Brat je otišao u sobu spavati, otac također, majka je drijemala u dnevnoj sobi, a ja nisam mogao oka sklopiti iščekujući veliki dvoboj Jugoslavije i SAD-a u Indianapolisu.

Pokušao sam spavati, ali nešto mi nije dalo mira. Uključio sam TV i čekao početak jedne od četvrtfinalnih utakmica. Na jednoj strani Pau Gasol, Navarro, Garbajosa, a na drugoj 24-godišnja NBA zvijezda koja sama vuče ekipu. Do te večeri poštovao sam Dirka Nowitzkog, uglavnom i navijao protiv njega zbog Stojakovićevih i Divčevih Kingsa, ali tada sam ga zavolio.

Ne znam kako mi je do tada promicala elegancija njegovih pokreta, sposobnost da iskoristi i milimetar prostora za šut, lakoća kojom je igrao košarku. Španjolcima je ubacio 20 poena odvevši Njemačku u polufinale. Sve do petnaest minuta od dvoboja SAD-Jugoslavija, razmišljao sam o Dirku.

Bio je to početak velike ljubavi između nas dvojice iako nisam siguran koliko je ta ljubav krenula u drugom smjeru. Bila je to čudna ljubav jer sam i dalje znao s prijateljima raspravljati kako je Stojaković bolji igrač usprkos tome što sam u dubini duše znao kako to nije istina. Navijao bih za Kingse u izravnim dvobojima s Mavsima, naravno, ali nikada mi nije bilo žao kada Dirk ubaci tricu u kontranapadu, pogodi bacanje iz karakterističnog položaja nogu ili kada primi loptu na visokom postu (nakon toga znate što je obično slijedilo).

Povezano

VIDEO: Emotivan oproštaj dvojice velikana

NBA

10. tra 2019

NBA

10. tra 2019

Nowitzki je igrački rastao, sve su češće do javnosti dopirale priče o njegovoj radnoj navici, legendarnim, inovativnim treninzima s čovjekom koji ga je pratio čitav život, Holgerom Geschwinderom, a ja sam na kvartovskom terenu u bloku 70 puta vježbao dva pokreta – Predragov step-back i Dirkovo okretanje licem, pivot, korak u stranu i šut!

Ipak, ne mogu reći da sam previše razmišljao o Dirku iščekujući Eurobasket 2005. godine. Srbija i Crna Gora imala je moćnu ekipu, po imenima uvjerljivo najjaču momčad na prvenstvu, očekivali smo zlato u beogradskoj Areni. No, dogodilo se to što se dogodilo, Obradovićeva ekipa ispala je u grupi u Novom Sadu, a ubrzo je mnogo toga isplivalo na površinu. Košarkaška Srbija bila je u šoku.

 Cijela moja obitelj imala je karte za Arenu sve do finala. Ništa ne liječi tugu tako brzo kao sama košarka, strast prema tom sportu, a tog ljeta u Beogradu je igrao jedan tip koji tu vatru zna kako rasplamsati. S ‘grupom građana’ oko sebe Dirk je uspio odvesti Njemačku do finala!

Slovencima je u četvrtfinalu ubacio 22 poena, sjećam se da su ga tu donekle izvukli i suigrači jer nije baš imao svoj dan, ali zatim se dogodila utakmica koja ga je zacementirala kao omiljenog košarkaša u mojoj glavi. Ponovno Španjolci, ponovno Dirk  – dao im je 27 poena uključujući i onaj koš za pobjedu koji gledam barem jednom mjesečno (s njemačkim komentatorom) i koji je sažeo suštinu svega onoga što je Dirk Nowitzki predstavljao kao košarkaš.

Minus jedan, 15 sekundi do kraja, Dirk izvodi loptu i trčkara na drugu stranu. Naravno, ne trčkara, ali tako je to kod njega uvijek izgledalo. Prima loptu izvan linije za tricu, kreće se uz bok, Garbajosa pada na fintu, a Dirk bez problema pogađa i odvodi Njemačku u finale. Staloženost i odgovornost u najvažnijim trenucima, pobjednički mentalitet i šut kod kojeg malo toga ovisi od defanzivca, sve to u samo nekoliko ključnih sekundi.

