Premier League
Primera
Serie A
Bundesliga
Champions League
Euroleague
NBA
ABA League
Turkey TBL
ATP
Wimbledon
WTA
Indian Wells
Australian Open
Davis Cup
Formula 1
MotoGP
WRC
Moto2
Moto3
Josip Juranović imao je sličnu priču. Preselio je iz metropole u Hajduk, ondje često bio osporavan, da bi preko Poljske i Škotske postao reprezentativac Hrvatske te potom kao hit-igrač ostvario transfer karijere u Bundesligu. Može li istim putem krenuti i Fran Tudor?
Bila je zima 2015. godine kada su Josip Juranović i Fran Tudor kao golobradi mladići, tada devetnaestogodišnjaci, stigli u Hajduk. Sportski direktor “bilih” bio je Goran Vučević koji je, spletom okolnosti, u proljeće iste godine preuzeo trenersku klupu i upravo je on bio taj koji je gurnuo u vatru spomenuti dvojac.
U početku je na papiru možda čak Tudor više obećavao od Juranovića (možda zato što je prethodno kratko dotaknuo Panathinaikos), a zajedničko im je bilo, osim što su Zagrepčani, to što su u njihove mogućnosti gotovo kontinuirano svi sumnjali. Od navijača do cjelokupne nogometne javnosti. Naravno, nije pomoglo ni to što nisu uvijek igrali na svojim prirodnim pozicijama, kao ni što Hajduk tih godina nije bio pretjerano rezultatski uspješan.
“Fast forward” nekoliko godina i evo što imamo. Juranović je standardni reprezentativac Hrvatske čije kvalitete više nitko ne dovodi u pitanje i odnedavno igra u Bundesligi, a Tudor je već treću godinu član ponajbolje momčadi Poljske koja ove sezone vodi u tamošnjem prvenstvu i približava se prvom, povijesnom naslovu prvaka države.
Negdje po putu Juranović je nešto brže napredovao, bolje se razvio došavši sve do Vatrenih i brončane medalje sa Svjetskog prvenstva, no ima i za Tudora još vremena. Dapače, u najboljim je godinama (27) i ne odustaje od želje da opet odjene sveti dres. Ovaj put kao bitan igrač jer skupio je već tri nastupa u prijateljskim utakmicama 2017. Čak je i postigao pogodak Meksiku u SAD-u u svibnju te godine.
No, bit će vremena pričati o tome.
Prvo, o Poljskoj. O Rakowu iz Czestochowe, Tudorovu klubu koji nakon nešto više od polovice prvenstva (19 kola) vodi s 45 bodova, sedam više od drugoplasirane Legije. Puno je još do kraja sezone, ali Rakow izgleda izvrsno.
“Zadnje dvije godine bili smo blizu, pogotovo lani. Sad imamo veliku prednost i jedino nam je realno Legia konkurent. Najveći su nam problem trenutno loši vremenski uvjeti zbog kojih se travnjaci dosta troše pa nije lako igrati, pogotovo nama koji volimo dominirati“, priča nam Tudor.
Trenutno je na prisilnoj pauzi. Naime odrađuje suspenziju tri utakmice zbog crvenog kartona zarađenog 28. siječnja protiv Warte (1:1).
“To mi je bio prvi izravni crveni karton u karijeri. I to se valjda moralo dogoditi, dobro je za iskustvo, haha. Odradit ću i drugu utakmicu, a onda ćemo uložiti žalbu.“
Ako su vam glavne asocijacije na poljski nogomet još uvijek varšavska Legia i Lech iz Poznanja, vjerojatno niste jedini. No, treba reći kako Rakow nije pao s Marsa.
Protekle je dvije sezone završavao na drugom mjestu poljske Ekstraklase. To vjerojatno niste znali. Prvo iza Legije, a onda iza Lecha. Klub je to koji je dvostruki aktualni osvajač Poljskog kupa i superkupa i koji je ove i prošle sezone gubio u playoffu Konferencijske lige. Prvo od Genta, a onda od praške Slavije.
