Elias Kolega doskijao je do šestog mjesta u Svjetskom kupu. Najbolji doseg jednog hrvatskog skijaša nakon Ivice Kostelića. I to nakon što je dvije godine samo slušao Antu Kostelića... PIŠE: IGOR FLAK
Nemam nikakvu dvojbu da poznajem jednu osobu koja bi Eksimima prodala led. Zove se Ante Kostelić. Rukometni trener, koji je stvorio olimpijske odličnike u skijanju, jednom mi je prilikom u Zermattu ispričao zbog čega je skijanje teško i kompleksno.
– Odličan primjer je Novak Đoković. Njegov je otac bio učitelj skijanja. Želio je da sin bude skijaš, ali nije uspio. Postao je najbolji tenisač svijeta, ali skijaš nije mogao. Zašto? Jer je to najteže. To ne može svatko. To mogu samo – odabrani.
Kolegino šesto mjesto u slalomu za Svjetski kup u Adelbodenu 13. siječnja 2019. godine me podsjetilo na velikog majstora. Koji je stvorio olimpijske šampione. U zemlji sa samo jednom Uspinjačom – koja spaja zagrebački Gornji i Donji grad – i pola žičare koja vodi s Mihaljevca na Sljeme, na jedno malo brdo iznad metropole na kojem godišnje ima snijega koliko i vode u pustinji.
Tamo se rodila Janica Kostelić, višestruka olimpijska pobjednica, potom pobjednica Svjetskog skijaškog kupa u nekoliko navrata te svjetska prvakinja. Njenim stopama, sputan još težim ozljedama i višestrukim operacijama išao je njen stariji brat Ivica. Dok su druga djeca, poglavito ona iz Austrije i Švicarske, potom Francuske, Italije, imala teretanu, Kostelići su tijelo gradili noseći drva.
Dok su druga djeca dobivala vitamine, Gips je svoju djecu “šopao” češnjakom. Dok su Matt, Reich, Neureuther, Zurbruggen, Rocca, Grange…. pa danas Hirscher od prvog dana imali sve pogodnosti koje donose jaki nacionalni savezi, od mogućnosti za trening, do zdrave i jake konkurencije koja je omogućavala napredak pa sve do skijaške opreme, Kostelići su morali uvijek čekati na red gdje će i kada trenirat.
Došao sam tu, blizu neba, saznati u čemu je tajna jedne neponovljive skijaške priče.
– Svako jutro si iznova postavljam to isto pitanje. I danas, nakon što smo sve osvojili, ne mogu napisati recept. Jednostavno ga ne znam. Znam koliko smo radili, koliko smo vjerovali.
Ivica Kostelić je bio nekako pragmatičan. Pokušao je objasniti:
– Kako jedan Hrvat može pobijediti Švicarce u Svjetskom skijaškom kupu? Može samo ako bolje trenira. Zašto smo mi najbolji? Ma samo zato što više i bolje treniramo. A to bolje treniranje nije nešto što nama nije nedostupno. Po nekim studijama i istraživanjima podatak je da vrhunski sportaš mora spavati izmeđi osam i deset sati. A to je dostupno Hrvatu, Amerikancu, Tanzanijcu. Sve velike nacije, a tu ubrajam Amerikance, u skijanju Švicarce i Austrijance, imaju prednost zbog toga što posjeduju materijale, ljude, novce, imaju tehnološku prednost. No, ako ti odeš spavati u pola jedan u noći, nisi ozbiljan i profesionalan pa onda ga i ne možeš pobijediti.
Sve je ostalo isto i 2019. godine. Stigla je Vanilija (nadimak Eliasa Kolege), a jedan od najvećih trenera u povijesti skijanja, koji ga trenira posljednje dvije godine, potvrdio je da bi i od kocke leda – napravio šampiona. Pardon, da nije bilo Franje Tuđmana, kako je sam prije nekoliko dana na Sljemenu priznao Ante Kostelić Gips.