#related-news_0

U finalu je Grčka bila prejaka, ali i taj sam trenutak mnogo puta prepričavao u raznim tekstovima…Svaki put kad pišem o njemu prođu me trnci. Kao u kazalištu, kad je Nowitzki izašao iz igre jer je ishod već bio poznat, svi su ustali sa svojih sjedalica i dugim aplauzom nagradili čisto košarkaško umijeće, ukljućujući i brojne Grke koji su ispunili tribine Arene. Sjećam se kako sam osjetio i radost i ponos, odmah sam znao da prisustvujem nećem posebnom. Kasnije je i Dirk u jednom intervjuu kazao kako mu je to jedan od najdražih trenutaka u karijeri.

S nevjerojatnom posvećenošću nastavio sam pratiti njegovu karijeru pronalazivši razne priče iz Würzburga, proučavajući njegove treninge i ‘highlighte’ s utakmica. Kao što znate, imao sam što i pronaći – treninzi uz klasičnu glazbu, piruete, svjedočenja suigrača o tome kako ne izlazi iz dvorane i razni drugi detalji koji su u jednom spojili čovjeka koji je s jedne strane potpuno normalan, običan kao i drugi ljudi, a s druge strane ‘čudak’ na svoj način, kao i svaki genijalac.

Sve se jasno reflektiralo na parketu, za to imate statistike i snimke, kako je vrijeme prolazilo, Dirk me sve više kupovao svojim potezima izvan terena. Prije svega svojom lojalnošću prema organizaciji zbog koje je često uzimao manje novca kako bi se izgradila bolja momčad, ali još više tolerancijom prema nekim nelogičnim potezima poput olakog raspuštanja trojca Nash-Finley-Nowitzki, potom i nakon titule 2011. godine, dijelom i zbog nesretnih okolnosti u vidu lockouta.

Čini se da mnogi zaboravljaju s kakvom je ekipom Nowitzki stigao do velikog finala 2006. godine, i tu je bio na korak od titule protiv Heata, malo su i suci pogurali Wadea i prijatelje, ali to je sada davna prošlost….Dirk je znao samo jedan način, a to je strpljiv i marljiv rad – dočekao je slatku osvetu 2011. godine protiv Heatovog ‘superteama’. Ona serija kada je Carlisle na površinu izvukao sve LeBronove slabosti, a Dirk je igrao simultanku, proglašen je za MVP-a finalne serije.

U čitavom tom playoffu Nowitzki je u prosjeku ubacivao 27.7 poena uz 46 posto šuta za tricu. Kažu da postoci i prosjeci najčešće padaju u doigravanju, događalo se to i Dirku, ali mnogo češće je uspjevao da baš tada bude još bolji, koncentriraniji i sigurniji. Vjerujem da ste i vi tijekom svoje ‘karijere’ praćenja košarke imali igrače koje ste voljeli, ali niste im skroz vjerovali kada se utakmica lomila – Dirkovi fanovi uvijek su u tom smislu bili spokojni.

I izvan terena Nowitzki je bio sve ono što treba tražiti u uzoru – obiteljski čovjek bez mrlje, skandala u karijeri, a opet karizmatičan i duhovit, dovoljan dokaz za to jest ljubav svih u Dallasu, i tu ne mislim jedino na one koji su usko vezani uz košarku. A i tko ga prati na društvenim mrežama spoznaje onu finu ironiju i šale na svoj račun koji otkrivaju specifičan karakter.

It’s an honor to have the practice facility named after me. Thanks @mcuban pic.twitter.com/TxM0zUUQbL

— Dirk Nowitzki (@swish41) September 12, 2018

Osim lojalnosti Mavsima, Dirk je i reprezentaciji Njemačke dao sve što je imao u sebi. Uz Gasola, Navarra i još neke, malo koje natjecanje je preskakao u karijeri dugoj više od dva desetljeća. Nowitzki je gotovo uvijek igrao playoff, nosio najveći teret, a onda je stizalo ljeto i on je još veći teret nosio za reprezentaciju. Osvojio je broncu u Indianapolisu i srebro u Beogradu.

Čudan je osjećaj u želucu, morao sam napisati ovaj tekst dok su riječi jednostavno bujale u meni.

Uživaj u mirovini, hvala ti i ako možemo jednom prilikom sjesti ‘jedan na jedan’ da precrtam tu stavku broj jedan na svojoj ‘bucket’ listi.