Francuska i Australija specifične su sportske zemlje po mnogočemu, a posebno po načinu razvijanja talenta.

Razvoj sporta, integracija ustanova za boljitak sportaša samo su neke floskule koje smo godinama slušali u okvirima hrvatskih političkih vodonoša koji su na taj način prikupljali bodove za buduće političke angažmane. Rijetko kada bi ispunili obećanja.

Često slušamo o čuđenju svjetskih sportskih autoriteta o ‘Hrvatima koji stvaraju talente’, a ti isti ljudi ne znaju što se zapravo događa ispod površine. Kad je riječ o pojedinačnim sportovima poput tenisa, roditelji i njihova investicija glavni su pokretač budućeg ili potencijalnog uspjeha sportaša. U momčadskim sportovima malo je onih u Hrvatskoj koji stvaraju nešto pozitivno.

No, to nije slučaj u razvijenom svijetu u kojem se stvari postavljaju na drugačiji način. Za primjer izdvajamo Francusku i Australiju.

INSEP – DRŽAVNI INSTITUT ZA SPORT, STRUČNOST I PROVEDBU

Francuzi su 1975. godine formirali INSEP, vlastiti Institut koji ima samo jedan zadatak – stvarati profesionalnog sportaša. Dakle, govorimo o ‘sportašima’ umjesto nekoga tko se bavi samo jednim sportom. Samim time jasno jest kako se radi o instituciji čiji je ustroj kompleksan koliko i masivan.

Točan podatak govori kako Institut trenira sportaše iz čak 26 sportova, a korijene vuče još iz 1817. godine kada je postojala organizacija pod imenom Vojna sportska akademija.

Sportaši u okvirima Instituta koji je financiran iz državnog proračuna dobivaju najbolje moguće uvjete u centru koji je smješten u predgrađu Pariza. Vrhunski smještajni kapaciteti koji osim mjesta za odmor nude i najbolje od sportskih potrepština poput teretana, bazena, mjesta za rekuperaciju do samih borilišta, odnosno terena gdje se kapitalizira talent.

Projekt vode vrhunski treneri koji su obrazovani u tamošnjim akademijama potpomognutim logističkom pomoći Francuskog Olimpijskog Odbora.

Ne čudi što Francuzi već desetljećima ostvaruju vrhunske sportske rezultate gdje god stigli, a posebno se to očituje i u nekim sportovima gdje nisu uvijek bili ponajbolji poput košarke. INSEP je prošao vjerojatno i najveći francuski košarkaš ikada Tony Parker, njegovi reprezentativni suigrači Boris Diaw i Ronny Turiaf. Zatim legendarna sprinterka Marie-Jose Perec, višestruki olimpijski i svjetski prvak u judu Teddy Riner i mnogi drugi.

Ono što je posebno zapanjujuće jest način kako je čitav sustav organiziran. Naime, instituciju kontrolira Francusko ministarstvo za sport i mlade, a oni izravno surađuju s nekim od najboljih srednjoškolskih ustanova u državi poput Lycee Condorcet, Lycee Saint-Louise, GHS Claude Monet i drugih. Svi oni imaju zadaću primijetiti talentiranog sportaša ili sportašicu i proslijediti ih u sam Institut.

AIS – AUSTRALSKI INSTITUT SPORTA

Australci su svoj sportski institut smjestili u predgrađe glavnog grada Canberre – Bruce. Riječ je o smještajnim kapacitetima postavljenim na području od 66 hektara. Kontrolira ga Australska Sportska Komisija koja je pod ingerencijom Vlade Australije.

Zanimljivo jest kako je AIS nastao na krilima – neuspjeha. Nakon što Australci nisu uspjeli osvojiti zlatnu medalju na Ljetnim Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine što je šokiralo domaću javnost, formirana je posebna komisija koja je razradila ideju stvaranja Instituta koji će kontrolirati australski sport s namjerom dugoročnog stvaranja talentiranih sportaša kako se neuspjeh iz Montreala više nikada ne bi ponovio.

I znate što? Bili su u pravu. Australija je tijekom zadnjih nekoliko desetljeća stvorila neke od najvećih svjetskih sportaša koji ne samo da su osvajali medalje na najvećim natjecanjima nego su rušili i brojne svjetske rekorde.

Baza čitavog projekta jest sportaše okružiti najboljim stručnjacima iz sportske znanosti, nutricionizma, medicine i drugih važnih faktora koji utječu na stvaranje rezultata. Sve je krenulo 1980. godine kada je na državnoj razini počeo razvoj Instituta koji je godinama kasnije eksponencijalno rastao.

Neki od najvećih pomaka stvoreni su u košarci. Danas Australija, osim što ima i sve bolju profesionalnu ligu (NBL) koju pratimo u programu Sportkluba, ima i čak sedam NBA igrača. A mnogo je onih za koje je malo tko čuo, a koji su iskoristili obrazovanje na AIS-u i preselili u Američki sveučilišni sustav (NCAA) kao odskočnu dasku za NBA.

Kulminacija je najveći uspjeh u povijesti australske košarke, brončana medalja na Olimpijskim igrama u Tokiju.

AIS danas ima sportske centre smještene diljem Australije koji se financiraju iz državnog proračuna, a sportašima omogućuju vrhunske uvjete za pripremu. Mnogi danas već renomirani sportaši i dalje koriste uvjete koji su ima na raspolaganju kako bi dosegli maksimum u pripremi za velika natjecanja.

MOŽE LI HRVATSKA DOSEĆI TAKVU RAZINU?

U današnjoj političkoj klimi vrlo teško. Kako bi se stvorili uvjeti za takvo nešto potrebna je odlučnost, poštivanje zakonitosti te financiranje na kontinuiranoj razini. Naravno, preko HOO-a, sportaši imaju pravo na određene stipendije, međutim ovdje se radi o pitanju razvoja mladih sportaša.
Potrebni su uvjeti koji će igračima značiti više od nekoliko tisuća kuna ‘plaće’ u obliku stipendija, a koji će im omogućiti da s vremenom postanu samodostatni.

Ciklus koji se obnavlja svakim novim uspjehom kako su odavno naučili Francuzi i Australci.