“Igramo 3-4-3, meljemo suparnike i postajemo glavni sport u gradu”
Dakle, riječ je o sve značajnijoj pojavi na nogometnoj mapi Poljske koja želi da se za nju čuje diljem Europe. A treba reći i to kako se Rakow tek 2019. godine vratio u prvu ligu.
“Došao je privatnik i uložio novac“, odgovara nam Tudor na pitanje u čemu je tajna takvog uspona.
Ali nije sve samo u novcu.
“Trener je već jako dugo u klubu (op.a. Marek Papszun, od 2016.) i baš je dobar. Povezivalo ga se s Legijom, a sada i s poljskom reprezentacijom. Imamo uhodan sistem, igramo 3-4-3 i meljemo suparnike. U kalendarskoj 2022. godini bili smo uvjerljivo najbolji po osvojenim bodovima. Uz to smo i najskuplja momčad lige po Transfermarktu. Sve se posložilo i svi nas sada gledaju sa strahopoštovanjem.“
Ambicije su najviše moguće.
“Prve sezone u prvoj ligi cilj je bila Europa, a završili smo drugi. U drugoj sezoni nadali smo se barem drugom mjestu i tako smo i završili, a sada se ide ‘all in’. Želimo biti prvaci. Uložili smo dosta.“
Do ulaska novog vlasnika u priču – a ime mu je Michal Świerczewski – sport broj 1 u gradu nije bio nogomet.
“Još uvijek nije. Ovdje je glavni sport speedway (op.a. utrke motocikala u krugu ovalnog oblika). Ljudi nisu bili baš zaluđeni nogometom, no zadnje tri godine to se počelo mijenjati. Sve se više ulaže u klub, uključuje se i grad. Puno bi nam značio naslov prvaka, Rakow nikad nije bio prvak Poljske.“
Rekli ste da meljete suparnike, kako?
“Visokim presingom. To nas krasi. Ne damo protivniku disati. Igramo u visokom tempu i nastojimo biti što brži u tranziciji.“
Koga biste izdvojili kao najboljeg igrača?
“Možda Ivana Lopeza, on je lani bio najbolji igrač lige. Ali generalno je naša najveća snaga momčad, kolektiv.“
“Gradimo novi stadion, a u HNL-u bismo se borili s Dinamom za naslov”
Cilj je, dakle, pozicionirati se i na europskoj karti?
“Da, ove i prošle sezone ispadali smo u zadnjem pretkolu Konferencijske lige, dosta nesretno. Titula prvaka donijela bi nam bolju startnu poziciju za Europu jer poljski klubovi baš i nemaju dobar koeficijent.“
Kakva je infrastruktura u vašem klubu?
“Imamo montažni stadion kapaciteta 5500 gledatelja, ali u planu je izgradnja većeg stadiona kroz pet godina. Zato je ovaj naslov bitan jer bismo tako privukli još više sponzora. Mislim da možemo igrati i protiv najvećih europskih klubova.“
A kakva je kvaliteta lige, recimo u usporedbi s HNL-om?
“Fizička je liga. Puno se trči, dosta je duela. Osim Dinama koji odskače, ostali su klubovi tu negdje po kvaliteti. Iskreno, volio bih odraditi sparing s nekim hrvatskim klubom.“
Eto neslužbene pozivnice našim najjačim klubovima za ljetne pripreme, recimo.
Gdje bi onda Rakow bio da igra u HNL-u?
“Borili bismo se s Dinamom za naslov!“
Jeste li imali kakvog pojma gdje dolazite kad ste potpisali u zimu 2020. godine?
“Ništa. Predstavili su mi projekt, rekli da iza svega stoji privatnik vlasnik i da je trener dugo u klubu. Vidio sam potencijal. Ponudili su mi dobar ugovor i nisam se previše dvoumio. Ligu sam otprilike poznavao, a i dosta je Hrvata tada bilo ovdje. Danas smo financijski možda i najmoćniji klub lige.“
Stvarno? Kako je to moguće pored žive Legije koja uz to dolazi iz metropole?
