Da se malo maknemo od naših uobičajenih podcasta, danas smo pričali s našim jedriličarima Šimom Fantelom i Tončijem Stipanovićem

Danas ćemo pričati o jedrenju, 2016. u Riju de Janeiru smo uzeli dvije medalje, Tonči Stipanović je uzeo srebro, a Šime Fantela i Igor Marenić su uzeli zlato. Pandemija koronvirusa je poremetila sve, Šime imao si s Mihovilom najtecanju u veljače u Australiji, a Tonči vi ste uzeli treće mjesto. Kako trenirate, kakav je plan i program?

FANTELA: Pozdrav svima vama. Situacija kod nas se relativno dobro odvila. Zadnja nam je regata trebala biti Palma de Mallorca, tamo nam je trebala biti priprema 15-20 dana i onda je nastupila panika pa smo svi bježali doma. To je bio početak trećeg mjeseca, morali smo ići u samoizolaciju 14 dana. Nasreću, naš sportje dobar jer smo odvojeni od svih. Mi smo relativno rano počeli jedriti, i u četvrtom mjesecu smo počeli s laganim treninzima, tako da nam je to super došlo. Kad se to malo smirilo, zvali smo prijatelje iz Austriju pa smo se pripremali u Zadru. Korona nas nije toliko utjecala tragično, drago nam je što smo  u tom periodu bili kući, a opet smo mogli trenirati.

STIPANOVIĆ: Treće olimpijske igre, klasa Laser, najbitnije od svega je da smo se dobro pazili i čekali taj trenutak da krenemo s treninzima. Kako su mjere popuštale, krenul ismo s kondicijskim treninzima, pogotovo bicikl. Čim smo dobili dopuštenje da izađemo na more, krenuli smo s treninzima i provodili vrijeme s obitelji. Nekako je bilo najbitnije prihvatiti da OI neće biti jer smo stvarno tempirali tu sezonu da nam bude najbolja. Otvaranje sezone je bilo izvrsno, krenulo je sve u dobrom smjeru. Jedva čekamo prvo natjecanje ,sredinom srpnja, vidit ćemo još, nekako nam ti brojevi ne idu u prilog. Nastavljamo dalje raditi u velikom tempu, pripremamo se za velika natjecanja koja bi trebala biti u devetom mjesecu.

Šime kod vas je zanimljivo da ste 2017. napustili klasu 470, s Marenićem ste 3 puta bili na OI, a onda ste s bratom Mihovilom prešli u višu klasu, 2018. stigla je i zlatna medalja.

FANTELA: Nitko se nije nadao toj medalji, nitko nije očekivao takvo nešto u tom maom periodu. Znali smo da nemamo puno vremena ako želimo osvojiti medalje, to je bio nekakav primarni cilj. Drago mi je da je sve super krenulo, dobar poticaj za OI, što reći. Sa dobrim planom i trenerima odlučili smo doći u sami vrh, 10 na svijetu. S naše strane nam je drago što smo dobili još jednu dodatnu godinu, obzirom da smo došli dosta kasno. Pokušat ćemo podići to na neku novu razinu i nadam se da ćemo doći u borbu za medalje. Konkurencija u 49-eru je vrlo jaka, svi jedre pod istom opremom, jarbol i jedra su sve od istog proizvođača. Svaka klasa ima svoje specifičnosti, mi ih pokušavamo maksimalno saznatI i mislim da je to formula za naprijed.

Tonči, konkurencija u Mornaru je vrlo jaka. Imate kvalitetne sparing-partnere.

STIPANOVIĆ: Apsolutno me to veseli. U Mornaru smo uvijek natjecateljski nastrojeni, klub dosta ulaže i rezultati su mu jako bitni. Odrastao sam u takvom okruženju i to je veliki pokazatelj koliko se kod nas radi.

Šime, jedrenje je vrlo naporan i težak sport, za gledatelje nije toliko atraktivan. Kolika je razlika primjerice jedrenje kod nas, a kolika u Australiji ili Velikoj Britaniji?

