Kako je Hezonja postao persona non grata u Orlandu

NBA 3. stu 20178:18 > 8:22
(Photo by Gregory Shamus/Getty Images)

Mario Hezonja sve je bliže odlasku iz Orlanda nakon što klub nije iskoristio opciju za produženje njegovog rookie ugovora. Piše: Saša Živko.

(Photo by Jesse D. Garrabrant/NBAE via Getty Images)

Sada je i službeno, Orlando Magic odrekao se Marija Hezonje, nakon dvije godine i nešto mjeseci, nova uprava kluba želi se riješiti jedne od najvećih pogrešaka bivšeg generalnog menadžera, Roba Hennigana. Pogreške, barem iz njihove perspektive.

No, analizirajmo te dvije godine koliko je Hezonja proveo u Orlandu, da li je Mario zaista “roba s greškom”.

Hezonja je 2015. godine izabran kao peti izbor drafta. Sjećamo se scena iz Amway Centra gdje je lokalna radio postaja održala prijenos drafta uživo, nekoliko tisuća ljudi na tribinama je pozdravilo izbor hrvatskog super talenta kako su mu tepali, a Mario se čak javio uživo u tu emisiju iako je u Španjolskoj, gdje je naravno tada boravio, u to vrijeme bila duboka noć.

Dubrovčanin je došao u Orlando s glasom “arogantnog, nestašnog dečka” koji bi mogao na istom natjecanju “pobijediti i u zakucavanjima, i u tricama“, kako je govorio dobro poznati američki novinar, pratitelj europskog tržišta igrača, Fran Fraschilla. No, Hezonja se vrlo brzo pretvorio u “dobroćudnog zafrkanta“. To posebno nije bilo pozitivno u sustavu trenera Scotta Skilesa koji je gradio karijeru vrlo strogog trenera koji ne trpi zabušavanje. Skilesa je pratio ugled trenera koji ne voli mlade igrače, a Hezonja se sa svojim karakterom šaljivdžije nije uklapao u taj sustav.

No, Skiles je isto tako ostao poznat kao trener koji cijeni naporan rad, a posebno igrača koji pokazuje visoku razinu talenta. Hezonji je vjerovao više nego mnogim novacima iz ranije faze njegove trenerske karijere. Dubrovčanin je prosječno igrao 18 minuta u svojoj rookie sezoni, postizao je šest poena uz samo pet pokušaja po utakmici prosječno, a iz igre je gađao vrlo solidnih 43 posto.

Skiles se ipak nije slagao s načinom kako klub vodi Rob Hennigan te je nakon prve sezone podnio ostavku usred višegodišnjeg ugovora. Novi trener postao je Frank Vogel koji je ranijih sezona postizao odlične rezultate s Indiana Pacersima da bi po isteku ugovora ostao bez posla. Tadašnji predsjednik kluba, legendarni Larry Bird nije mu želio ponuditi novi ugovor.

Vogel je od prvog dana bio kritičan prema Hezonji. “Ne igra obranu, previše je pasivan, misli mu nisu na košarci“, bile su neke od zamjerki. Situacija je postala toliko kritična da je Vogel u potpunosti izbacio Hezonju iz rotacije. Njihov je odnos eskalirao u toj mjeri da je Vogel čak javno implicirao kako bi 22-godišnjem Dubrovčaninu bilo bolje da sreću potraži drugdje. Situacija se, kako je sezona odmicala, donekle promijenila. Hezonja je počeo ponovno igrati, no toliko je psihički potonuo da je počeo griješiti u najbanalnijim situacijama, promjeni igrača kod defanzivnih rotacija, šuterski je izgledao kao junior nekog manjeg europskog kluba koji tek počinje učiti mehaniku šuta. Brojke ne lažu, u drugoj sezoni Hezonja je gađao 35 posto iz igre, mizernih 29 posto za tricu koja mu je trebala biti najjače oružje. Sama njegova pojava u nekoj drugoj statističkoj kategoriji postala je anomalija.

