Uoči početka novog, izmijenjenog izdanja vaterpolske Regionalne lige, koju ćete uživo moći pratiti na našim kanalima, novi gost Sportklubovog Podcasta bio je Sandro Sukno, nagrađivani bivši reprezentativac, olimpijski prvak iz 2012. te svjetski prvak iz 2017. godine, kada je proglašen i najboljim vaterpolistom svijeta.

Sukno danas obnaša dužnost trenera crnogorskog velikana Primorca iz Kotora, a u razgovoru za Sport Klub govorio je o tome kako se snašao u novoj ulozi, kako teku pripreme reprezentacije za kvalifikacijski turnir uoči Olimpijskih igara, te zašto je njegova karijera iznenada privedena kraju.

“Pa gledajte, ja sam odrastao u Dubrovniku u blizini tako da mi je to poznato podneblje. Dobro mi je, u klubu su prihvatili moju viziju i osjeti se ta ambicija, radujem se izazovima koju su predamnom. Momčad je vrlo mlada, ali vrlo talentirana. Ono čemu se nadamo, a to bi se trebalo dogoditi kroz 20-ak dana, da će se brzo ponovno otvoriti naš renovirani bazen u Kotoru, jer to će nam uvelike olakšati situaciju. Trenutno putujemo na treninge u tuđu dvoranu udaljenu pola sata vožnje, pa kako nismo domaću, uvijek dobijemo ili ranojutarnji ili kasnovečernji termin, to nisu lagani uvjeti za rad.”

Koja su očekivanja klupske uprave od Primorca u Regionalnoj ligi ove sezone, i što vi osobno očekujete?

“Mislim da imamo momčad koja svima može predstavljati velik izazov. Naravno da Jug tu prednjači, a sada kad bih rekao da ćemo sigurno završiti u top dvije momčadi u grupi zvučao bih pretenciozno pa i bahato. Mogu obećati da ćemo dati sve od sebe i da po pitanju borbe nikome u bazenu nećemo ostati dužni.”

Reprezentacija je upravo završila nastup u Svjetskoj ligi, na kraju sedmo mjesto, pomalo razočaravajuće. Kako stožer gleda na taj rezultat?

“Krajnji rezultat u Svjetskoj ligi ne vidimo kao nešto nužno loše jer svi znamo što nam slijedi, a to je kvalifikacijski turnir za Tokio u Rotterdamu. Da, sustav je nemilosrdan, 8 utakmica u 8 dana je previše za bilo kojeg sportaša, ali kako je nama, tako je i svima ostalima. Uvjeren sam da ćemo biti spremni, Hrvatska je iskusna momčadi, momčad koja je prošla već mnogo izazova i mislim da ćemo na kraju tog turnira ostvariti primarni cilj, a to je plasman na Olimpijske igre.”

Možda je malo rano za to pitanje, ali imate li ambicije i vidite li se možda u budućnosti na poziciji trenera Juga?

“Jug je moj klub, s tog podneblja dolazim, ondje sam prošao mnogo velikih trenutaka u karijeri, ali moram biti iskren, ne vidim se na poziciji trenera u tom klubu dok god su ondje neki ljudi koji su sada tamo.”

Prošle godine iznenada ste prekinuli igračku karijeru zbog srčanih problema. Kako se odvila cijela ta priča?

“Bile su posljednje dvije godine teško razdoblje. Prvi put sam to saznao mjesec dana nakon finala Svjetskog prvenstva 2017., možete misliti kakav je to šok bio. Nakon prvog mišljenja sam potražio i mišljenje kod još nekoliko liječnika, par njih je reklo da ako sam u ovakvom stanju sa srčanom manom izgurao skoro do 30, da nema prepreke daljnjem nastavku bavljenja vaterpolom. Ja sam sve dobro izvagao, prelomio i nakon dvije godine odlučio da mi ne treba nikakav rizik u životu.”

Što je prelomilo i je li vam bilo teško nakon te odluke?

“Prelomilo je to što ja u bazenu moram davati svoj maksimum, pa i više od toga. To mi je u krvi i drugačije ne mogu funkcionirati. Vi kad ste jednom na vrhu, od vas se očekuje konstantno ponavljanje takvih performansi. Zbrojivši sve rizike, gledajući u oči činjenici da uvijek mlađe snage napadaju da vas odmijene i da opuštanja nema, odlučio sam da je najbolje da se pozdravim s vaterpolom po pitanju igračke karijere. Da, bilo je jako teško, doći s donedavnim suigračima do bazena i onda se razdvojiti, oni u vodu, a ja na tribine. Ali kako je, tako je, mislim da mogu biti zadovoljan jer sam i u skraćenoj karijeri napravio stvarno velike stvari.”