Petar Bočkaj je jedan od onih igrača koji su trebali nositi dres ozbiljnog europskog kluba. Ali, onda bi patio boemski život. Pitanje je može li mu se othrvati.

“Prije nekoliko godinama sam već rekao da je Petar Bočkaj igrač koji nema limit, to je igrač kojeg sam vidio u velikom klubu. Više vam o njemu neću reći niti jednu riječ” – bio je odriješit na Badnji dan Zoran Zekić, današnji trener Slavena Belupa, a nekadašnji trener Petra Bočkaja u Osijeku.

Za osvježenje memorije Zoran Zekić je bio trener Osijeka koji je suspendirao Petra Bočkaja, koji je nažalost ostao podjednako poznat po incidentu, kada se automobilom zabio u benzinsku stanicu, kao i po svom bombastičnom slobodnom udarcu. I pritom u vidno alkoholiziranom stanju pobjegao s lica mjesta. Kada ukucate u google Bočkaj, puno više pregleda je imao taj ‘noćni egzibicionizam, od njegovih fantastičnih golova.

Petar Bočkaj, loptu je počeo gurati i Zagorcu iz Krapine, vrlo brzo ga je snimio Dinamo. No, u prvoj epizodi očito Pero nije bio spreman podvrgnuti se spartanskom životu i ozbiljnoj karijeri. Iako ima fantastične tjelesne predispozicije, vrhunsku brzinu i motoriku, njegov problem u većem dijelu karijere živio je u – glavi. Mene je malo podsjetio na Baku Sliškovića, legendarni Baka je mogao zatvoriti “kafanu”, ali drugi dan svojim bravurama prelomiti utakmicu i rasplakati suparničke navijače. E, to danas može Pero bombardero, kako mu tepaju navijači kluba čiji dres nosi.

Sjetio sam se Lovre Majera i njegove majke. Kada su svi klinci izlazili, mama je došla na Keglić i pokupila svog Lovru i pospremila na spavanje. Kod Petra je priča sasvim drukčija. Da je imao Majerovu mamu danas bi vjerojatno nosio dres nekog ozbiljnog europskog kluba i već bi sada s 25 godina, imao 40 nastupa za reprezentaciju. Pamti se njegovo sjajno ljeto i utakmice u kojima je Osijek srušio PSV, a nakon derbija u Splitu i remija protiv Hajduka vidio sam samo Livaju i Bočkaja. Oboje boemi, Pero malo veći, ali i oni nogometaši koji te neće ostaviti ravnodušnim.

Bjelica je profesionalac, uspio je Bočkaja djelomično ukrotiti, pa je Bočkaj ponovno opasan i gladan. Ovo je definitivno ozbiljan udarac na bilo kakve Osijekove ambicije u nastavku HNL-a. Grade stadion, navijači sanjaju o naslovu prvaka, a onda se pojavio Gazda i svi su nakon toga “kuš”.

Dinamo je i ovim potezom definitivno priznao da je prošlog ljeta loše kupovao, ali još je više dokazao da mu ne pada na pamet sljedećeg ljeta ne igrati u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ako je netko pomislio da se na proljeće HNL ne igra samo za drugo mjesto, onda se gadno prevario.