Nekadašnji izbornik ženske rukometne reprezentacije, ali i mlađih kategorija u muškom reprezentativnom rukometu, Vladimir Canjuga, iznio je opširnu analizu o neuspjehu hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.

I Canjuga vodi borbe ovih dana, ali sa snijegom. U dobrom raspoloženju smo krenuli sa razgovorom, naravno, odmah prvo pitanje je bilo njegovo viđenje nastupa hrvatskih rukometaša…

“Čitao sam stvarno puno tih mišljenja, pošto sam 20-ak godina bio sudionik svega toga. To nikako nije bilo zadovoljavajuće, cilj je bio to četvrtfinale, sad to nismo ostvarili i sigurno da je to neuspjeh. Ja osobno mislim da nije kraj svijeta i dobro je Duvnjak rekao da imamo perspektivu i da se Savez sada treba dobro postaviti jer bit će problema ako ne odemo na druge Olimpijske igre zaredom. To će biti strašno velika rupa onda. Bio sam u koži u kakvoj je Horvat, ne treba ga razapinjati jer on je sigurno želio samo najbolje. Nema tog izbornika ili trenera da ne želi napraviti veliki rezultat. Grešaka je bilo sigurno, i uvijek na isti problem nailazimo. Svi žele uspjehe, mi treneri to moramo provoditi. Kad se to ne ostvari, normalno, mi smo prvi krivci, nikad neće ekipa biti kriva.”

Dobili smo na papiru nikad lakšu skupinu, malo je i smiješno što smo otišli kući s jednim porazom. Dojam je da se moglo i moralo bolje. 

“Dvije opservacije na to. Ne treba niti spominjati ovih sedam reprezentacija koje su u četvrtfinalu, Mađarska je tu možda zalutala. Sad da smo dobili Island, Srbiju, Sloveniju u grupi, možda bi bilo drugačije. Imali bi možda pobjede koje bi zaista bile vrijedne. Moja zamjerka je da ja nikad pripreme ne bi radio s Izraelom ili Italijom. Tim više što se znalo da nam je Egipat na otvaranju. Nekad se imalo običaj ići u Švedsku ili Francuski igrati teške utakmice i obrnuto. Svi kažu boje se ozljeda, pa ozlijediti se možeš i na pločniku. Greška je u planiranju, trebala se odigrati koja lakša utakmica prije nove godine, a onda imati neku generalnu probu s dvije jake reprezentacije i znali bi na čemu smo onda. Imalo se vremena pripremiti u ta tri, četiri mjeseca, znalo se da se Egipat mora dobiti, a ne da se vadimo protiv Danske.”

Čini se da smo u nekim igračima poput, primjerice Glavaša i Kuzmanovića, dobili zalog za budućnost?

“Ne trebamo se bojati za njih, ali ako ne odemo u Pariz 2024. moglo bi biti problema. Sad se za to treba potruditi da bi upravo ta garnitura igrača uz pomoć trojice senatora Duvnjaka, Karačića i Cindrića i ako tu dodamo igrače kojih nije bilo zbog ozljeda (Marić, Stepančić, Jaganjac, Lučin, Mandić…) i čak možda žrtvovati jedno europsko prvenstvo da dočekamo Pariz kao i SP 2025. s isprofiliranim igračima. Perspektiva hrvatskog rukometa je izuzetno dobra. Nema odustajanja, treba pregrmiti sve ovo što je bilo.”

Vratari su se isto dosta spominjali na ovom natjecanju, nedostajalo je kontinuiteta… Spominjale su se neke trzavice između Horvata i Šege, Pešić je ozlijeđen, je li selekcija mogla biti bolja?

