Rafael Nadal osjećao se dobro, udarao loptice još bolje prije pet godina na Wimbledonu, a onda se ispriječio jedan čovek koji je odigrao meč karijere – Gilles Müller.

Razgovarao: Saša Ozmo

Pet godina kasnije, Luksemburžanin je u mirovini, a Nadal se i dalje bori za treći wimbledonski naslov koji čeka od 2010. godine.

S Müllerom smo razgovarali baš o čuvenom meču, zatim o utrci za najvećeg svih vremena, specifičnostima igre na travi…

“Pobjeđuje Nadal mečeve – kako god da se osjeća, uspjeva pronaći put do pobjede. Jedan je od favorita, ali Kyrgios bi mogao biti jako težak protivnik, potom i vjerojatno Đoković u polufinalu. Ima šansu da osvoji broj 23, ali još je dug put”, počinje 39-godišnji Müller za Sport klub.

Te 2017. godine je na Wimbledon u četvrtfinalu ispao u pet setova od Marina Čilića, a u četvrtoj rundi je – u najboljem meču turnira – pobijedio Nadala sa 6:3, 6:4, 3:6, 4:6, 15:13.

“Da, bilo je to nevjerojatno iskustvo protiv vjerojatno najboljeg igrača svih vremena. Osjećao sam se izvanredno tada na terenu, jedan od najboljih mečeva u mojoj karijeri, cijelo vrijeme sam bio čvrst. Da budem iskren, djeca mi nekada puste detalje s tog meča, tada pogledam, ali inače ne volim previše gledati, to je sada u prošlosti. Uspomene su lijepe, emocije su bila divne, ostao je taj trenutak u meni.”

Rekli ste da je Rafa verovatno najveći svih vremena, koje kriterijume biste odredili za određivanje tog GOAT-a o kojem se toliko govori?

“Ako pogledamo brojeve i Grand Slamove, sada je to Rafa. Da budem potpuno iskren, za mene je Roger Federer iznad svih. Mislim da je on podigao tenis na viši nivo, učinio ga popularnijim, nagradni fondovi su sada ovoliki dobrim dijelom i zbog njega. Mislim da je i način na koji je on igrao spektakularan, najljepši od svih – činio je da svaki udarac izgleda lako, posebno je bilo gledati ga”, kaže Müller i dodaje:

“Novak je također spektakularan tenisač i mislim da će na kraju završiti s najviše Grand Slam naslov, osim ako se nešto neočekivano ne dogodi – ako fizički sve bude kako treba, igrat će još nekoliko godina. Najlakše bi bilo gledati brojeve, ali kada uzmemo sve u obzir, stavio bih Rogera iznad i Rafe i Novaka.”

Konstatirali smo da je na našim prostorima česta percepcija da se Đoković ne tretira na isti način kao Federer i Nadal.

“Ne znam za medije, ali jest činjenica da se nekada na turnirima osjeća da su Roger i Rafa popularniji. Je li to ispravno? Ne znam, svima je dozvoljeno da navijaju za koga hoće, ali iz teniske perspektive, on je uz njih dvojicu. I jesam suglasan, ponekad Novak ne dobiva poštovanje koje zaslužuje.”

Kada smo razgovarali 2015. godine u Parizu, Müller je rekao da će ludovati kada osvoji prvi ATP naslov. Tu prvu od dvije ukupno uzeo je u Sydneyu 2017. godine.

“Zapravo, nisam nimalo ludovao. Nakon naslova sam bio miran, a onda sam bio toliko sretan da sam se rasplakao na ceremoniji dodjele trofeja kao beba – obitelj mi je bila tu, bilo je baš emotivno. Ipak, sljedećeg tjedna se igrao Slam i nije bilo vremena za slavlje. Tada je prošlo nekoliko tjedna i nije to više bio taj osećaj za neko ludo slavlje, bilo je prekasno. To vam je teniski život!”

Na pitanje želi li biti trener, Luksemburžanin odgovara:

“Ne bih rekao da tražim nekoga da treniram, želim i provoditi vrijeme s obitelja sada kada sam u mirovini… Ipak, nikad se ne zna, ako naiđe neki dobar projekat, neki igrač koji mi je zanimljiv i s kojim bih se mogao zamisliti u budućnosti… Nikad ne reci nikad”, kaže Müller i objašnjava kako misli da bi mogao pomoći:

“Mislim da bih mogao doprinjeti prije svega svojim iskustvom, jer je u tenisu izuzetno važno znati kako se nositi s emocijama. Također, ukazivao bih na neke svoje greške koje sam radio, pogotovo kada sam bio mlađi – na terenu sam uvijek bio discipliniran, ali izvan terena nisam. Na to bih posebno skretao pažnju. Također, imao sam i pristojan servis, mislim da bih i tu mogao pomoći.”

Za kraj, pitali smo Gillesa koje su specifičnosti igranja na travi, osim niskog odskoka i važnosti voleja?

“Osim toga, kretanje je izuzetno važno jer je specifično, ne može se svatko dobro kretati na travi. Recimo, Novak je jedan od rijetkih koji može proklizavati na travi, mislim da bih ja slomio stopalo kada bih pokušao. Ne znam kako to uspjeva. Osim toga, važan je i slice jer ostaje nisko i teško je na njega naći odgovor, kao i spin na servisu”, zaključuje Müller za Sport klub.