se u lice časnom, upornom i požrtvovanom. Ali, Jones uporno pobjeđuje i ne čini se da će se to u predstojećem razdoblju promijeniti.

Jer, ako i Bones nekako izgubi, sigurno neće klonuti duhom i sportski priznati poraz. Njegov sport je drukčiji – on će naći način na koji će protivnikovu pobjedu ismijati i omalovažiti. Upravo je to ono što prosječni konzument sporta ne želi – opušteni gledatelj želi nadmetanje u idealnim uvjetima:

Tko se bolje sportski natječe i ponaša, taj treba pobijediti!

Jones nas podsjeća da ni u sportu ta moralna ravan nije idealna – bolji sportaš i te kako može biti poražen.