SKener: Boban je na kocku stavio sve, veliku karijeru, svoj ponos, s tim sad mora (pre)živjeti

Nogomet 7. stu 202511:44 0 komentara
Damir Krajac CROPIX via Guliver Images

Fenerbahče i Hajduk kao jedna krajnost te Vukovar i Celta kao druga samo će otkriti kako je za skladnu momčad potrebno vrijeme.

Da ste me pitali postoji li jedan čovjek koji može nakon Zdravka Mamića voditi Dinamo, ne bih ni sekunde dvojio u svom odabiru. Bio bi to Zvonimir Boban.

Dinamovog predsjednika upoznao sam tamo negdje na početku stvaranja Vatrenih, na startu prvog ciklusa 1995. Kako smo vršnjaci, u Zvonu sam gledao širom otvorenih očiju kao u silno nadarenog igrača koji se u jednoj sekundi 13. svibnja 1990. iz dječaka pretvorio u muškarca.

Poslovan odnos imao je svojih uspona i padova, obojica smo radili krive korake i poteze, bilo je i turbulentno, zamrznuto, da bismo se negdje 2009. godine ponovno pronašli. I tada sam ga bolje upoznao, shvatio sam njegovu ogromnu evoluciju u kojoj Zvone sazrijeva u kompletnu osobu koja je spremna – rukovoditi. Nisam to samo vidio ja, prepoznali su to u Fifi, Uefi, Milanu, dugogodišnji angažman na Sky Italiji samo je bila potvrda da je Boban relevantan. I zbog svega toga mi je bilo drago da se vratio u Dinamo koji je bio apsolutno devastiran od svog DNK, klub koji je ponovno trebalo oživjeti i vratiti ga puku kojem on zapravo i jedino pripada.

Naš zajednički prijatelj, koji je u gotovo svakodnevnom kontaktu s Bobanom, priznao je da mu se ponovno vratio osjećaj onog Dinama s kojim smo odrastali. I u razgovoru s kapetanom osjeća svu težinu trenutka, ali i Bobanovu radost i entuzijazam da izgradi jedan svoj Dinamo, po njegovim parametrima. Dinamo koji jednom želi ostaviti – nasljednicima.

Znao je Boban gdje dolazi. U grad koji je lijep, u klub koji neizmjerno voli, ali i u sredinu koja je ljudski vrlo zahtjevna. I prije pojave društvenih mreža Dinamov navijač je uvijek bio strog, nije prihvaćao osrednjost. Danas je višestruko teže.

Nekad je Veselko Tenžera bio referentna točka kritike i pohvale, radio je to na svoj osebujan, ali odmjeren način s puno argumenata. Nažalost, naša je struka poražena od trenutka kada si je svatko uzeo za pravo da putem društvenih mreža oblikuje mišljenje te pod krinkom demokracije diktira trendove. Pa se tako mediji utrkuju u objavama – što je tko objavio na navijačkim stranicama i forumima. A tamo je u četvrtak upravo pokopan Dinamov trener, a od predsjednika se pak nedvosmisleno traži da on objasni zašto Dinamo nema 12 bodova u Europi, te kako je moguće da je Hajduk ispred na ligaškoj ljestvici.

VEZANA VIJEST

Boban je u Dinamo stigao s planom, poprilično ambicioznim, ali i izuzetno zahtjevnim. Paralelno je počeo raditi na tri nivoa, graditi kuću od podruma, s imperativom (koji on ne želi, ali je neminovan) da krov bude brzo gotov. Iako je proces preoblikovanja kluba bio pri kraju, Boban se morao i formalno, činio je to od početka akcije ‘Zajedno za Dinamo’ u sjeni, uključiti u zadnji proces. Prije nego je postao predsjednik, u klub je uveo ipak nova pravila. Tražio je da neki standardi budu postavljeni. Ponajprije kako se trebaju ponašati klupski djelatnici, radna zajednica, stručni stožer i igrači. Veliku je pozornost posvetio brojnim klupskim akcijama kako bi se omasovilo članstvo, kako bi se kontakt kluba i navijača Dinama kroz generacije produbio. Odlučio je uspostaviti kontakt s čelnicima HNS-a i ljudima koji vode Hajduk svjestan da su to tri najvažnije karike u hrvatskom nogometu. Je li pogodio sa svim ljudima koji ga okružuju – pokazat će vrijeme.

