Prije tjedan dana krenuli smo na put kroz povijest prve nogometne lopte i NK Graničara iz Županje uvodnim tekstom 'Graničar između Hajduka i Dinama'. Danas idemo na sam početak temom 'Prva nogometna lopta- Županja kolijevka nogometa u Hrvatskoj'

PIŠE: Petar Čondić

‘Sredina 19. stoljeća bilo je vrijeme Austro-ugarske Monarhije na našem prostoru, a područje Županje nalazilo se u sastavu Vojne krajine koja je bila pod izravnom upravom Beča. Sama Vojna krajina prostirala se uz Savu od Petrovaradina do Karlovca, a predstavljala je granicu između dvaju carstava, spomenutog Austro-ugarskog i onog Osmanskog.’ Tako priču započinje čovjek koji je 15 godina bio što predsjednik, što ugledan član na drugim funkcijama u NK Graničaru, gospodin Zvonimir Luić.
Domaći žitelji koji su tu naseljavani dobivali su određenu količinu zemlje, ogrijev i razne druge beneficije, ali za obranu granice na kojoj su morali biti svake subote kao fizička zaštita. Tu su izgrađivani Čardaci ( stara drvena kuća, obično katnica) u kojima su oni prebivali i kontrolirali nasip, a sve je trajalo do austrijske aneksije Bosne kad se Vojna krajina počela dokidati. Ponosno je Luić istakao kako je jedini preživjeli Čardak ostao upravo u Županji, danas Zavičajni muzej Stjepana Grubera.

NK Graničar i zaboravljena kolijevka hrvatskog nogometa

Nogomet ostalo

6. lis 2020

Nogomet ostalo

6. lis 2020

Tada se ovo područje otvorilo. Naime, u doba Vojne krajine trebala su razna dopuštenja za ulazak iz civilnog u vojno područje. Kad je ono nestalo 70-ih godina 19. stoljeća, zaključno s 1881. kad je potpuno rasformirano, civilno stanovništvo u te je krajeve moglo doći potpuno slobodno. Tada među tim slobodnim dolascima svoj bilježi i devet engleskih akcionara pristiglih u Županju iz industrijalizirane Engleske, ponajviše iz ekonomskih, poduzetničkih razloga, s ciljem da tu pokrenu tvornicu tanina. Zašto tu, odgovorio je Luić.

‘Oni su odlučili izgraditi i pokrenuti tvornicu tanina. Riječ je o materijalu potrebnom za štavljenje kože. Kako je ovo bio iznimno bogat kraj hrastovinom, a to je upravo sastojak potreban za proizvodnju tanina, Englezi su ga htjeli iskoristiti.’ Tu je vrlo važno spomenuti da je tada koža u Europi bila iznimno važna i potrebna, stoga su doseljenici znali što rade i organizirali vrlo efikasnu drvno-prerađivačku proizvodnju.

Cjelokupna priča vezana uz tvornicu tanina započela je 1880. godine, a sve to, Englezi, tanin, 1880., bitno je jer označava i početak igranja nogometa u Županji, a samim time i u Hrvatskoj. ‘Kad su oni (Englezi) došli donijeli su loptu i igrali uz tvornicu, a kako ih je bilo malo, uključili su u igru i domaće ljude. Istina, kad su krenula istraživanja o nogometnoj lopti, javili su se iz Zadra jer su tamo zabilježili dolazak ratne mornarice Engleske i ti su mornari igrali nogomet u Zadru između sebe. Gradeći prugu prema Rijeci, igralo se i u Mađarskoj. Međutim, ovdje je verificirano da je lopta donešena i ostala s UKLJUČENIM DOMAĆIM LJUDIMA U IGRU’, ističe Zvonimir Luić. Također, otkriven je i jedan kameni spomenik s djetetom koje drži loptu na kamenoj kući u Sinju, za koji se zna da potječe iz Garduna kod Trilja jer je tamo iskopan iz zemlje s nadgrobnog spomenika u prvom stoljeću. No, u Županji je prvi puta potvrđeno igranje nogometa domaćeg stanovništva s loptom koju su donijeli Englezi.

