Najstrašnije je što još uvijek nemam simptome. Mogao sam hodati ulicom i nitko ne bi primijetio da sam zaražen. Mislim da je to nastrašnija stvar kada je u pitanju ovaj virus - rekao je Donovan Mitchell, sjajni košarkaš NBA lige...

Svakog dana saznamo za barem jedno poznato ime iz svijeta sporta koje je također oboljelo zbog djelovanja ovogodišnjeg koronavirusa…

Tako smo proteklih tjedana slušali da su se razboljeli trener Arsenala Arteta, nogometaš Juventusa Rugani, košarkaš Utaha Gobert…

Te vijesti izazivaju nelagodu i možda povećavaju nemir kojeg osjećamo zbog mogućnosti da u skorijoj i daljnoj budućnosti i sami postanemo inficirani.

U ovom trenutku možemo zagrebati i o problematiku zaštite privatnosti – zašto bismo uopće trebali znati da je Donovan Mitchell obolio od COVID-19, ako nas ne obavještavaju kada ga napadne ‘obična’ influenca?

– Drago mi je što smo dobro i on i ja. Najstrašnije je što još uvijek nemam simptome. Mogao sam hodati ulicom i nitko ne bi primijetio da sam zaražen. Mislim da je to nastrašnija stvar kada je u pitanju ovaj virus – rekao je Mitchell danas za ABC.

NBA liga je obustavljena upravo kad je ustanovljeno da je Gobert pozitivan na koronavirus.

Koji je to toliko sveti javni interes, na kojega se sredstva informiranja mogu pozivati, da u ime istoga krše privatnost tih sportaša i sigurno im stvaraju i nelagodu, a potencijalno i konkretne probleme u njihovom daljnjem privatnom i profesionalnom životu?

Kako ne bismo pretjerano širili ovu virtualnu raspravu (bolje bi išlo sa stvarnim sugovornikom), hajmo prijeći na središnji dio ovog teksta – popisivanje svih sportaša koji su zaraženi.

I to ovom prilikom nećemo učiniti čisto zato što možemo, kako bismo na taj način privuklu pažnju čitatelja, već iz jednog drugog poriva.

Naime, COVID-19 smrtonosna je bolest. Zasad još u rijetkim slučajevima. Trenutni podaci govore da je stopa umiranja između 3 i 8 posto, međutim, stvarn stopa smrtnosti ipak je znatno niža, a ovisi o udjelu zaraženih pacijenata koji su asimptomatični.

Jedna studija (navodno) napravljena na izoliranom gradiću od 3000 stanovnika u Italiji sugerira da bi takvih, asimptomatičnih pacijenata zaraženih koronavirusom mogli bit 50 do čak 75%

Ako su ti brojevi na tragu istinitih, a trenutno ne možemo biti sigurni, smrtnost bi se zaista mogla kretati u razini 1%, kakvom su je procijenili brojni znanstvenici.

I sad kad smo postavili temelje, vrijeme je pročitamo imena onih za koje trenutno znamo da su, barem u tom 1-postotnom udjelu, životno ugroženi:

Nogometaši: Timo Hübers (Hannover), James Horn (Hannover), Daniele Rugani (Juventus), Manolo Gabbiadini (Sampdoria), Mikel Arteta (Arsenal), Callum Hudson Odoi (Chelsea), Omar Colley (Sampdoria), Albin Ekdal (Sampdoria), Antonino La Gumina (Sampdoria), Morten Thorsby (Sampdoria), Fabio DePaoli (Sampdoria), Bartosz Bereszynski (Sampdoria), Germán Pezzella (Fiorentina), Patrick Cutrone (Fiorentina), Dušan Vlahović (Fiorentina), Ezequiel Garay (Valencia),
Eliaquim Mangala (Valencia), José Luis Gayà (Valencia), Jonathas de Jesus (Elche). Jorge Jesus (Flamengo)

Košarka: Rudy Gobert (Utah Jazz), Donovan Mitchell (Utah Jazz), Trey Thompkins (Real Madrid),
Christian Wood (Detroit Pistons),

Biciklizam: Fernando Gaviria (UAE Emirates), Dmitry Strakhov (Gazprom-Rusvelo), Maximiliano Richeze (UAE Emirates).

Tu je 27 imena. Ako je stvarna stopa smrtnosti zaista 1%, nitko od navedenih ne bi trebao umrijeti, odnosno, po vjerojatnosnoj računici, samo je 20% izgleda da netko od njih ne preboli ovu ružnu bolest.

Nadamo se da se popis neće znatno povećavati i zato je sjajno da su obustavljena sva sportska natjecanja, jer godina je započela iznenadnom smrću Kobea Bryanta, što je mnogim ljubiteljima sporta bilo previše za progutati.

Uostalom, riječ je redom o mladim osobama u sjajnom tjelesnom stanju, bez kroničnih bolesti, što bi trebalo značiti da po zasad dostupnim, ali ipak znanstveno neobrađenim podacima, imaju vjerojatno i znatno manju vjerojatnost od smrtnih posljedica od navedenih 1%.

Hoće li svi preživjeti? Očekuje se! A sjajno što se ne očekuje pojavljivanje velikog broja novih slučajeva. Ako ništa, poznati sportaši barem ne moraju svakog dana ići na posao kako bi stavili kruh na stol. Stoga je kod njih faktor širenja socijalnim kontaktom ipak znatno manji nego u običnog življa.

Da zaključimo – ne, ne bi se trebao pojaviti novi slučaj a la Kobe Bryant, barem trenutni izgledi nisu na strani tako crnog raspleta.