Rukometne legende na poluvremenu utakmice Hrvatska - Maroko imale su samo ovu rečenicu: bilo je ovo za ugasiti TV.

Na semaforu, tog ipak nama nesretnoj Jönköping pisalo je Hrvatska – Maroko 4:9? Reprezentacija koja je izgubila protiv SAD-a, koji se još uvijek uči igrati rukomet, dala nam je do znanja da definitivno imamo – problem. Rukometne legende, odreda trofejni reprezentativci na poluvremenu utakmice Hrvatska – Maroko imale su samo ovu rečenicu: bilo je ovo za ugasiti TV. A prije toga, a za vrijeme prvog poluvremena Nikša Kaleb, još jedna legenda, sjajno krilo naših ‘Portugalaca’ iz 2003. godine točno je govorio sve ono što je trebalo raditi na terenu, a sve je dijametralno suprotno postavio Hrvoje Horvat. Obrana 6-0 nam je trebala, križanje krila nam je trebalo, čvrsta obrana i već smo sami sebi dosadni i golman. Previše nesigurnih lica, pola momčadi koja je uplašena, izbornik koji je u “svom filmu”.

Plus 12 (36:24) na kraju, dolazak Luke Cindrića ‘na utakmicu’, te njegovih 9 od 9 su nas ipak doveli do dva boda. Rukometaš Barcelone kao da se naljutio na sve kritičare, a po medijima ih je bilo baš puno, da se razumijemo opravdano nakon onog što je pružio u prvih 120 minuta turnira. Zna sam Luka koliko vrijedi, zna da je za Marokance “Space Shuttle“, tako da je na koncu s devet pogodaka i nagradom za najboljeg igrača utakmice zalupio vrata tom nesretnom švedskom gradu. U kojem su na visini zadatka bili – samo navijači.

Malmö je naša nova stanica. Dvoboj protiv svjetskog rukometnog diva Danske, baš onakvog diva kakav je bila Červarova Hrvatska prije dva desetljeća. Protiv reprezentacije čiji svi igrači igraju u Bundesligi i domaćem danskom prvenstvu. Uigrani, sjajno posloženi, s vrhunskim vratarima, izbornikom, bivšim reprezentativcem koji ima već dobro uhodane automatizme. Tu Dansku smo željeli dočekati sa šest bodova, pa da lijepo ruku pod ruku krenemo u četvrtfinale.

No, Hrvatska u ovom trenutku ne igra rukomet vrijedan četvrtfinala, realno sedmom mjesto na kojem su nas vidjele kladionice je sada jako daleko. U sportu se često događaju nevjerojatne stvari, a upravo se takvom sada čini mogućnost da će Hrvatska nadjačati, a trebala bi rezultatski i isprašiti Dansku da bi došla do zacrtanog cilja. No, tko to ima pravo izgubiti vjeru. Jer takvima onda u Švedskoj i nije mjesto.

Svoje SP finale Kauboji igraju za dva dana. A Horvat u pozadini čuje samo hrapavi glas: Kada padne noć, ja zovem upomoć…Nažalost, Cveba sada izgleda kao da je na slijepom kolosijeku.