Na bivšem Heyselu sam vidio Joška Gvardiola. Novog reprezentativca, koji može igrati i na više pozicija. Što je najvažnije, može igrati - odmah

Osam dana prije početka Europskog nogometnog prvenstva, a posebno nakon 90 minuta protiv Belgije najbliža ocjena svega je “Ni DA ni NE! Ali ostat ću ipak malo suzdržan i pod ručnom jer igrali smo protiv Belgije. Engleska je dobila Rumunjsku 1:0, Škotska Luksemburg 1:0, a ima mjesta za kritiku. Što bi onda tek rekli Česi nakon porcije protiv Italije.

Belgija, prva reprezentacija kugle zemaljske, prema Fifinoj ljestvici, koja se pati bez Kevina De Bruynea nam je u prvom poluvremenu pokazala da zasad nismo spremni za nogomet iz ruske bajke. Dominirali su nam nešto više od pola sata, a samo jedan igrač se vidio na travnjaku – doktor Luka. Jedno famozno oduzimanje lopte na vrhu našeg kaznenog prostora, te majstorija kod guranja kroz noge Tielemansu uslijedila je perfektna lopta.

Problem je što uz Luku mi nemamo veznog igrača na nivou. Više ga njegovi suigrači gledaju, nego što s njim kreću u te ofenzive radove. Kovačić, Pašalić, Vlašić, to je izdanje koje je više NE, nego DA. Kada je tako, onda je teško i procijeniti i ocijeniti napadače. Petković i kasnije Kramarić pokazali da žele, da znaju, ali i da kao i većina društva nisu konkretni.

Bolji smo bili u nastavku, a to su nam donijeli bočni dečki, a posebno lijevi. Debitanstki nastup Joška Gvardiola u prvih dvadeset minuta nastavka je pokazao da će mu Barišić i Bradarić vrlo brzo nositi torbu. Moderan, s posebno preciznim pasom za jednog beka. Nije napunio još dvadeset, a Dalić će se već mučiti hoće li ga na travnjak Wembleya možda poslati – odmah. Bek i stoper, svakako dragulj.

Tjedan dana Rovinja, domaći zrak, poznati krevet, vrijeme za stvaranje one poznate klime koja nam je u prošlosti zapravo znala biti veliki saveznik. Važno je i da sreća koja prati izbornika sada do kraja ne okrene leđa. Jer bilo je to dosad – Ni DA ni NE, a to ipak brine.