“Šunjić sad treba ostati od iskusnijih tu, Kuzmanoviću davati šansu, Pilipoviću su dali državljanstvo, nestao je. To je isto sve izbornički posao gdje moraš preko tih nekih stvari preći za dobrobit ekipe. Imali smo kontinuitet s Alilovićem, neću sad spominjati Matoševića i Šolu kao prvu generaciju. Treba se odlučiti za top vratara, iskusnoga i dva vratara tipa Kuzmanović i Ivić. Pešić je svako malo ozlijeđen, lutalo se s tim Pilipovićem. Moraju se odlučiti, prelomiti i istrpiti koga god se odabere. Vidite de Vargasa kod Španjolaca, Landina kod Danske, na ostalim pozicijama se ne trebamo brinuti, dobro smo pokriveni, Kraljević, Glavaš, Mandić, Jelinić. Ne moramo uvijek težiti da se borimo za medalju, velika stvar je da se plasiramo na natjecanja i cilj bi uvijek morali biti minimalno četvrtfinale, polufinale.”

Bizaran izbornikov intervju, nije nešto što se viđa svaki dan…

“To me malo iznenadilo, nama trenerima uvijek prvima ode glava, što se kaže. On je intelektualac, svatko ima različit karakter i ja sigurno ne bih tako postupio. Po meni je Hrvoje morao reći lijepo i kulturno da nije vrijeme za to, da sve ovisi o Savezu. Nije bilo to u redu prema gledateljima isto. Svi smo mi drugačiji, vidjeli ste i Vujovića kako je popljuvao Gidsela. Nije to lako, bilo je i kod Horvata gorčine jer se nije ostvarilo što se tražilo. Moraš se suzdržati, pogotovo jer je to funkcija uz bok s izbornicima u nogometu, košarci, vaterpolu gdje se mora paziti što se govori”, rekao je Canjuga pa se dotaknuo i svog iskustva:

“Ja nikad neću zaboraviti OI 2012. u Londonu, meni se Penezić povrijedi, što je kao da se sada u top snazi ozlijedi Ivano Balić. Izgubimo, razapinju me sa svih strana u medijima. Nikad prije ni poslije nije bilo ženske reprezentacije na Olimpijskim igrama. To je sudbina, koga nemaš, moraš bez njega. Ova ekipa je bila solidna, nismo se pripremili dobro, upravo kao što smo igrali protiv Danske tako je trebalo i protiv Egipta.”

Čekaju nas zanimljivi dani, ako dođe do smjene, tko su izgledni kandidati?

“Savez će odlučiti najbolje. Tu je jedan Slavko Goluža, tu je jedan Ivandija, jedan Obrvan, to su treneri koji imaju pedigre. Vidjet ćemo hoće li se možda odlućiti za neke legende, tipa Metličić, tipa Lacković, možda i Ivano Balić. Mislim da jedan stranac ne bi dobro došao. Mislim da ga ne bi nacija prihvatila, mislim da imamo preveliko povijesno breme tog rukometa da sada trebamo pomoć stranca. Ne zaboravimo da Horvatu nisu ‘odrubili’ glavu što nije izborio Tokio. Dobio je to povjerenje i za Euro prošle godine i sada. A sada tražimo nekoga tko će nas odvesti na OI, a ako i to ne izborimo, to će biti promašaj. Nije više vrijeme za eksperimentiranje.”

Nedavno ste u jednom razgovoru rekli da će nam rukomet doživjeti sudbinu košarke. Jeste li i dalje pri takvom stavu ili?

“Ako ne odemo na Olimpijske igre, sigurno će se osjetiti posljedice. Mlada djeca moraju imati idola, ako nas nema na velikim natjecanjima, djeca će se sve teže odlučivati za sport. Svi sad žele biti Modrići zbog fenomenalnog rezultata u nogometu, svi žele biti Petrovići, Balići itd. Bez dobrog rezultata i bez rada će biti problema. Hoćemo li doživjeti sudbinu košarke, ne znam, ali da nismo top osam na velikim prvenstvima je loše.”

I za kraj, tko vas se najviše dojmio na SP-u, tko može do kraja?

“Danska, Švedska, Francuska idu u polufinale. Španjolska i Norveška će biti najneizvjesniji par u četvrtfinalu. Dalje je sve moguće u podjeli tih medalja, Švedska i Francuska u polufinalu će biti ‘tarapane’, Danska je favorit da ode do finala”, zaključio je Canjuga.