FANTELA: Pa je, velika je razlika. Jedrenje je skup sport. Zbog toga nam je teško zadržati mlade. Da smo vani, sigurno bi bolja situacija bila što se tiče samog jedrenja, sigurno bi imali veći finacijski budžet. Imaš više stvari za testirati, imaš partnere više. Situacija je takva kakva je, mi se borimo, pokušavamo približiti jedrenje ljudima koji nas prate. Imamo mi vjerne pratitelje koji su uz nas, koliko truda i odricanja treba za doći na OI, a kamoli osvojiti medalju. Jedrenje je u top sport kod VB, Novog Zelanda, Australije jer su uvjeti vrhunski, ali ta volja za pobjedom, taj dišpet, to je ono za što se mi borimo, trudimo se pronaći dobitnu formulu. Što se tiče opreme, odnosno brod i sve to košta oko 25-30 tisuća eura, moraš imati rezervnu opremu. Moraš imati dva broda koji trebaju doći na prvenstvo, jedara i jarbola, već si došao na 60-70 tisuća eura. Hoteli, smještaji, treneri, fizioterapeuti, to je nekako najskuplje. Mi moramo biti u Japanu što više, to bolje. Mi smo u Brazilu bili dva, tri mjeseca minimalno 100-200 eura svaki dan. I zato je taj sport dosta skup. HOO podupire taj sport i gradske sredine dosta ulaže u sport. Ali tu su i sponzori koji daju dodatni impuls ako hoćeš u borbu sa najboljima. Tu je i naš savez i klub koji uvijek stoje iza nas.

Star Sailors League na Bahamima, što je to?

FANTELA: To je pokrenuo jedan zaljubljenik iz Švicarske, nikad ne znaš tko je najblji jedriličar na svijetu, i on je odlučio pronaći formulu za to i ukrcati puno novca u to. Poziva da se jednom godišnje dođe, jedri se šest dana, imaš kvalifikacije četiri dana. Jednostavno ne smiješ ispasti u tim finalima, koncept je odlično zamišljen da se promovira jedrenje. Može se pratiti ‘tracker’ tko ne razumije jedrenje. Sinula mu je ideja da napravi sličan koncept. Nova regata 2021. brod od 44 stope na kojem je devet ljudi, glavno pravilo je da svi moraju bit iz iste zemlje. Imamo dečke koji su na najboljim pozicijama u Hrvatskoj, imamo jedan tim za taj sjajan projekt. Velika je popraćenost oko toga i nagradni fond, i ta neka poveznica s nacionalnim timom. Hvalevrijedan potez bogatog Švicarca, a na nama je da branimo hrvatske boje.

STIPANOVIĆ: Ja sam ljubitelj svih brodova i što god je vezano uz jedrenje. Ja ću popratiti svako natjecanje u jedrenju, veliki brodovi su me uvije kprivlačili, svi smo jako pozitivno nabrijani, već smo odradili jedne pripreme u Švicarskoj. Jedva čekamo da se ponovno svi skupimo, napravio se neki rang gdje smo mi u sredini. Gledamo kako ćemo najbolje odjedriti i stići do finala.

Kakvi su to treninzi kod vas u Zadru, kako to sve funkcionira?

FANTELA: Kod kuće smo mi u jednom kanalu gdje jedrimo cijeli život. To je čar jedrenja, jer je svaki dan drugačiji kao i vjetar. Svaki dan je izazov pročitati regatno polje i nadmudriti protivnika. Jedriš s najboljima u svijetu, i sve je bitno. Uživaš u cijelom tom procesu, nikad nije dosadno. Kod nas je sve promjenjivo, jer smo povezani s prirodom, čitamo oblake i mire i to je stvarno gušt.

Tonči, kod vas se u Splitu često organiziraju natjecanja, je li taj pritisak veći nego kad nastupate vani?

STIPANOVIĆ: U Splitu su uvijek takva očekivanja. Bude pritiska, bude i pozitivna trema. Zadnje SP pamtim kao najbolje koje se organiziralo u Splitu, nije jednostavno jedriti ako misliš da si doma. Sve se to mijenja i nisu ti maestrali isti kao prije pet ili šest godina. Sve što ti je bilo normalno prije, danas je drugačije. Treninzi su nešto što nas drži i da budemo najbolji.

Obojica imate olimpijske medalje. Što biste htjeli napraviti dok jedrite, možda još pokoja olimpijska medalja?

FANTELA: Mogu reći da ja jedna od tih stvari što se tiče jedrenja je dugovječnost, jer tu stvari stvarno dugo traju. Bože daj samo zdravlja, ja se nadam da ćemo sve odraditi kako treba. Imamo puno prilika poslije karijere, ali s našim rezultatima nemamo straha za budućnost. Nadamo se i da ćemo na American’s Cup, što je i moj neki neostvareni san.

STIPANOVIĆ: Slažem se sa svime što je Šime rekao, dokle god možemo, ciljevi su na visokoj razini. Borit se za sva odličja, znamo da će i tome doći nekad kraj. Treba skupljati što više rezultata da dođemo do jednog dana do American’s Cupa iako bi ja bio i zadovoljan da ih vidim samo uživo. To gledanje daleko u budućnost nije moj đir, ja se spremam iz sezone u sezonu i postavljam neke manje ciljeve i onda ćemo vidjeti gdje ćemo završiti.

CIJELI PODCAST MOŽETE POGLEDATI I VEČERAS NA SK1 OD 23:15!