“Pa, Legia je znala promašivati s pojačanjima, imali su i problema s navijačima pa su zato neki igrači otišli, a i često mijenjaju trenere. Nije im baš sve bajno i mi smo to iskoristili. Ne pamtim kad smo zadnji put izgubili od Legije, a i s Lechom imamo odličan omjer u zadnjih nekoliko utakmica.“
“Žao mi je Kupa s Hajdukom, oštetili su nas”
Bili ste pola godine bez kluba nakon odlaska iz Hajduka u ljeto 2019. – nije bilo ponuda ili vas nisu zadovoljavale?
“Ma bilo ih je, previše sam riskirao čekajući nešto idealno. Prošlo je ljeto, a nije bilo ničeg što bi me zadovoljilo. Onda sam pričekao do zime i na kraju je super ispalo.“
Kad smo se već dotaknuli Hajduka, žalite li za čim u godinama provedenima u Poljudu i smatrate li da ste dali sve što ste mogli?
“Ne žalim ni za čim. Nemam si što zamjeriti. Dao sam sve. Žao mi je samo što nismo uzeli onaj Kup kad nas je oštetilo protiv Dinama (op.a. 2018.). Trener je bio Kopić.“
Pratite i danas Hajduk, HNL?
“Ne mogu reći da sve pratim, ali volim pogledati tu i tamo.“
Jeste ostali s nekim u kontaktu od bivših suigrača?
“Popričam s Maločom, on je u Lechiji, i Stipicom iz Pogona. Igrali smo i prijateljsku utakmicu nedavno protiv Milovića (op.a. Olimpije). S njima sam ostao super.“
U ove tri godine najčešće ste igrali na desnom veznom i na glasu ste kao ponajbolji asistent lige (u 119 nastupa Tudor ima 27 asistencija i osam golova), ali igrali ste vi i – stopera.
“Da, lani sam čak češće igrao stopera i bio sam nominiran za najboljeg obrambenog igrača lige. Možda ću biti i ove godine. Kad je sustav uigran kao što je naš, onda nije problem promijeniti poziciju igraču. Kad igram desnog veznog, često asistiram, uvijek sam gore-dolje. Ta mi pozicija ipak najviše paše.“
Kakav je život u gradu? Zapravo, da prvo riješimo točan izgovor?
“Izgovara se Čestohova. Nalazi se na jugu zemlje, blizu Katowica. Grad je poznat po svetištu, živim udaljen 500 metara od njega. Tu je crkva sa slikom koja navodno nije izgorjela u Drugom svjetskom ratu kad su Nijemci napadali Poljsku.“
Jezik ste naučili?
“Jesam. Govorim ga tečno. Ima dosta sličnosti s hrvatskim, slavenski su jezici.“
A u slobodno vrijeme što radite?
“Standardno. Gledam serije, igram playstation, odem u šetnje… Nađe se vremena, ali dosta se i radi.“
“Nitko me nije zvao, ali nadam se povratku u Vatrene”
Iščitavamo vam iz glasa da ste i više nego zadovoljni u Poljskoj.
“Apsolutno. Bio sam i kapetan nekoliko puta. Poštuju me, prezadovoljan sam. Nedavno sam i potpisao novi ugovor, do 2027. godine.“
Dobro, ali zasigurno vas golica i jači klub, jača liga?
“Bilo je nekoliko ponuda ove zime, ali ih je klub odbio. Volio bih se okušati u jačoj ligi, naravno, ali vidjet ćemo na kraju sezone.“
A reprezentacija? Nadate li se povratku među Vatrene?
“Naravno da se nadam. Uvijek postoji nada.“
Smatrate li da vam je mjesto u reprezentaciji? Je li vas itko kontaktirao otkako ste u Poljskoj?
“To je za neke druge ljude da procijene. Nije me nitko kontaktirao. Moje je da igram dalje. Ne sumnjam u sebe i znam svoje mogućnosti.“
Jeste li razočarani zbog toga?
“Nisam. Moje je da igram, pa što bude, bit će.“
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!