Svjetsko prvenstvo je gotovo, još se sporadično slavi po gradovima iz kojih dolaze srebrni rukometaši. Hrvatska je ostvarila fantastičan uspjeh, ali život ide dalje.

U ožujku slijedi nastavak kvalifikacijskog ciklusa za Euro. Suparnik je Češka, a u prva dva nastupa obje reprezentacije upisale su pobjede i imaju četiri boda. Onaj, koji slavi u ove dvije međusobne utakmice osigurat će prvo mjesto i plasman na europsku smotru.

Pomalo su se slegli i dojmovi Petru Metličiću, svjetskom prvaku iz Portugala 2003. godine i olimpijskom pobjedniku godinu dana kasnije..

Finale smo igrali poslije dugih 16 godina, a medalju osvojili 12 godina kasnije što se svjetske smotre tiče. Međutim, prošlo je čak pet godina jer je zadnja medalja bila još na Euru 2020. 

“Da, podaci govore sami za sebe kako nije baš jednostavno osvajati medalje. Jedno vrijeme bili smo na razini u kojoj smo ih svako malo osvajali, a nakon toga dogodilo se razdoblje u kojem nismo bili najbolji. Razdoblje prije pet, 12 i 16 godina je veliko, ali nadam se da je ovo početak dobrog te novog niza. Vjerujem da reprezentacija može i da je izuzetno talentirana, a to smo govorili prije prvenstva. Sigurno da je nadmašila sva očekivanja, a četvrtfinale i polufinale bili su nekakvi osnovni ciljevi. Odigrala je iznad svih svojih mogućnosti te pokazala kvalitetu i motiviranost zato što smo igrali doma. Publika je bila fantastična, zadovoljni smo i samo ovako treba nastaviti.”

Ovo je prva medalja, koja je osvojena sa stranim izbornikom. To je svakako zanimljiv podatak jer prethodne medalje osvojili  smo sa našim izbornicima.

“To je sigurno zanimljiv podatak. Mi uglavnom nismo imali strane trenere u našim selekcijama. On je jedan od prvih, ali sada ne znam je li stranac još u nekom sportu. Možda u odbojci, ali mislim da trebamo biti zadovoljni. Kada dođe neki stranac, naravno da kod nas postoji skepsa. Poznavajući rad Sigurdssona, nisam sumnjao u njega. Svugdje je odradio jako dobar posao, a za ovo prvenstvo dobro se pripremio i uočio sve probleme. Svi smo zadovoljni s njim.”

Sigurdsson se sa medaljom uspio iskupiti za ispadanje sa Olimpijskih Igara, koje se dogodilo još u grupnoj fazi.

“Da, odlazak na Olimpijske Igre bio je spektakularan. Kvalifikacije smo odigrali odlično i tu je došlo do rasta euforije. Odlazak je bio veliki uspjeh, ali nije bilo najbolje jer nismo bili konstantni kao na ovom prvenstvu. Međutim, vidjele su se nekakve naznake i vidjelo se da ima „mesa“ za koje se može uhvatiti. Sigurno se iskupio za razočaranjem, koje nam se dogodilo u Parizu. Sve je naplatio sa „kamatama“.”

Ovo prvenstvo bilo je zadnje za Duvnjaka, Karačića i Pešića, koji su se oprostili od reprezentacije. Sva trojica to su učinila dostojanstveno i sa stilom, a odnosi se na medalju.

“Nema ništa bolje od toga. Da su mogli birati, ne bi mogli poželjeti bolji oproštaj. Stvarno su zaslužili i ovoj reprezentaciji dali su veliki doprinos. Dule kao kapetan, a svi znamo da je on legenda hrvatskog rukometa. Otišao je sa devetom medaljom i svaka je bila velika. Mučio se sa ozljedama i Dagur ga nije htio maknuti jer je osjetio da mu je bitan. Prije svega, zbog momčadi i da bude tamo. To je stvarno velika stvar što je izbornik napravio. Sigurno da će nedostajati, ali nadam se da će doći neki novi mladi igrači koji će ih zamijeniti.”

Koliko će nam Duvnjak, Karačić i Pešić nedostajati u budućnosti?

“Pogotovo Duvnjak jer je on bio ključ kao kapetan i vođa, a takvi se ne rađaju svaki dan. Karačić i Pešić imali su neka natjecanja u kojima nisu bili toliko konstantni. Sigurno da su ovoj medalji dali veliki doprinos, ali Duvnjak će najviše nedostajati zbog kvalitete i liderstva.”

Kako hrvatski rukomet može iskoristiti ovu medalju, odnosno na koji način se razviti?

“Već puno godina pričamo i razgovaramo te se ponavljamo. Nadam se da neće ostati samo na čestitkama, dočecima i fotografiranjima nego da će se nešto promijeniti. Nažalost, tu je puno improvizacije i ne može se stalno živjeti od toga, iako smo mi talentirana zemlja. Ne samo za rukomet, nego za sve sportove sa loptom i uvijek ćemo imati zanimljive igrače. Jednostavno ne možemo prepustiti slučaju, nego više ulagati. Infrastruktura je jako loša jer ne trenira se kvalitetno i treneri nisu dobro plaćeni.

Treba više ulagati u struku i treba se napraviti nekakav sustav da sve bude bolje te da naša liga bude kvalitetnija, gledanija i sa više dobrih klubova kako bi igrači imali gdje igrati i kako bi se mogli dobro razvijati. Bez dobre infrastrukture i struke, koja mora više ulagati u trenere nije dobro te ne možemo živjeti od improvizacije u stilu da će se pojaviti netko talentiran i to je to. Mi smo premala zemlja, iako je brojka da se cure i dečki bave rukometom dosta dobra. Teško je stalno proizvoditi kvalitetne igrače, ali nadam se da će se nešto promijeniti. Obećanja uvijek postoje i nadam se da će se realizirati.”

Bivši danski rukometaš Boysen je na profilu X javno kritizirao proglašenje najboljih sedam rukometaša Svjetskog prvenstva u kojem se nalaze Martinović i Šoštarić. Smatra da na njemu ne bi smjelo biti mjesta za Šoštarića, a u svoj vlastiti izbor uvrstio je Glavaša. Kako to komentirate?

“Ti izbori nikada nisu bili mjerodavni i netko bi uvijek bio zakinut. To nije nekakav veliki problem. Naši su to svakako zaslužili, a bilo bi zasluženo da je Glavaš unutra jer je bio odličan.”

Znači, ne slažete se sa Boysenom.

“Ne, oni koji biraju pokušavaju zadovoljiti sve. Pogotovo one, koji su se borilI za medalju.”