Nemojmo se lagati ili kititi situaciju, bila je to noćna mora od igre hrvatske reprezentacije na startu Svjetskog prvenstva protiv Egipta. S takvom (pr)ocjenom slaže se i naš iskusni rukometni stručnjak Vatromir Srhoj...

“Svi smo razočarani, nema tu priče. Ovo što smo prikazali je zabrinjavajuće. Ništa nije funkcioniralo. Ni jedna faza igre. Od obrane preko tranzicije do postavljenog napada““, počeo je Srhoj analizu za Sport Klub nakon poraza od Egipta (31:22) na startu skupine G Svjetskog prvenstva.

Počeo je od obrane.

“Stajali smo u obrani 6-0 široko, bez gustoće, bez pokretljivosti u nogama i bez kontakta s protivnikom. Uvijek smo kasnili za pola koraka. Od te nepostojeće obrane počelo je sve što se kasnije događalo: nervoza, pogreške, prerano šutiranje i na kraju individualna igra kad god bi netko nov ušao s klupe. Pa, ne možeš tako nikoga stići. Možeš samo slučajno.“

Malo koji pogodak Egipta došao je iz nekog teškog šuta. Naši su vratari praktički ostajali sami na “streljani“…

“Postoje određeni principi rukometne igre. Pokretljivost napada, brzina kretanje lopte, traženje šanse, organizirana akcija… To su elementi koje treba poštovati. Sve to Egipćani su nama radili. Lijevi vanjski radio nam je višak kako je god htio. Ili bi prošao do kraja ili bi navukao igrače na sebe pa dao loptu dalje. Sve je to bilo uigrano, uvježbano. Izigravali su nas.“

Vratari su nam zajedno obranili samo pet lopti, od toga tri u završnim minutama kada je već sve bilo riješeno.

“Ne možemo kriviti naše vratare. Nekad primiš 40 golova, a vratari ti imaju 15-20 obrana. Mi ni to nismo imali. Svi govore da je golman pola momčadi i pitanje je ima li ova postava vratara kvalitetu za velike stvari pa da imaju dvostruko više obrana od recimo Landina kad budemo igrali protiv Danske. Dobro bi nam došli Šego i Pešić…“

Nekako smo najbolje izgledali s Karačićem u napadu, ono kad se pronalazio Šipić na crti.

“Istina, ali nedovoljno je da njih dvojica odrađuju svoj dio umjesto Cindrića i Muse koji su to isto trebali raditi na početku utakmice.“

Još gore od rezultata i dojma je pogled na statistiku. Pazite ovo: uz pet obrana golmana, zabili smo samo pet golova izvana, a s krila i iz kontre – ni jedan!?

“Gledajući ostale reprezentacije, pa sada i našu utakmicu, ovo je bio najsporiji napad u rukometnoj igri. Dva krila stoje široko, stoji se na mjestu i igra se lijevo-desno, bez oštrog kretanja prema obrani. Kakav je to napad? Da smo bar imali neke kombinacije iz kojih smo mogli nešto iskreirati, ali nismo ni to imali.“

Je li se između ostalog pogriješilo i u odabiru suparnika u pripremnom razdoblju koji su daleko ispod naše kvalitete (Italija, Sjeverna Makedonija, Izrael)? Iako su i protiv njih na površinu isplivali neki naši nedostaci, ipak nismo mogli dobiti pravu sliku naše igre.

“Ima nešto i u tome, ali ne bih se na to vadio. Pa, velika većina naših igrača igra u Europi i naviknuti su na sve vrste suparnika. Nisu to neki početnici.“

Je li ovo i pokazatelj da Hrvatska više nije velesila kakva je nekoć bila?

“Moguće da je to tako. Ostali smo u nekom međuprostoru gdje imamo nekoliko starijih igrača i grupu mladih koji su neiskusni. Pušteni su na Svjetsko prvenstvo s malo pripreme, s nedovoljno zajedničkog rada, a bilo je tu i ozljeda. U redu, nismo tamo gdje želimo biti, ali isto tako nismo u situaciji da moramo ispasti smiješni i bez problema izgubiti deset razlike.“

Što dalje? Može li ovakva Hrvatska ostvariti zacrtani cilj, a to je plasman u četvrtfinale? Slijede nam SAD, pa Maroko u ovoj prvoj fazi.

“Nitko sada nakon ove utakmice ne može garantirati krivulju standardnih igara pa da onda napadnemo Dansku. Recimo, Tunis igra ‘divlje’, s obranom 3-3 i imat ćemo problema ako oni budu tamo uz Dance. Pitanje je možemo li dobiti sve ostale utakmice do te Danske. Puno je tu razloga. Stariji igrači, neuigranost, pali smo i psihički. Sve je sada pod znakom pitanja. Bio sam uvjeren da nam se ne može dogoditi 60 minuta ovakve igre“, zaključio je Srhoj, još uvijek nekako ne vjerujući što je odgledao.