Luka Panza rukometni je stručnjak koji radi u dalekoj Norveškoj – trener je muške momčadi Arendala, a ujedno vodi i žensku ekipu. Iako je široj sportskoj javnosti nepoznat, upravo je on jedan od najzaslužnijih za razvoj mnogih mladića koji su danas udarne igle Kauboja. Panza je svojedobno formirao generaciju koja je četiri godine kasnije s Davorom Dominikovićem bila na svjetskom juniorskom postolju kao srebrna.

Prava je šteta što se Luka Panza rijetko pojavljuje u medijima. Riječ je istinskom rukometnom fanatiku koji je ujedno i vrlo elokventan., a cijeli razgovor je protekao u ugodnom tonu.

“Trener sam muške i ženske ekipe Arendala. Muška momčad igra u Elitnoj seriji – riječ je o najvišem rangu natjecanja. Ovo mi je peta sezona ovdje, a u pravilu smo uvijek drugi, odmah iza Elveruma. Trenutno smo četvrti, no puno je faktora koji su utjecali na to. Ipak, uspjeli smo izboriti finale kupa. Da sumiram, rezultati su korektni, ali ne onako dobri kao što smo navikli. Što se tiče ženske ekipe, posljednji smo u Prvoj diviziji, a to je druga norveška liga. No, tu nam nije bitan rezultat, fokus smo stavili na razvoj igračica,” započeo je Panza pa dodao:

“Imamo jednog reprezentativca Norveške. Točnije, član je B reprezentacije. Riječ je o igraču hrvatskih korijena Mariju Matiću koji igra na poziciji srednjeg vanjskog. Uz njega imamo još dosta igrača koji imaju potencijal da jednog dana zaigraju za seniorsku vrstu.”

Osvrnuo se zatim na život u Norveškoj i usporedio njihov i naš mentalitet.

“Drugačije je, moram priznati da sam doživio kulturološki šok kad sam došao u Norvešku. Glavna razlika je što nema ni euforije ni depresije – svemu se pristupa analitički i izvlače se pouke. Također, navike su potpuno drugačije – ovdje nema sjedenja na kavama u kafićima, već ljudi idu u šetnje, na planinarenja. Djeca su mi zadovoljna školom i školskim sustavom općenito. U Norveškoj nema ocjena do sedmog razreda – uči se za znanje, a ne za ocjenu,” rekao je hrvatski trener.

Prebacili smo se zatim na ono što je aktualno – Europsko prvenstvo. Prokomentirao je Panza dosadašnje nastupa Kauboja.

“Zasad je sve u skladu s očekivanjima. Znali smo da će biti jako teško protiv Francuske, cilj je bio ‘potući’ se s njima, no kvaliteta je presudila. Nekako smo svi utakmicu sa Srbijom vidjeli kao ključnu, a tako je i bilo. Kao što sam rekao, rezultati su u skladu s očekivanjima, a igra je mogla biti bolja. No, lako je sada govoriti, puno je objektivnih problema koji su na to utjecali“, izjavio je Panza pa se osvrnuo na ‘svoje’ igrače.

„Kroz mlade reprezentacije vodio sam Lučina, Martinovića, Jaganjca, Grahovca i Ivića. Martinović se potvrđuje kao kvaliteta, iza njega je već par ozbiljnih sezona u Bundesligi. No, i dalje vidim prostor za napredak kod njega, može on i bolje od ovoga. Što se tiče Lučina, on je nenadano ušao u reprezentaciju, a odmah je pokazao ono što ga krasi – prodornost, drskost i hrabrost. Nije me iznenadio nivo na kojem igra, već kontinuitet igara. Jaganjac, s druge strane, je jako samokritičan, vjerujte da je on i sam svjestan da može puno bolje,” rekao je Panza pa se osvrnuo na njihove izvedbe u mlađim kategorijama.

“Već se tada vidjelo da imaju ogroman potencijal – Jaganjac je bio motiviran i fokusiran kako doći do uspjeha. Bio je poput buldoždera koji kroči put prema uspjehu. Što se tiče Martinovića, njega smo naknadno pozvali u reprezentaciju samo zato što je imao poziv Austrije. Zvali smo ga da ga ne izgubimo, iskreno nismo znali kakav je. Kada je jednom došao, više nije otišao. Za njega bih rekao da ima austrijsku disciplinu i hrvatsko srce – fantastičan spoj. A Lučin je bio godinu dana mlađi u toj selekciji, a jedna godina puno znači kada imate 15, 16. Ali da, vidjeli smo i tada talent koji je s godinama razvijao,” rekao je Panza te je ispričao jednu anegdotu.

“Igralo se Europsko prvenstvo u Hrvatskoj, a dečki su mi jedan dan došli ošišani na kockice. Svi do jednoga – time su pokazali timski duh. Na kraju smo završili drugi, finale smo izgubili od Francuske,” prisjetio se Panza.

