U četvrtak u Mađarskoj i Slovačkoj kreće 15. Europsko prvenstvo, a teško da kada je rukomet u pitanju netko može biti bolji sugovornik od Žike Bogdanovića.

Žika Bogdanović čovjek je koji živi rukomet, te je urednik vrlo cijenjenih rukometnih portala Balkan-Handball.com te Handball-Planet.com. Čak je šest reprezentacija s prostora EX-Yu na Euru, a posebnu pažnju plijeni dvoboj Hrvatske i Srbije u drugom kolu u skupini C u Szegedu.

Koronavirus stvara velike probleme uoči samog prvenstva, izbornik Bosne i Hercegovine Ivice Obrvan je izjavio da je već sad prvenstvo neregularno. Kakav je vaš pogled na to?

“Regularnost prilagođava EHF po svojim željama i potrebama tako da su tu igrači i treneri u podređenom položaju i njihovo mišljenje nema nikakvog utjecaja. Sama činjenica da je obavezna karantena nakon covida smanjena sa 14 na pet dana bez primjera iz sportske prakse kako bi se to moglo odraziti na zdravlje igrača, a da je reprezentacijama dozvoljeno da pozivaju igrače i izvan službenog spiska s 35 imena, govori nam o tome da se Prvenstvo mora igrati makar tamo u hrvatskim i srpskim dresovima gledali ekipe Umaga i Proletera iz Zrenjanina. Show must go on, sponzori, televizija, mašinerija je spremna, ali to nije slučaj samo s rukometom, jednostavno, tako sport i svaka industrija danas funkcioniraju.”

Posebno je pogođena reprezentacija Srbije, a i sam izbornik Toni Gerona, koji je najavljivao velike stvari, rekao je da se sve pretvorilo u noćnu moru. Kako vidite Srbiju na ovom prvenstvu? Koliki je hendikep neigranje Nenadića?

“Dolazak Gerone s pravom se može nazvati početkom nove ere u muškoj reprezentaciji. Dugi niz godina srpska rukometna javnost se opirala dolasku trenera-stranca živeći u svojim mitovima o veličini domaće škole, ali vrlo brzo dolaskom Tonija prepoznato je da je igračima bilo potrebno nešto drugo, modernije i kvalitetnije. Do drugog siječnja sve je ličilo na bajku, a od tada reprezentacija nije odradila ni jedan trening u kompletnom sastavu. Pet-šest dana praktično nije bilo pravih treninga. Sastav je sklopljen pred sam put, ali nitko živ ne može procijeniti kako će momci koji su 5-6 dana proveli u sobama, u pet dana odigrati tri utakmice na 100%. U normalnim okolnostima sazrelo je mišljenje u javnosti da se Ukrajina mora pobijediti, a da je vrijeme da se sa Hrvatskom igra jedan otvoren meč na pobhedu. Osobno mislim da Hrvatska ima i dalje za nijansu kvalitetniji i iskusniji sastav, ali da će Srbija biti sve bolja i bolja u sljedećem periodu ako ne prokockamo trenutak s Geronom, što se često dešavalo u srpskom sportu. Imamo sjajne osnove za to na mnogim pozicijama poput golmana, pivotmena ili krila, a dolaze i vrhunski bekovi u narednim godinama. Na startu će tim biti bez Milosavljeva, Abutovića i braće Ilić, jako bitnim za ovaj tim. Nenadić je propustio i početak Geroninog mandata, pobjedu i remi s Francuzima u siječnju 2021. godine, tako da uspostavljeni sistem nije bio ovisan o njemu. Petrove sposobnosti su izvanserijske, on zna da bude igrač-momčad, ali u ovoj postavci stvari mislim da se igra reprezentacija razvija svojim tokom i bez njegovog prisustva. Sa Petrom treba znati. Mnogi treneri nisu znali. Što se tiče Gerone, ostaje nam samo nagađati da li bi to bila win-win kombinacija.”

U toj skupini je i Hrvatska. Izbornik Hrvoje Horvat mnoge je iznenadio popisom, a onda su se pojavili i problemi s covidom gdje pripreme nisu odradili Cindrić i Duvnjak. Koliko može ta nova Horvatova Hrvatska?

“Hrvoje Horvat je postao negativac, a bez da je ljudski i zasukao rukave u svom mandatu. Početak je novog olimpijskog ciklusa i svaki izbornik ima pravo da započne novi proces koji bi trebalo rezultirati u Parizu 2024. godine. Tko to ne razumije, ne poznaje sport. Ono što je problem hrvatske reprezentacije godinama je da kroz izbornike i njihove izbore javnost personificira neki druge pojave i centre moći i u tome se nekada i pretjeruje. Jasno je da će igrači Zagreba uvijek imati ‘fast lane’ u nacionalnom timu, tako je bilo oduvijek i sada ima toga, to je često donosilo rezultate i pravilo igrače, ali se posljednjih godina sve više mimoilazi s realnošću na tržištu. Teško se izlazi iz tog kalupa odlučivanja i razmišljanja. Bez obzira na to, bacati anatemu na čovjeka prije samog natjecanja izvan je svake pameti. Malo nedostatak vizije, malo nedostatak novca, ali i brojnih drugih faktora, sve po malo i Hrvatska je polako izašla iz tog TOP 4 društva svjetskog rukometa. Tamo je ne očekuju, ali Hrvatska je Hrvatska. I ovog siječnja će puno ovisiti od Domagoja Duvnjaka. Njegovih dobrih deset minuta u 5-1 obrani lomi svakog protivnika, a sada možemo samo nagađati koliko i kako je korona utjecala na njegov organizam. U Egiptu se vidjelo da to nije taj Dule hobotnica sa sto ruku nakon oporavka od virusa. Dosta toga mora ostati na mišićima Jaganjca i Martinovića, a golmani moraju biti iznad očekivanja i trenutne forme ako se želi uopće prići borbi za polufinale.”

