Nikada nije bilo takvog nogometnog rivalstva, nogometni Hladni rat, genijalci i ratnici, na koncu - pobjednici

Karim Benzema spokojno je sjedio u svojoj fotelji čekajući da mu u ruke doleti “Zlatna lopta”. Više volimo kada mu doleti na volej, ali ova je njegova i ničija. I apsolutno – zaslužena. Krunidbi je prethodila ceremonija, Francuzi su iz sata u sat otkrivali konačni poredak za nagradu “France footbala” u sezoni 2021./22. Prvi put u posljednjih 16 godina Lionel Messi i Cristiano Ronaldo nisu ušli u top 10 za izbor najboljeg svjetskog nogometaša.

Taj detalj urezao mi se tog ponedjeljka možda više nego bilo koji drugi. Rastao sam uz Diega Armanda Maradonu, meni osobno najboljeg igrača koji je ikada hodao zemljom i ne vidim nikoga tko će vjerojatno za mog života to promijeniti. Pele ili Maradona? To je bilo vječno pitanje, u mojoj kući, koja je zbog oca nadasve bila nogometna – nije bilo dvojbe. Tata za Pelea, ja za Maradonu. No, u toj usporedbi ipak postoji jedan ali – a to je da nisu bili nogometni suvremenici.

Ovdje priložena grafika otkrit će fascinantne i teško dokučive brojke, izmamiti najveći mogući respekt prema nogometnim karijerama Lionela Messija i Cristiana Ronalda. Već sada prilično sigurno mogu ustvrditi da smo gledali jedan napeti nogometni “Hladni rat”, svjedočili nogometnom rivalstvu koje nikada do sad nije viđeno, a neće ga biti lako nadmašiti. Gledali smo dva nogometna genija, ali i dva velika ratnika, koji su se ‘jurili’ sa 300 na sat kroz svoje nogometno putovanje. Koje se, nažalost, primaklo svome kraju, a maratonci doista trče svoj posljednji krug.

Messi vs. Ronaldo: One Rivalry, Two GOATs, and the Era That Remade the World’s Game! Novinari Wall Street Journala Joshua Robinson i Jonathan Clegg nude detaljno izvješće o isprepletenim sagama i ostavštinama Lionela Messija i Cristiana Ronalda – ispitujući kako je njihovo rivalstvo preraslo iz osobnog u puno više od toga. Već više od petnaest godina, gotovo svaki razgovor o međunarodnom nogometu uvijek se vraćao na dvojicu igrača — Lionela Messija i Cristiana Ronalda — nedvojbeno najveće u svojoj generaciji. Za milijune ljudi diljem svijeta “Messi ili Ronaldo?” nije samo argument u kafiću, za ovu dvojicu autora je to izjava o filozofiji, vrijednostima, o tome što je globalni nogomet danas i što će biti sutra. Mnogo više od prepričavanja dvostrukih postignuća ovih velikih igrača, ovo je doista biografija rivalstva, onog koje je postalo ključna teza za razumijevanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti globalnog nogometa.

Zaslužili su ući u nogometnu mitologiju, njihovo rivalstvo nedvojbeno može biti i podloga za jednu prestižnu – seriju za koju će se mnogi potući kako bi imali pravo premijernog prikazivanja. Film je ipak prekratak da bi mogao sve obuhvatiti. Jednostavno, iako su nogometno potpuno drukčiji, filozofija nogometa apsolutno asimetrična, svijet ih je jednostavno želio spojiti, tražio je dva nogometaša koja pomiću granice nogometa kakvog smo ipak poznavali prije nego što su Argentinac i Portugalac stali na zeleni tepih, premda su ih stalno gurali na crveni. Njihovo umijeće je nadilazilo dotad viđene uzuse, granice koje su bile postavljene rušili su svojom imaginacijom, talentom, upornošću, ali nedvojbeno su gurali jedan drugoga i samim tim postojali bolji.

Nema dvojbe da su utakmicu Barcelona – Real, koja se već zvala El Clasico (gledao sam ga i prije njih dvojice, ali i njih dvojicu) odveli u jednu ipak novu mitološku sferu, podredili su dvije neprijeporne povijesti, sve igrače prije i poslije koji su odijenuli bijeli i crveno-plavi dres, ipak – sebi. I baš u La Ligi obojica su dosegnuli svoj nogometni vrhunac, iako su bili važni i prije i poslije, nema dvojbe da će taj njihov ljuti boj u prvenstvu Španjolske ipak ostati – nenadmašan. Bilo je to zlatno doba Primere, utakmice na kojima je i moj kolega Ivan Hodoba postao – komentatorski prepoznatljiv, a tandem Vela – Hodoba pomaknuo granicu kvalitete u komentiranju spektakla.

Lionel Messi mi je bliži po habitusu, pošto nisam navijao ni za Barcu ni za Real, niti za ta dva kluba imam bilo kakvu emociju, pa čak ni simpatiju, jednostavno više volim stil nogometa koji igra Argentinac.

“Nemojte pisati o njemu”, svojedobno je izjavio Pep Guardiola . “Nemojte ga pokušavati opisati: samo ga gledajte”.

I baš tako, nemoguće je pronaći prave epitete kojim bi se mogla opisati nogometa predstava koju nam je desetljeće i pol servirao – Messi. U istom tom razdoblju divio sam se i Cristianu Ronaldu. I toj nepopravljivoj upornosti, toj nezasitnoj potrebi da iznova bude nogometno viđen, da postigne gol, da osvoji trofej i sruši rekord. Možda bi to i negirali, ali uvjeren sam da su jedan i drugi pomno pratili statistiku svog najvećeg konkurenta, te svatko na svoj način ipak opterećen onim drugim težio biti – bolji i veći.

Tko je bolji? Ma, koga briga, jedino u što sam siguran da će nam svima – prokleto faliti.