Drugi zadatak je – nogometna akademija. Sondiranjem situacije, Boban je shvatio da se nakon odlaska Mamića iz Dinama urušio temelj omladinske škole. Najbolje je to osjetio u trenutku kada je počeo slagati momčad za ovu sezonu. Nije imao koga priključiti prvom sastavu. Doveo je čovjeka iz La Masije, morao pročistiti i trenerski i skautski kadar koji je funkcionirao prema principima bivšeg gazde. Svjestan koliko je to zapravo složen i bitan proces na koji je Dinamo osuđen kako bi opstao u budućnosti, Boban je tu morao uložiti veliku energiju. Vrlo dobro zna da ovdje nikako ne smije pogriješiti, da je to vitalan dio kluba o kojem nitko ne priča, nitko ga ne vidi, a rezultati su vidljivi tek nakon nekoliko godina.

I treći i najdelikatniji posao koji je čekao bivšeg Dinamovog kapetana bila je – prva momčad. Došao je na svršetku jedne od najvećih Modrih generacija u povijesti, koja je počela dolaskom i odlaskom Nenada Bjelice. Velike europske pobjede, proljeća u Europi, neki sjajni igrači, sve se to dogodilo nakon što je Mamićev Dinamo deset godina bio kanta za napucavanje u europskim okvirima. No, on je stvorio taj Dinamo, imao je odličnu omladinsku školu koja je izbacila velike talente, te prihodovala klubu milijune. Sve ono bez čega Dinamo ne može opstati. No, paralelno ga je uspio srozati u moralnom smislu do samog dna.

Što je mogao Boban? Ostaviti dio te skupe momčadi, pa popunjavati s novim igračima ili sve početi ispočetka od temelja. Obje solucije su nudile neke svoje prednosti i mane, ali svakako ogroman rizik. No, prije pozamašnog proljetno-ljetnog šopinga morao je odabrati trenera. Odmah po svom dolasku u travnju imao je u glavi Marija Kovačevića. Vrlo dobro je znao njegovu životnu priču, dopao mu se njegov karakter, otkrio je da po njemu Kovačević ima i dovoljno snage, garda da se može postaviti kao lider. Zlobnici će reći da je Zvone tražio trenera koji će biti spreman s njim biti kompatibilan po svim pitanjima, a tu uključujem i izravan angažman oko vođenja momčadi. Dakle nekog spremnog na usku suradnju.

VEZANA VIJEST

Odlučio se na potpuno novu momčad, koju je Kovačević morao ukomponirati. Za to je imao 40 dana do prve ligaške utakmice, a gotovo dva mjeseca do prvog europskog ispita. U utakmicama protiv Fenerbahčea, Hajduka, Osijeka u drugom i Rijeke u prvom poluvremenu vidjeli smo jedan Dinamo koji ima kvalitetu, igrače koji su spremni nositi Dinamov dres. No, još uvijek je ostao jedan upitnik – kako će Dinamo izgledati kada se broj treninga smanji, a poveća broj sve težih utakmica. Odgovorni, poprilično bolni stigli su u roku od mjesec dana. Kovačević je od znalca postao neznalica, osoba koja je navodno izgubila svlačionicu kako se u kuloarima šapuće. Puno je tu ega, vlastitih želja i potreba, no očito je da Kovačeviću nedostaje utakmica u nogama. Odabir igrača u pojedinim utakmicama plus ozljede otkrile su slabosti Dinamovog stratega.

Dinamov predsjednik neće podleći atmosferi oko kluba koja je postala zapaljiva, Kovačevića će poslati na burzu tek u onom trenutku kada shvati da taj dobri čovjek više ne može napraviti pomak u igri, odnosno u trenutku kada će ga posve napustiti rezultati. Svjestan je Boban svih problema i poteškoća, i iako je on u svojim idejama zacrtao Dinamo kakvog on želi kroz sezonu dvije, isto tako je svjestan da za to on nema vremena. Odlučivši se na ovaj potez da preuzme klub s ogromnim ovlastima, na kocku je stavio sve: veliku karijeru, svoj ponos i s tom spoznajom će morati živjeti svaki novi dan.

Na svom putovanju u Dinamovom sakou i neizostavnim trapericama Zvone će imati sužen prostor za pogreške pri kadroviranju stručnog stožera i kvalitete rostera. Prvi veliki valovi su zaljuljali plavu barku, a nevere se tek spremaju. Hoće li Boban i Dinamo zajedno uspjeti, nitko ne može garantirati. Za takav složen proces potrebno je vrijeme, koje, podsjećam u Maksimirskoj 128 prolazi puno brže nego negdje drugdje.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!

Pošalji komentar Pročitaj komentare (0)

Najčitanije vijesti - Nogomet