Ipak, prvi favorit te skupine, a možda i prvenstva je Francuska? Dosta je problem Gille imao s ozljedama, no i dalje su to moćni Expertsi. Može li Karabatić odvesti do novog naslova?

“Ako pričamo o idealnom scenariju bez covida, onda rijetko tko može pobijediti Francuze, osim Danaca i možda Španjolaca. Francuzi su imali tu sreću da ih korona pogodi prije ulaska u novu godinu. Kako stvari stoje, možda će na kraju ispasti da su i reprezentacije poput Srbije ili Crne Gore imale sreću da ulete u val prije prvenstva, jer je najgora spoznaja da imate pozitivne na samom natjecanju. Francuska je toliko moćna da ni izostanak Sorhaindoa, Luke Karabatića, Remilija, ne mijenja ništa. Krila su sve bolja od boljeg, u bekovskoj liniji Karabatić, Mahe, Briet, Mem, Richardson, svaki je priča za sebe. Silni su, iako nisu blistali u provjeri s Nijemcima. Znaju ulaziti u turnir polako, tu vidim šansu Hrvatske.

Nikola više nije taj koji bi trebalo vuči, dovoljno je da je tu. On je najbolji igrač svih vremena i simbol pobjede. Takvog imati u svlačionici vrijedi više od zlata.”

Put do polufinala u tom dijelu ždrijeba prilično je težak, jer u drugom krugu uz Francusku, Hrvatsku ili Srbiju, tu su još potencijalno Danska, Slovenija, domaćin Mađarska! Kako vidite taj dio ždrijeba i tko je favorit za naslov?

“Zanimljiviji dio ždrijeba iz jednostavnog razloga što je tu Mađarska kao ozbiljan domaćin za razliku od skromne Slovačke koja će biti i bez podrške s tribina s obzirom na smanjen kapacitet dvorane. Prvi favoriti za zlato jesu Danci, vratio im se i Lauge posle dve godine, ali već u nastavku rečenice stavljam AKO bude sve u redu. Mađari imaju najboljeg pivotmena na svijetu u ovom trenutku Banhidija, stabilnost na golu, perspektivne bekove, neće biti daleko od polufinala. Vranješ je promijenio aduta i umjesto Bombača na velika vrata uveo Skubea. Bit će jako interesantno vidjeti kako će Slovenija izgledati, kao i što je realnost Portugala, koji je podbacio u Tokiju, a može pobijediti svakoga.”

Kakav vidiš drugi dio ždrijeba, odnosno skupine D, E, F i koje dvije momčadi će do polufinala?

“Dosta slabiji dio turnira. Njemačka, Švedska, Norveška i Španjolska će odlučivati o dva mjesta. Najstabilnije mi djeluju Španjolska i Švedska. Norveška već dugo previše zavisi od Sandera Sagosena. Nijemci su ušli u izgradnju novog sastava, djelomično i zbog preopterećenja nekih momaka kojima je više dosta ubilačkog ritma koji imaju u svojim klubovima. Najveći adut im je Gislason na klupi. Španjolska je dvostruki osvajač Eura, ali ne vidim da je realno da naprave hat-trik bez profila kao što su Alex Dujshebaev ili Raul Entrerrios. U svakom slučaju, blizu su borbe za medalju.”

Čak šest reprezentacija iz bivše države igra u Mađarskoj i Slovačkoj, iako je jasno kako klupski rukomet stagnira. Kako bi objasnio taj fenomen?

“Nema tu fenomena, ovdje se igra dobar rukomet bez obzira što novca nema. Ono što je pravo pitanje, koliko je reprezentacija spremno da igra za nešto više osim plasmana u TOP 12? Jako malo. Uglavnom ćemo gledati epizode. Nije ni realno da vidimo pet reprezentacija s Ex-YU prostora u TOP 10. Rukomet je sport koji se ozbiljno igra u najbogatijim zemljama i teško je tome parirati. Realno je da će medalje reprezentacija s ovih prostora postati prava rijetkost u godinama ispred nas bez obzira koliko kao rukometni novinar želio drugačije.”

Tko će biti najveće iznenađenje, a tko razočaranje turnira?

“Najveće iznenađenje bi mogli biti Mađari. Najveće razočaranje momčad s najviše covid pozitivnih. Jako je teško davati ozbiljnije prognoze jer ne znamo što nas čeka sutra. Ne očekujte puno pa se nećete ni razočarati.”

Tko su igrači koji bi mogli obilježiti Euro?

“Martinović, Banhidi, Mahe, Kosorotov, Hansen i Landin, Skube, Mem, Sagosen, Gotfridson,Vargas, to je ta ekipa.”

I za kraj prognoza, tko će biti na postolju?

“Hajde da probamo. Danska, Francuska i Španjolska.”