Nogometni menadžeri u Hrvatskoj dobili su novog kolegu, 25-godišnjeg Zadranina rođenog u Americi - Maksa Kovačevića. Iako mu je kum ikona HNL-a, nije on bio ključan faktor zbog kojeg se upustio u ovaj posao.

Život je posvetio košarci, ali ga je isti taj život odveo u neke druge vode. One nogometne. Maks Kovačević za Sport Klub otkrio je kako je odlučio biti jedan od najmlađih nogometnih menadžera u Hrvatskoj. Ali i zašto se pomalo razočarao u hrvatsku košarku iako je u tom sportu sa svojom momčadi ispisao i dio povijesti…

“Igrao sam košarku do prije tri, četiri godine. Igrao sam s Jazinama drugu ligu pa smo je osvojili i ušli u prvu ligu po prvi put u povijesti. Bio sam član te generacije koja je prvi put ušla u Premijer ligu, ali nisam se vidio u tome. I zbog financijskih razloga, a i nekako sam shvaćao da nije to to. Nije bilo ozljeda ni ništa već ti financijski razlozi i te neke druge sfere, ali odlučio sam ostati u sportu. Tu sam onda došao do tog nogometnog menadžerstva. Kum mi je menadžer (Marijan Buljat, op.a.), ali nije on utjecao na to, već znam puno nogometaša i rekao sam sebi da probam nešto u tom kontekstu. Smatram se komunikativnim, pratim sport i razumijem ga baš dosta”, rekao nam je Kovačević pa otkrio tko mu je na tom putu najviše pomogao:

“Na tom putu najviše mi je pomogao Ivan Klasnić, on mi je prvi dao priliku. Uz njega tu je i Alen Bokšić. S Ivanom radim transfere i završavam igrače, a Bokšić mi pomaže s kontaktima u klubovima za koje je on sam igrao i ostavio dubok trag – Lazio, Juventus, Marseille s kojim je osvojio Ligu prvaka. On mi otvara vrata svih mogućih europskih klubova. Bokšić mi je tu savjetnik i osoba od povjerenja na koju mogu računati.”

Od košarke je shvatio da – nema ništa…

“To je toliko loše, ja ne mogu vjerovati. I plaće i način plaćanja. Ne mogu se vidjeti u tome. Hrvatska je zadnja zemlja po nekom profesionalizmu u košarci. Ja sam se još rodio u Americi, kad usporediš američki sistem rada i naš – to su dvije različite galaksije. Definitivno se nisam mogao vidjeti u takvom neozbiljnom sistemu”, kaže nam mladi menadžer pa dodaje:

“Imamo odličnu povijest, ljude koji su bili velikani u tom sportu, ali zadnjih 10-ak godina hrvatska košarka je u tolikoj provaliji. Svaki mladi igrač koji je potencijal ne igra ili završi pitaj Boga gdje. Nema sistema. Zemlja koja je dala Kukoča, Petrovića i sve ove igračine, ti danas igraš pretkvalifikacije za kvalifikacije…”

A imao je i nedavno jedan težak period života. I upravo je tad odlučio podići glavu i ne potonuti u trenutku kad mu nije bilo nimalo lako.

“Prije više od pola godine imao sam tu jednu obiteljsku tragediju i to je bilo baš katastrofalno razdoblje za mene i obitelj i jednostavno sam tu imao izbor – ili totalno propasti u svim segmentima života ili se uzdignuti i napraviti nešto od svog života. Trebalo je imati i snage i hrabrosti gdje psihički nisi u najboljoj poziciji, ali ponavljam – Klasnić i Bokšić su mi dali šansu da radim ono što volim i ‘spasili mi glavu’.”

Već je s Klasnićem završio i dva uspješna transfera.

“Neki to ne uspiju u dvije godine, a ja sam odmah uspio dvojicu igrača prodati u dobre klubove. Treba tu i malo sreće, naravno.”

Prije nego se upustio u menadžerstvo, Kovačević je bio PR WTA turnira u Makarskoj. To je i mjesto gdje su se ‘spojili putevi’ njega i legendarnog hrvatskog napadača.

“Bokšić je šetao rivom, vidio je mene i Klasnića i tu smo se zbližili. Baš smo, kako se ono kaže, ‘kliknuli’. Često me zove, želi mi dobro. Zato sam još više i htio baviti se time, uz mene je čovjek koji je bio možda i najbolji napadač 90-ih, najdominantniji. I uz njega još Klasnić koji je osvajao Bundesligu unatoč tim zdravstvenim problemima s bubrezima, igrao je Premier ligu. Njih dvojica su osobe zbog kojih imam priliku probiti se.”

Za Sport Klub odao je i najkorisniji savjet koji mu je dao Bokšić.

“Ono što mi je Bokšić rekao je da u ovom poslu moraš biti fer i korektan jer od preuveličavanja, pumpanja priče i sličnog prema igraču nema ništa, to nema smisla. Gubiš kontakt, reputaciju i  to sve se brzo proširi. Uglavnom, rekao mi je da budem pošten prema sebi i drugima, da ne lažem i budem svoj. Ako lažem, na duge staze nema šanse da uspijem – to mi je poručio. Dodao mi je i da vjeruje u mene, da budem pametan i da slušam njega i Ivana i da ćemo napraviti velike stvari zajedno.”

A Klasnić?

“Klasnić mi je rekao da ne smijem nikad odustati u životu. On je osoba koja je prošla par transplantacija i nakon tog je igrao Premier ligu. Rekao mi je da nikad ne odustajem. Kazao mi je i bez obzira na to što nikad nisam bio nogometaš, da imam potencijal i taj entuzijazam i volju da uspijem. Rekao mi je i da vjerujem u sebe. Te sam riječi baš zapamtio.”

U Njemačkoj je još jednom shvatio kolika je Klasnić tamo cijenjen.

“Klasnić me vodio na 125. godišnjicu Werder Bremena. Stadion je bio krcat, ali kako su dočekali te legende… Tamo je Klasnić i dan danas toliko moćan. Ulazimo na stadion, skaču nam po autu ‘jel’ može slika?’ Dan danas, 20 godina kasnije, ostavio je toliki trag u Njemačkoj.”

Nisu tu samo Klasnić i Bokšić, Kovačević ima uz sebe i poznate igrače, trenere, menadžere…

“Velika podrška mi je Ivo Grbić. On je baš dečko koji je imao slični put kao i ja i on mi je u tim teškim trenucima bio baš velika podrška i to mu nikad neću zaboraviti – jer je predobar. Daje mi puno savjeta što se tiče nogometa. Na dnevnoj bazi dobar sam s Gvardiolom, Krovinovićem, Benkovićem, Lukom Vuškovićem, s Leticom, Zagorcem... Od trenera svakodnevno se čujem s Bjelicom, on je isto super, poštuje me što se čujemo još otkad je bio u Osijeku. I danas smo izgradili taj neki lijep odnos. Slaven Bilić mi je slao glasovne dok je još bio u Engleskoj, sa mnom je razgovarao kao sa svojim sinom. Baš je bio dobronamjeran. Za Bilića i Bjelicu mogu reći da su baš ljudine. Od menadžera dobar sam s Andyjem Barom, uvijek mi se javi, što god mi treba. Marko Naletilić je čovjek koji je također super prema meni. I naravno, moj kum Marijan Buljat.”

Kovačević uz svoju podršku priznaje da je ‘zaljubljen’ u ovaj posao. Analizira svakog dana sve i trudi se. Ne sumnjamo da će mu se to na kraju i isplatiti.