Hrvatski nogomet zakoračio je u četvrto desetljeće, no nažalost i dalje ima puno stvari koje ne pripadaju zelenom travnjaku. Kroz aktere i događaje prisjetiti ćemo se kako se gradila Hrvatska nogometna liga, što je sve proživjela i koliko smo, ako uopće jesmo, nešto naučili

Hrvatski nogomet prepun je krupnih skandala i mučnih priča o krađi i korupciji, a afera u Hajduku, u godinama najvećih uspjeha ‘bilih’ od samostalnosti (1992.-1995.) bila je jedna od kapitalnih. Dakle 2003. godine podignuta je optužnica. Javnost i policija postavljali su isto pitanje: kamo je nestalo 55 milijuna kuna. Ivan Buljan, Vedran Rožić i Bartol Kaleb, te Nadan Vidošević protagonisti su te priče. Dojam je da priča o tim mutnim transakcijama nikad nije do kraja ispričana.

Zdravko Reić, doajen splitskog pisanog novinarstva, prije svega je bio svjedok jednog dugog razdoblja Hajdukove povijesti. Uvijek oštrog i kritičkog pera, i u dobru i u zlu prema klubu kojeg voli. Nismo odmah krenuli na aferu, Reić nam je pokušao pojasniti kako je Hajduk funkcionirao na izdisaju Jugosalvije, te u prvim godinama samostalne Hrvatske. Nije tajna, ali da ponovimo. Partija je u bivšem sistemu nadzirala jake i velike klubove, pa tako naravno da je imala svoje prste umješane i u Hajduk. Isto je bilo i u Dinamu, i tamo su u upravi kluba bili i generali i visoko pozicionirani političari. Posljednji predsjednika Hajduka u bivšoj državi je bio Kolja Marasović, inače zaposlen u Brodosplitu. Bio je partijski kadar, čovjek koji je rukovodio u svom poduzeću i Hajduku. A prvi predsjednik nakon njega bio je Stjepan Jukić Peladić, nekoć talentirani igrač Hajduka.

“Da, biti predsjednik ili član uprave Hajduka bila je uvijek stvar prestiža. A Hrvatska demokratska zajednica je od prvog dana željela da Hajduk vode ljudi koji su bliski toj stranci. Stjepan Jukić Peladić je došao nakon Marasovića, a HDZ se trudio pronaći nove snage i tako su odlučili 12. prosinca 1992. na mjesto predsjednika postaviti Nadana Vidoševića. Trebao je doći Frane Mitrović, konzul u Milanu, no to se nije dogodilo. Torcida je tada bila protiv Nadana Vidoševića, čiji je otac radio kao direktor Dalmacijacementa. U radnom predsjedništvu kluba bili su uglavnom viđeniji vodeći ljudi iz splitskih jakih poduzeća i državnih firmi, otud je izvor financiranja za klub bio osiguran” , počeo nema je otkrivati tadašnje događaje Zdravko Reić.

Hajduk je bio prvi prvak 1992., još dva puta su osvajali naslov 1994. i 1995. U tom razdoblju su osvojena i dva Rabuzinoca sunca. Hajduk je jedini put u svojoj bogatoj povijesti uspio izboriti igranje u skupini Lige prvaka. Pred više od 30.000 gledatelja na Poljudu je nadigrana poljska Legia s 4:0, a kako je Hajduk i u Varšavi dva tjedna ranije slavio (1:0), Split se upisao na kartu europskih gradova u kojima se igra Liga prvaka. Na Poljud su se vratili Igor Štimac, Aljoša Asanović i Stipe Andrijašević, prekaljeni igrači koji su u inozemstvu u tom trenutku prolazili kroz lošija razdoblja, i bio je jako dobar trenutak da ih se nagovori da se vrate. Doma ih je čekala mlada, ali iznimno talentirana generacija igrača koju su predvodili Milan Rapaić, Nenad Pralija, Ivica Mornar i Tomo Erceg, dok je na vratima bio prekaljeni Tonči Gabrić. Bio je to sjajan spoj iskustva i mladosti, koji je s klupe jako dobro vodio Ivan Katalinić.

