Veliki Edin Džeko: Evo što je poručio djeci u emotivnom pismu

FIFA World Cup 12. lip 202612:57 0 komentara
AP Photo/Armin Durgut via Guliver

Kapetan nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko emotivnim se tekstom obratio sunarodnjacima, a posebice onim najmlađima, putem poznate platforme "The Players' Tribune".

Bosna i Hercegovina je prethodno kroz dodatne kvalifikacije osigurala plasman na Svjetsko prvenstvo, čiji su domaćini Meksiko, Sjedinjene Američke Države i Kanada. U skupini B suparnici će joj biti Kanada, Švicarska i Katar, a susret prvog kola protiv Kanade igra se u Torontu na stadionu BMO Field u petak od 21 sat.

Dobra vijest za Zmajeve je da je Edin Džeko na raspolaganju izborniku Sergeju Barbarezu. Proslavljeni napadač iskoristio je priliku i dio svog vremena tijekom priprema za Mundijal posvetio pisanju dirljivog pisma upućenog sunarodnjacima pod naslovom „Pismo djeci Bosne i Hercegovine“.

„Draga djeco Bosne i Hercegovine, želim vam reći nešto važno. Ništa nije nemoguće. Baš ništa. Mi imamo sreću što smo Bosanci i Hercegovci. I ne kažem vam to samo kao čovjek koji je ostvario svoje snove, nego kao dječak koji je preživio rat i koji je vrlo lako mogao imati potpuno drugačiju sudbinu. Ne volim pričati o životu za vrijeme opsade Sarajeva, ali važno je da biste shvatili kako je stvarno bilo. Imao sam šest godina kada je sve počelo. Sjećam se prvih sirena, mama bi me zgrabila i sakrili bismo se iza komode za cipele. To je bio prvi dan. Nastavilo se kroz iduće četiri godine. Nismo baš razumjeli što se stvarno događa, ali svakog dana smo bili prestrašeni. Kada više nije bilo sigurno ostati u našoj kući, preselili smo se u stan mojih bake i djeda. Bio je to malen stan, možda je imao četrdesetak kvadrata, a nas petnaest spavalo je na podu.

Često smo igrali Monopoly. Znate tu igru? Bilo je previše opasno izlaziti van jer su snajperisti vrebali sa svih strana pa bismo moji bratići i ja satima sjedili na podu pokraj balkona i igrali Monopoly. Ne mogu vam reći da nam je bilo zabavno. Nismo bili sretni, nismo mogli uživati u igri. Izvana bi se čule sirene i eksplozije granata. Ponekad bi se sve toliko zatreslo da bi figurice završile razbacane po podu. Ali svaki put kad bismo igrali, bili su to mali trenuci kada smo mogli barem malo pobjeći u svoj svijet. Na nekoliko minuta zaboravili bismo na rat. Zaboravili bismo da se svijet oko nas ruši. Na trenutak smo mogli biti samo djeca.“

Osvrnuo se potom četrdesetogodišnji napadač i na događanja po završetku rata, kao i na to kako je razmišljao dok je napredovao kroz karijeru. Velika kruna u karijeri bili su mu uspjesi s nacionalnom vrstom, a posebice prvi odlazak na Svjetsko prvenstvo 2014. godine.

„Odrastao sam u ratu. Odjednom sam živio u bajci. Nikada ništa nije nemoguće. Čak ni odvesti Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo. Sjećate li se 2014. godine? Većina vas vjerojatno tada nije bila ni rođena. Ali kada smo se plasirali na naše prvo Svjetsko prvenstvo, bio je to jedan od najsretnijih dana u našim životima. Sjećam se odlučujuće utakmice u Litvi. Igrali smo na nekom starom stadionu. Kada je sudac odsvirao kraj, puno naših ljudi počelo je preskakati ogradu, skakati sa zidova i utrčavati u teren. Problem je što su ti zidovi bili visoki barem dva metra i s njih se skakalo ravno na beton. Sjećam se da sam se okretao oko sebe i gledao ljude kako u ekstazi trče prema nama te pomislio ‘Bože dragi, ovi ljudi nisu normalni’. Onda sam primijetio jednog čovjeka koji je trčao sporije od ostalih. Šepao je i išao ravno prema meni. Vidio sam suze u njegovim očima. Bio je to moj otac. Pitao sam ga što mu se dogodilo. ‘Ozlijedio sam nogu kad sam skočio’, rekao mi je. ‘Ali ne brini. U ovom trenutku ne osjećam nikakvu bol!’ Samo smo se zagrlili i počeli plakati zajedno.“

Podijelio je potom Džeko i anegdotu iz dvoboja s Walesom i Italijom u dodatnim kvalifikacijama za aktualno Svjetsko prvenstvo, a potom uputio riječi ohrabrenja i zajedništva sunarodnjacima i djeci.

„Što sam dulje udaljen od Bosne i Hercegovine, to je više volim. Već dvadeset godina živim vani. Devet u Italiji. Moja djeca su rođena u Rimu. To će uvijek biti moj drugi dom. Ali svaki put kad posjetim roditelje u Sarajevu, svaki put kada moja mama kuha, kada smo svi zajedno, ja sam sretan. Kada nosim ovaj dres, moje srce kuca jače. Ja igram za svoj narod. Ja igram za dječake i djevojčice sa sarajevskih ulica. Ja igram za sve različite kulture i religije koje čine moju zemlju prelijepom, iako i dalje postoje ljudi koji bi nas željeli podijeliti.

Neće uspjeti. Ne zbog mene. Ne zbog odraslih. Mi nikada ne naučimo. Nego zbog vas, djece. Vi se nikada ne mijenjate. Zato vas molim još jednu stvar, može? Nema veze živite li u Sarajevu, Rimu ili St. Louisu… Nema veze jeste li muslimani, Židovi, katolici ili pravoslavci…. Nikada ne zaboravite odakle dolazite. Vi ste Bosanci i Hercegovci. Svijet je vaš. Volim vas sve. Vaš, Edin.“

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!

Pošalji komentar Pročitaj komentare (0)

Najčitanije vijesti - FIFA World Cup