Hrvatska reprezentacija u lovu je na novo čudo, na treću uzastopnu medalju sa svjetskih prvenstava. Naš Denis Draganović u Mundijal Specijalu razgovarao je s 48 gostiju koji su predstavili sve reprezentacije koje će se natjecati ove godine na SP-u u Kanadi, Meksiku i SAD-u. O Uzbekistanu razgovaramo s bivšim Dinamovim trenerom Sandrom Petrkovićem.

Uzbekistan, zemlja od 36 milijuna ljudi, po prvi put će sada nastupiti na Svjetskom prvenstvu. A za najavu Uzbekistana pomoći će nam Sandro Perković, bivši trener zagrebačkog Dinama, danas aktualni šef stručnog stožera armenske Noe, te pomoćnik Cannavara u vrijeme dok je Fabio bio izbornik Uzbekistana.

Kolumbija, Portugal i Demokratska Republika Kongo… Onako, nije baš skupina koja će Fabiju staviti smiješak na lice. Barem gledajući sa strane, plan je dovući se nekako do treće utakmice sa što boljom gol-razlikom. Kakav imate osjećaj, kakav će biti plan za Uzbekistan i kolike su uopće njihove šanse u ovoj grupi?

“Teško je, zaista. Razgovarao sam prije par dana i s Fabijom i s Francescom Troisom, njegovim pomoćnikom, kao i s Eugeniom Albarelom, glavnim kondicijskim trenerom. Odradili su jako dobre pripreme. Oni su već prije jedno dva do tri tjedna počeli raditi s igračima iz uzbekistanske lige i odradili su kvalitetan posao. Prije par dana su otišli u New York, sada su u Americi. Tamo će imati još dvije prijateljske utakmice, igrat će protiv Kanade i Nizozemske. Fabio se odlučio za dvije jake provjere kako bi igrači osjetili što ih čeka na Svjetskom prvenstvu. Oni se nadaju da u prve dvije utakmice, posebno protiv Kolumbije, mogu nešto uzeti te da onda dođu u treće kolo i protiv Konga to potvrde. Cilj je da eventualno s drugog ili, što je realnije, s trećeg mjesta uspiju proći u daljnju fazu natjecanja. Za njih je ogroman uspjeh već i sam plasman na Svjetsko prvenstvo. Međutim, vrlo su zadovoljni kako im ekipa izgleda. Imaju, po njihovim riječima, dobru reprezentaciju – iznimno discipliniranu, agresivnu, čvrstu, i sigurni su da nitko s njima neće lako igrati.”

U ovom trenutku, dok mi razgovaramo, Fabio ima šest utakmica kao izbornik i samo jedan jedini poraz. Koliko je on zadovoljan, koliko mu je trebalo vremena za prilagodbu i kakva je bila njegova “krvna slika” kada je došao? Kako je bio zadovoljan tu gdje se našao i s materijalom s kojim će raditi?

“Pa, kao što sam rekao, jako je zadovoljan s igračima. Kaže da su izuzetno radni i da je atmosfera u momčadi jako dobra. Ono na što se na početku morao najviše naviknuti i snaći jest sama izbornička pozicija. Ona je ipak drugačija od klupske trenerske uloge, gdje ste svaki dan u nekakvom procesu i u stalnom dodiru s igračima. Ovdje prođu mjeseci da ih ne vidite, a onda imate svega par dana do utakmice. Probao je to sada prevenirati, odnosno iskoristiti vrijeme koje je imao s igračima iz njihove domaće lige, pa su počeli raditi rano, još prije nekih dva-tri tjedna. Oni imaju šest igrača koji igraju izvan uzbekistanske lige, među kojima su dvije, ajmo reći, velike zvijezde. To je Khusanov iz Manchester Cityja, koji im igra desnog beka, i napadač iz turskog Başakşehira, Shomurodov. On iza sebe ima odličnu sezonu – u 34 utakmice ostvario je učinak od 22 gola i 5 asistencija. To su im dvije glavne zvijezde.”