“Vratili su se tada bivši Hajdukovi igrači, koji su na Poljudu napravili i prve seniorske korake, koji u inozemstvu nisu imali tada najbolje ponude. Nešto sličnu kao i danas. Stvorila se dobra atmosfera, igrači su imali dobre financijske uvjete i uspjeh u tim vremenima nije mogao izostati. Sve je zapravo tada izgledalo idilično. Jaki Hajduk, Torcida zadovoljna i to je ono što se uvijek očekivalo i očekuje od Hajduka”, nastavio je Reić.

Nadan Vidošević je bio politički kadar, što je naravno bio i dio povijesti i tradicije. No tražili su neko sportsko ime koje će biti u klubu. Tako se oformio tim Nadan Vidošević, Ivan Buljan, Vedran Rožić i Bartol Kaleb financijski direktor, koji će kasnije otići u rukometni klub Zagreb. Što se točno dogodilo ni do dana današnjega se to nije do kraja rasvjetlilo. No, 25. rujna 1996. Vidošević se povlači, da bi kasnije postao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. U to spomenutoj aferi nigdje nije bilo Vidoševićevog potpisa, na što je ukazivala Doris Košta tadašnja pravnica Hajduka. Tadašnji preddjenik Hajduka je bio mudar. Znao je što se događa, ali svoj trag nije ostavio.

Rožić je od četiri točke optužnice osuđen za samo jednu točku koja se odnosi na dva djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju dok je Ivan Buljan oslobođen, a teretilo ga se samo u jednoj točki optužnice. Rožić je oslobođen najozbiljnije točke optužnice, one koja ga tereti za 29,4 milijuna a kuna neplaćenih doprinosa na isplate dohodaka u razdoblju od pet godina, Hajduk iz svoje ionako osiromašene blagajne ne mora ovu svotu vratiti u državni proračun – pisala je tada Slobodna Dalmacija.

Još jedna afera se veže uz Hajduk. Spominju se zloporabe položaja i ovlasti te zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju od 1997. do 2000. godine u kojima je država, po optužnici, zbog neisplaćivanja poreza i doprinosa na plaće oštećena za oko 100 milijuna kuna, a Hajduk za više od 700 tisuća kuna. Tada su klub vodili Željko Kovačević, Petar Reić, Ivan Maršić, Ivica Šurjak, Velimir Strinić i Ivan Zelić.

“Željko Kovačević je došao iz Elektro Dalmacije, dakle samo je nastavljena ustaljena praksa da ljudi iz jakih tvrtki ili HDZ-a mogu doći u klub. Nedvojbeno je da se poslovalo na način koji nije do kraja bio transparentan, pa nitko lud ne bi dizao tolike optužnice. No, nezahvalno je meni o tome govoriti jer naravno da novinari nikada nisu mogli dobiti sudsku dokumentaciju. Ali, sve ove stvari koje vi spominjete nisu izmišljenje. Postoji jedna talijanska uzrečica “E domani possa dio pensare” što u prijevodu znači – “E neka sutra misli Bog”, rekao je Zdravko Reić.

Hajduk je u tom vremenu poslovao i preko tvrtke Hajduk Sirio. Dakle, i paralelni račun je blokiran, onaj preko kojeg je Hajduk poslovao otkako je osnovni klupski račun na Splitskoj banci pod blokadom još od 1996. godine! Hajduk nije plaćao rate kratkoročnog kredita podignutog ne tako davno kod Hypo banke, a trebao je, planirao je prolongirati uplate u dogovoru s dotičnom bankom, odnosno kratkoročni kredit zamijeniti za dugoročni.

No, u Hajduku iz ovih ili onih, svakako objektivnih razloga to nisu uradili, pa su nesmiljeni bankari sjeli na račun s 1,5 milijuna kuna i blokirali ga. Predsjednik Mate Peroš morao je obaviti pregovore s Hypo bankom da skine blokadu s računa Hajduk – Sirio sport!

Na kraju sve je prerezao Ivo Sanader u trenutku svoje moći, kao i mnogim bitnim ljudima i kolektivima u Lijepoj našoj sve je bilo – oprošteno. Nakon svih tih godina, a vladavinom Zdravka Mamića, koja eto traje već desetljeće i pol, Torcida se bori protiv svih nepravilnosti, kojih je u Hajuku, a po diktatu države bilo i te kako posebno u prvih desetak godina samostalne Hrvatske.