Još jedan igrač s kojim je surađivao u Zagrebu je Ante Gadža. Gadža je nenadano došao u prvi plan na Euru i već se našao na meti kritika – spočitava mu se da je bezopasan po protivnički gol.

“Ne mogu konkretno komentirati jer ne znam koje zahtjeve je izbornik stavio pred njega. Njegova najveća odlika je suradnja, posebice s pivotom. Ne bih rekao da je prestrašen kako se često piše, impresioniran je bolji termin. Ali razumljivo je to, ipak je uletio ‘s neba u rebra’. Volio bih da bolje surađuje s lijevim vanjskim,” izjavio je hrvatski stručnjak pa je zatim prokomentirao vratare.

“Ako ćemo gledati statistički, vratari su podbacili. Obojica golmana, i Šunjić i Pešić, su imali relativno nizak postotak obrana. Šunjić je bio hit zbog važnih obrana, a ne zbog velikog postotka – upisao je tri vezane obrane protiv Srba i time nam dao dodatnu mirnoću. Drago mi je za njega, napokon je dobio priliku da pokaže kvalitetu. Možda je priliku zaslužio i ranije, no nećemo o tome. Evo sada se vraća i Mirko, vjerujem da će on svojim iskustvom i znanjem donijeti dodatnu kvalitetu,” zaključio je Panza.

Hrvoje Horvat dočekan je na klupi reprezentacije s velikom skepsom – mnogi dovode u pitanje njegovu trenersko znanje i autoritet.

“Ne mogu još ocijeniti Horvata kao izbornika, ipak mu je ovo prvo prvenstvo. Radi li Horvat dobar posao? Prerano je za donošenje zaključaka. U Nexeu se pokazao kao dobar trener, no bilo je amplituda. Također, htio bih se osvrnuti na izbor igrača. Svaki izbornik ima pravo na svoj izbor – on će na kraju odgovarati za rezultat. Vjerujte mi da ne postoji trener koji će svjesno uzeti lošijeg igrača, a boljeg ostaviti doma. Doduše, u reprezentaciji nije bitna samo, kvaliteta, bitno je i kako tko utječe na momčad. Najvažnije je da Horvat vjeruje u svoj izbor,” prokomentirao je Panza.

Dotakli smo se i naših glavnih uzdanica koje je pokosila korona – Cindrić je zaigrao već protiv Srbije, dok je Duvnjak upitan i za drugi krug natjecanja.

“Bespredmetno je uopće pričati koliko oni znače Hrvatskoj. Cindra je donio novu dimeziju, okomitost, svi ostali odmah su postali opasniji. O Duvnjaku ne treba ni pričati – on puno donosi samo ako sjedi na klupi, a kamoli ako zaigra. Uz odličnu napadačku igru, Duvnjak nam puno znači i kao prednji u 5-1 obrani. Golica mi maštu obrana na čelu s Gojunom i Musom, a s Duvnjakom na prednjem. Ta obrana plus Mirko na golu donijeli su nam najveće pobjede,” rekao je hrvatski trener.

Hrvatska nije prenijela bodove u drugi krug – postoji šansa da nam ni sve četiri pobjede ne bi bile dostatne za plasman u polufinale.

“Da, teška je situacija, kao glavne konkurente vidim Dansku i Island, ali ne smijemo podcijeniti ni Nizozemsku. Gledao sam ih protiv Portugala, brzi su i agresivni – učinili su da Portugal izgleda sporo. Jako dobra momčad je u pitanju, neće ni Francuzima biti lako s njima. Iako je situacija teška, ništa nije nemoguće. Samo da nas koronavirus ostavi na miru,” zavapio je Panza, a zatim je prognozirao finaliste.

“Po svemu dosad viđenom, Danska će osvojiti. Ma znate što, finale će igrati Hrvatska i Danska haha. A u polufinalu se nadam utakmici Hrvatske i Norveške, reprizi Eura 2020. kada smo ih svladali golom Muse u posljednjim trenucima. Joj kad se toga sjetim, nas dvojica Hrvata smo gledali utakmicu okruženi sa četrdesetak Norvežana. Volio bih da se ponovi,” rekao je Luka Panza.

Mnogi rukometni stručnjaci tvrde da ovakvo prvenstvo nije regularno.

“Ne bih rekao da nije regularno, ali definitivno je nelogično. Trebalo je ili otkazati ili odgoditi za lipanj ili srpanj. Ako se Olimpijske igre mogu pomaknuti, moglo se i ovo,” rekao je Panza.

Za kraj je prokomentirao planove za budućnost, odnosno želi li se vratiti u Lijepu Našu.

“Žao mi je što nisam u Hrvatskoj. Svi mi bismo htjeli raditi doma i osigurati perspektivu svojoj djeci. Planiramo ostati ovdje još neko vrijeme – dok god budemo zadovoljni privatno i poslovno,” zaključio je Luka Panza.