Kažu da su stvorili jako dobru grupu. Igraju u sustavu 3-4-3, dok se brane u gustih 5-4-1. To je izuzetno nezgodno za probijanje, tako da će sigurno svima biti nezahvalan suparnik. Poprilično su uvjereni da se preko Konga, uz pokoji bod protiv Kolumbije ili Portugala, mogu dokopati druge runde natjecanja. Spomenuli ste sada njihovu taktičku orijentiranost, no očekujemo li ipak Uzbekistan u jednom podređenom položaju, gdje će se primarno orijentirati na kontre? Je li manja vjerojatnost da ćemo ih gledati kako napadaju i diktiraju tempo u ovoj grupi?

“Pa sigurno, to je nekakva osnovna postavka. To će biti čvrsti središnji blok u kojem će oni egzistirati u fazi obrane 5-4-1, a u pojedinim situacijama i u 5-2-3. Međutim, gledao sam neke njihove prijateljske utakmice. Vrlo su kompaktni, brzi, čvrsti i agresivni. Iz tog središnjeg bloka često im se otvaraju trkački koridori koje oni jako dobro koriste. Na koji način će to funkcionirati protiv Kolumbije i posebno protiv Portugala, vidjet ćemo. Ipak, siguran sam da će protiv Konga imati itekako što za reći.”

Njihova je liga u jednom trenutku došla i u fokus šire nogometne javnosti. Davne 2008. godine Rivaldo je stigao u Bunyodkor, uzeo tri titule prvaka i tada smo možda prvi put uopće čuli za neki klub iz Uzbekistana. Sada, pripremajući se za ovo, vidio sam da u zadnje tri sezone imaju tri različita prvaka – Neftchi Farg’ona je aktualni prvak. Kakva je zapravo kvaliteta te lige i koliko igračkog materijala iz tog bazena Fabio Cannavaro može izvući? Kakva je vaša generalna ocjena?

“Gro njihove reprezentacije dolazi upravo iz domaće lige, kao što rekoh, samo šestorica igraju vani. Oni sami kažu – ja osobno ligu ne znam toliko detaljno – ali oni tvrde da liga uopće nije loša i da je vrlo kompetitivna. Nije na razini, recimo, Saudijske Arabije ili Japana, pa možda ni Južne Koreje ako gledamo taj dio svijeta, ali je odmah tu do njih. Njihovi klubovi redovito igraju u azijskoj Ligi prvaka i tamo bilježe dobre rezultate. Riječ je o zanimljivoj ligi u kojoj nema neke ekstra, izvanserijske kvalitete, ali igrači su taktički disciplinirani, organizirani i uvijek daju svoj maksimum. To su odlični preduvjeti da se napravi reprezentativni iskorak.”

Jeste li možda pričali s njim i njegovim stožerom u smislu pritiska medija, navijača i općenito države? Kolika su očekivanja tamošnje javnosti? Jesu li možda nerealni i neobjektivni ili je situacija ipak mirnija? Kako narod doživljava reprezentaciju i nameće li se ikakav imperativ pred ovo Svjetsko prvenstvo?

“Oni imaju veliku, veliku podršku javnosti. Kažu da ne osjećaju nikakav pritisak medija, ali dobro, to može biti i do toga što ne znaju jezik pa medijske natpise ni ne prate toliko. Njima je sam plasman na Svjetsko prvenstvo već ogroman, povijesni uspjeh, tako da će sve što tamo naprave biti čisti bonus. Ispraćeni su, kako su mi rekli, s uistinu velikom radošću. Prije dva dana su poletjeli za Ameriku i u zračnoj luci je prije tog leta bio organiziran pravi društveni događaj (happening). Kažu da su osjetili maksimalnu pozitivnu energiju od navijača, ljudi iz saveza i bivših igrača. Imaju tu sinergiju koja je izuzetno bitna i vjeruju da se na temelju tog vala pozitive mogu domoći drugog kruga.”