Bivši desni bočni Sao Paula, Reala, Rome i reprezentacije Brazila, Cicinho (45) u otvorenom je intervjuu progovorio o svojoj borbi s alkoholizmom.

Cicinho danas živi u Sao Paulu, radi kao televizijski komentator, ne pije već 14 godina, a prije deset mjeseci postao je i evangelički pastor. Za sve je zahvalan supruzi.

“Sve je zahvaljujući mojoj supruzi Marry. Ona me u Rimu prvi put odvela u crkvu. Danas držim službe, govorim o Isusovoj priči, a sljedeće godine ću čak i vjenčati dvoje brazilskih prijatelja u Italiji. Čvrsto vjerujem u Boga, on ti pomaže da se očistiš od zla”, rekao je Cicinho.

PROČITAJTE I:

Arbeloa komentirao Mbappea i poručio: ‘Mourinho je broj 1, bit ću sretan ako se vrati’

La Liga

prije 46 min 0

La Liga

prije 46 min 0

Otkrio je kako je sve počelo…

“Alkoholom sam se samouništio. Sve je počelo s 13 godina na jednoj zabavi s prijateljima. Probao sam pivo i zaljubio se u njega kao u ženu. Što sam bio stariji, to sam više pio. Vraćao bih se kući u pet ujutro, a da moji roditelji ništa ne bi otkrili. Idući dan bio bih dobro, čak sam uspijevao i trenirati.”

Sve se pogoršalo opet 2001. godine kada je prešao u Botafogo.

“Tamo sam pio dvadeset piva i deset caipirinha dnevno. Sa 17 godina počeo sam i pušiti. No, ja sam nogomet doživljavao ovako: htio sam doći na vrh, zaraditi puno novca i zabavljati se. Kad sam stigao u Sao Paulo, a zatim i u reprezentaciju, mislio sam da sam već sve postigao.”

Još je gore bilo u Real Madridu.

“Godine 2005. doveli su me kao nasljednika Michela Salgada, a ja sam pomislio: ‘Savršeno, sad mogu slaviti do kraja života.’ Kupovao sam automobile, odjeću, organizirao zabave kod kuće. Gotovo nikad nisam izlazio jer su u Madridu paparazzi bili posvuda. Zato sam s prijateljima pio u svojoj vili.”

U Romu je prešao 2007. i kaže da je tad dosegnuo dno.

“Prešao sam svaku granicu. U Rimu sam postavio rekord: 70 piva i 15 caipirinha u jednom danu. Uz to i dvije kutije cigareta. Mrzio sam spavati, samo sam se htio zabavljati kod kuće s prijateljima.”

Pomoć su mu pružili klupski djelatnici.

“Prije svih Bruno Conti. Uvijek mi je s ljubavlju govorio: ‘Cicinho, manje se zabavljaj, a više treniraj.’ I Pradè mi je bio za petama. Jako sam vezan za Rim. Nadam se da će moj sin Emanuel jednog dana moći tamo igrati. Ima pet godina i želi postati profesionalac.”

Iz ovisnosti se izvukao po povratku u Brazil 2012. godine.

“Opet zahvaljujući mojoj supruzi. Uz njezinu pomoć krenuo sam na terapiju. Ponovno sam otkrio smisao života i sada sam sretan”, zaključio je Cicinho.