Hezonja nije dobio podršku od vrhuške kluba. Hennigan je, vjerojatno zbog pritiska koji je protiv njega rastao, prestao razgovarati o hrvatskom igraču kao dijelu klupske budućnosti. Sve su češće bile glasine kako se Hezonju mora transferirati. Sacramento, odnosno tamošnji dvojac Vlade Divac i Predrag Stojaković bili su zainteresirani, to se nije promijenilo niti danas. No, za klub koji se želi riješiti igrača Orlando je bio tvrdoglav u pregovorima. Tražili su buduće pickove prvog kruga drafta, pa po dva igrača u paketu. Naravno, Kingsi koji su sami činili svakojake gluposti kad je riječ o tradeovima, nisu bili toliko ludi da na to pristaju. Danas, više nema Hennigana koji je dobio otpusno pismo, a novi GM je John Hammond koji nije dugo čekao prije nego donese odluku oko mladog Hrvata.

Kulminacija Hezonjine karijere u Orlandu odvijala se ovih dana. Klub je imao vremena do 31. listopada aktivirati automatsko produženje ugovora na dodatnu godinu, opciju nisu iskoristili i Hezonja je postao igrač u posljednjoj godini ugovora. Ako samo Hezonja nije zaslužio novi ugovor zbog raznih problema s kojima se u Orlandu suočavao, šta tek treba reći za vodeće ljude kluba.

Alfa i omega kluba s Floride je Alex Martins. Čovjek koji je u klubu već 27 godina, od toga posljednjih jedanaest kao predsjednik, a koji je uspio potjerati iz kluba sve što vrijedi. Martins je angažirao Hennigana, tada najmlađeg generalnog menadžera u ligi. Pružio mu je priliku, no kad je sve otišlo u pogrešnom smjeru, odrekao ga se, iako je i sam odgovoran za sve što se u klubu događa. Martins je blizak milijarderskoj obitelji De Vos koja je vlasnik franšize, tako da je njegova pozicija bila sigurna neovisno o rezultatima momčadi. Kako se klub vodi uvidio je i Scott Skiles koji je izdržao godinu dana, a zatim pobjegao glavom bez obzira.

Dwight Howard je posljednji talent kojeg su u Orlandu uspjeli razviti u relevantnog igrača, a i on je pobjegao 2012. godine uvidjevši u kojem smjeru kreće franšiza. Magic od njegovog odlaska nije razvio niti jednog igrača koji danas ima ulogu, to bi sada mogao postati Aaron Gordon koji u sedam utakmica ove sezone ostvaruje najbolje brojke četverogodišnje karijere. No, mnogi će reći, to više ima veze s Frankom Vogelom nego vodećim ljudima kluba.

Kad je riječ o Hezonji, nevjerojatan je način kojim su ga se odrekli. Da je klub iskoristio opciju automatskog produženja ugovora, Dubrovčanin bi u toj dodatnoj godini zaradio 5.1 milijun dolara, to je evidentno bio prevelik teret za blagajnu kluba, iako u stvarnosti nije niti izbliza. Salary cap svake godine raste, sada je već prešao sto milijuna dolara, a zadržati igrača kojemu su tek 22 godine za svega pet milijuna dolara plaće je nešto što bi trebalo biti pod očito. No, u Orlandu nisu tako razmišljali. Još je čudnije što ga i dalje pokušavaju transferirati, a pitanje koje si očito nitko u klubu nije postavio jest “kako dobiti nešto za igrača koji će za osam mjeseci biti potpuno slobodan igrač?”.

Sacramento je ponudio Malachija Richardsona i izbor drugog kruga drafta, Orlando je to odbio, to se događalo dva dana prije kraja prošlog mjeseca, dakle prije isteka roka za produženje ugovora hrvatskom igraču. Danas bi možda dobili samo taj izbor drugog kruga drafta.

Činjenica da Orlando godinama ne zna kako razviti talentiranog igrača ne bi trebala osloboditi Hezonju odgovornosti za ono što mu se trenutno događa. Mario je došao u NBA na glasu kao pozitivno arogantan, igrač koji je ludo atletski nadaren, ali na kraju priče više se govori o njegovim kapacitetima kao zabavljača. Ako ćete pitati njegove suigrače da vam opišu Hezonju, većina će reći da je zabavan tip. Naravno, nema ništa loše u tome, međutim u brutalnom svijetu NBA lige gdje većina košarkaša koji se okušaju neće uspjeti, svaka prilika koju igrač dobije može biti i posljednja.

Hezonja nije izgubljen slučaj, daleko od toga, no morati će posložiti stvari u glavi ako želi ostati u tom svijetu.