Martinez je izvadio iz igre Vitinhu i dao nam veliku šansu, Hrvatska je nadigrala u nastavku Portugal i samo čudom nije prošla dalje. Kao što je nekim čudima osvajala srebra i bronce.

Novinar Relja Basara na portalu Velike priče napisao je kako Portugalu za naslov treba čudo. U opširnoj analizi zaključio je da Portugal ima vrhunske igrače, ali nema igru, da teško podnosi suparnika koji igra hrabro, okomito i agresivno te da je u šest prvenstvenih poluvremena odigrao tek jedno na ozbiljnoj razini. Čak je napisao da se nada kako će Zlatko Dalić tu “prevaru od reprezentacije” poslati prvim avionom natrag u Lisabon. Na kraju se skoro to i dogodilo, ali Hrvatska nije uspjela dovršiti posao. Zašto?

POVEZANO

Dalić: Na protekla dva SP-a smo imali i sreće, ali sad ne! Suđenje je bilo jako loše

FIFA World Cup

prije 43 min 0

FIFA World Cup

prije 43 min 0

Modrić: Da je bilo obrnuto VAR se nikad ne bi uključio! Moj kraj? Nije vrijeme da se o tom priča

FIFA World Cup

7:06 0

FIFA World Cup

7:06 0

Zlatko Dalić je prvi put na veliko natjecanje stigao vidljivo nesiguran. Nekoliko nespremnih igrača, nekoliko veterana koji su pokazali da još mogu i nekoliko ogromnih talenata od kojih se očekivalo previše stvorili su svojevrstan košmar. Čovjek koji je Hrvatskoj donio srebro, broncu i finale Lige nacija ovoga puta nije do kraja vladao situacijom.

Najveća promjena bila je odustajanje od svog identiteta i naše nogometne esencije. Protiv Gane i Portugala Hrvatska je svjesno prepustila posjed suparnicima, spustila se u niski blok i odrekla se onoga po čemu je godinama bila prepoznatljiva – kontrole utakmice kroz posjed lopte.

Od stoljeća sedmog Vatreni gotovo nikada nisu imali ozbiljnih problema s obranom. Mijenjali su se bekovi, stoperi i vratari, bilo je boljih i lošijih generacija, ali obrana je uvijek bila oslonac reprezentacije. Lovren i Vida možda nisu bili najbrži ili najmoderniji stoperski par, ali s njima Hrvatska teško da bi primila pogodak poput onoga u 103. minuti torontskog harakirija.

Joško Gvardiol i Luka Vušković trebali su biti nova snaga hrvatske obrane. Na kraju je jedan bio fizički daleko od idealnog stanja, a drugi neočekivano nesiguran unatoč odličnoj sezoni u HSV-u. Dalić je gotovo mjesec dana upozoravao da su prekidi najveća slabost njegove momčadi, ali tijekom prvenstva nije pronašao stabilno rješenje. Nije bilo jasno igra li Hrvatska s trojicom ili četvoricom otraga, a kulminacija je stigla u posljednjim sekundama sudačke nadoknade, na užas Dejana Lovrena u HRT-ovu studiju, nitko iz obrane nije skočio na odlučujuću loptu.Prvo poluvrijeme u Torontu pretvorilo je Hrvatsku u prestrašenu momčad koja se povukla duboko pred vlastiti šesnaesterac i dopustila Portugalu nekoliko vrlo opasnih situacija. Da nije bilo Dominika Livakovića, utakmica je mogla biti riješena puno ranije.

A onda je na teren izašla jedna potpuno nova momčad. Dečki su uzeli loptu u noge, počeli kombinirati, biti brži i odlučniji, puno hrabriji. Nažalost kroz sve ove godine smo bili najbolji kada smo morali patiti. I što se onda dogodi? Martinez u jednom trenutku napravi četiri izmjene, na Vatreni mlin jednu odličnu, a to da je Vitinhu izvukao iz igre, oslabio ih u obrani, a sam sebe i Portugal stavio na pladanj.

To je možda i najveći paradoks ove utakmice. Momčad koja je gotovo cijelo prvenstvo izgledala nesigurno odigrala je najboljih 45 minuta upravo protiv jednog od glavnih favorita. Portugal je ostao bez kontrole, a Hrvatska je konačno izgledala kao Hrvatska. Vidjeli smo još jednom Petra Sučića u budućnosti jednog od naših najvažnijih igrača, Modrića, Perišića, a posebno Kovačića koji su kao senatori uspostavili – pravi nogometni poredak. I još jednom pokazali nesalomljiv duh jedne velike momčadi. Uz Baturinu i neočekivano hrabrog Matanovića koji je rastrgao portugalsku obranu, mi smo djelovali kao momčad koja je za korak bliže – osmini finala. A onda smo opet napravili kiks i na kraju proklinjali sreću i norveškog suca koji iskreno nije bio u najboljoj formi.

I tako odlazimo kada Zagreb izranja iz sna – na Remizu da lozom razbijemo krizu. Neka prođe mamurluk, pa da doznamo dolazi li na klupu Vatrenih Slaven Bilić i tko će se u rujnu u novom adidas dresu, kud i kamo ljepšem pojaviti na prvoj prozivci.

Do tada ćemo biti ponosni na jednu veliku eru, jednog velikog izbornika, jer mu trofeje i zlatno doba nema nitko pravo oduzeti, na igrače koje možda više nikada nećemo imati.