Davor Šuker, Dado Pršo i Eduardo da Silva bila su tri velika centarfora u povijesti naše reprezentacije. Danas ga nemamo, nismo ga imali niti u Rusiji na SP-u. Pa smo osvojili srebro

Od kad znam za sebe i nogomet, a to je sad već poprilično davno, uvijek sam najviše cijenio spojke, stare klasične igrače s brojem 8 i 10 i DEVETKU! Centarfor, pričao je tata, uvijek je bio slavljen i hvaljen. I njega su svi najviše voljeli i obožavali, oko DEVETKE su se stvarali mitovi. Šetao sam ovog ljeta kroz Varoš, ulicu Miljenka Smoje, a nekako mi je mural posvećen Frani Matošiću baš bio nekako nostalgičan.

“Hajduk je imao velikih igrača, ali nikad tako velikog kapetana. 739 utakmica, 729 golova. Da, bilo je to jako davno, ali statistika je impresivna, kao i njegova veličina u povijesti “Majstora s mora”. Kao o Frani, tako se pričalo i o Mari Wolflu, Dražanu Jerkoviću, Slavenu Zambati. Nisam ih gledao. Ali, znam što su postigli i što su značili. Moje tinjdžerske godine koje sam provodio u Maksimiru su nudile Snješka Cerina kao rasnog strijelca, mijenjali su se mnogi u plavom dresu sve do pojave Davora Šuker. No, priznati moram, to su bile godine Darka Pančeva. E, taj je bio – devetka za sva vremena.

Od kad smo se osamostalili imali smo Davora Šukera. Neka se nitko ne naljuti, najbolju devetku ikad. Bivši predsjednik HNS-a je bio brz, lukav, prepden, pametan, nogometno preinteligentan. I bili su Vatreni, pravi i jedini, generacija koja 98. otišla do bronce moja najveća ljubav, ali nitko, baš nitko ih nije proslavio kao Šuker. Nakon njega je nekako na vrata za poslugu ušetao Dado Pršo. Jedan od najdražih igrača s kojima sam profesinalno surađivao. Bio je pravi stijelac, ali nije Šuker. Kasnije je došao i Eduardo da Silva. Brazilac, ali naš. E, taj je bio bolji strijelac od Prše, ali nije od Šukera. Nažalost prokleti Taylor je u Birminghamu uništio jednu karijeru koja bi bila među najvećima. No, nitko, baš nitko nije bio bolji od Šukera.

A danas, u rujnu 2021. mi živimo bez – DEVETKE. Nemamo rasnog strijelca, nemao igrača koji će jednim potezom, vicom ili lukavštinom odlučiti utakmicu. Nismo ga iskreno imali niti u Rusiji na SP-u. I te kako poštujem Marija Mandžukića (koji je nakon pisanja ovog teksta objavio kraj karijere), ali niti on nije taj. No, to nikako ne može biti alibi Zlatku Daliću da Hrvatsku ne odvede u Katar. Uostalom u Rusiji je bez DEVETKE došao do srebra. I u vremenu “lažne devetke”, a na taj način igraju mnogi, jer nemaju Šukera. A živjeti se mora, a preživjeti može.