U početku je starijim domaćim žiteljima, čiji se ukupan broj povećao za 30-ak posto s obzirom na dolazak u Županju zbog rada u tvornici, odnosno zaposlenja, bilo čudno i djetinjasto to trčanje za loptom: ‘Odrasli, a igraju se lopte’, govorili su.
Sama lopta prošla je također zanimljiv put, od one za kojom se trčalo zbog nove igre koja je stigla na hrvatsko tlo, do toga da je služila za čuvanje različitog alata. Luić je spomenuo da je ona pronađena u obitelji Oršolić, točnije kod Antuna Oršolića, a sve se zbilo spontano. Godine 1979. jedan prosvjetni djelatnik iz Županje po imenu Mirko Sarčević, potaknut gore navedenom pričom, malo se više zainteresirao za kožni predmet koji je često viđao u Oršolićevu ambaru. No, prije navedenih priča nije se toliko zanimao za to, iako ga je kopkalo. Ipak, tada je odlučio detaljno pogledati loptu i čuti odakle ‘čika Tuci’ ovaj predmet za spremanje alata. O onome što je čuo ostavio je i pisane tragove (zabilježeno u monografiji ‘Županja- kolijevka hrvatskog nogometa- prigodom 125 godina igranja nogometa u Hrvatskoj i 85 godina Nogometnog kluba Graničar Županja), a između ostalog piše i to da je očuh tadašnjeg vlasnika lopte, Marko Kobašević, radio u tvornici te da ju je dobio na poklon od nekog Engleza u vrijeme izgradnje tvornice, kao zahvalu što se zajedno s još dvadsetak momaka predstavio vlasnicima objekta na okićenim konjima s turskim fesovima na glavi. S vremenom se lopta probušila, a Kobašević ju je onda koristio za čuvanje svog alata, kao i nasljednik mu Antun. S obzirom na stanje u kojem su je našli, lopta je izgledala više kao ragbijaška. ‘No, nakon što smo je natopili u laneno ulje, stavili dušicu i napumpali je, lopta je tada pokazala svoje pravo lice, bila onakva, nešto većeg promjera, kakvom se tada igralo’, zapisao je Sarčević.

Ipak, to nije jedini dokaz. Kad su Županjci krenuli aktivnije u istraživanje o ovom otkriću, lopta je poslana na analizu i to u Njemačku, jer domaći kemijski instituti nisu mogli provjeriti. U Njemačkoj (Frankfurt) je utvrđeno da je koža stara oko sto godina (između 105 i 115), što je definitivno potvrdilo da je riječ o lopti iz vremena početaka tvornice, a samim time i dolaska Engleza. Graničaru je, kao i nogometnom savezu obećano da će loptu dobiti, ali ostalo je kod člana obitelji kod kojih je lopta i nađena, rekao je Zvonimir Luić.

Kad je sve postalo posve jasno, nakon dugog rada i dokumentiranja, baš u prosincu 1980. godine, organizirana je proslava stote obljetnice prve nogometne lopte. Sam Luić bio je predsjednik Organizacijskog odbora. ‘Bio sam predsjednik Organizacijskog odbora, a sve je napravljeno u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom na čijem je čelu bio Riječanin Ljubo Špaljol i s Fudbalskim savezom Jugoslavije. Da bi se do toga došlo trebao se svaki republički i pokrajinski savez bivše države oglasiti povodom te proslave i svi su pristali’, tvrdi Luić.

‘Bili su prisutni svi značajni nogometni članovi, a u organizacijskom odboru potpredsjednik je bio dr. Mihajlo Andrejević, inače u isto vrijeme i potpredsjednik FIFA-e. Iznimno uvažen u FIFA-i kao jedan od igrača koji su igrali na prvom SP-u 1930. Tada je sve verificirano, a stadion Graničara nazvan je Stadion prve nogometne lopte. Otkriven je i spomenik na trgu, na žalost miniran za vrijeme rata. Tjedan dana kasnije cijela proslava je prenešena u Zagreb, gdje je također bila proslava.’

Kasnije, nakon što je u ratu stradao prvi spomenik nogometnoj lopti na županjskom trgu, djelo akademskog kipara Ivana Hermana, 2015. godine napravljen je novi. ‘Novi spomenik djelo je akademskog kipara Krešimira Roda, a izgrađen je u obliku slova “Z” koje se, zajedno s loptom postavljenom na vrhu, može iščitati kao slovo “Ž” – početno slovo Županje, grada u kojem je pronađena prva lopta. Također, novi je spomenik smješten u prostoru na Trgu kako bi na najbolji mogući način bio približen građanima i posjetiteljima’, piše na stranici Hrvatskog nogometnog saveza koji je upriličio i ovaj trenutak sudjelovanjem svog predsjednika Davora Šukera u otkrivanju spomenika prvoj nogometnoj lopti u Hrvatskoj. Vidi više OVDJE.

Tako je Županja verificirana kao grad prve nogometne lopte u Hrvatskoj i prvog bavljenja domaćih žitelja ovim sportom u našoj zemlji. 

Kako se tradicija dalje razvijala, donosimo u sljedećem tekstu.