Savo Milošević iznenada je napustio klupu Željezničara, poslije samo tri mjeseca u Sarajevu.

Nekadašnji izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine klub sa Grbavice vodio je na 11 utakmica, uz učinak od četiri pobjede, pet remija i dva poraza. Iako je posrnulog velikana zatekao u vrlo lošem stanju, ostavlja ih na respektabilnom petom mestu na tablici.

Trener iz Bijeljine obrazložio je svoj naprasni odlazak, a njegovo obraćanje javnosti prenosimo u cijelosti.

„Nakon, moram reći, duljeg razmišljanja koje traje već tjednima, donio sam odluku da podnesem ostavku na mjesto šefa stručnog stožera Nogometnog kluba Željezničar. Ukratko ću obrazložiti tu odluku. Ona nije, kao što sam rekao, došla preko noći. U skladu s onim o čemu sam razgovarao s upravom još na početku, prije nego što sam došao u Nogometni klub Željezničar, imali smo dogovor o dugoročnoj suradnji i projektu koji je trebao ovaj klub podići na višu razinu u narednom razdoblju. To je bio najveći razlog zbog kojeg sam prihvatio da uđemo u jedan vrlo delikatan i težak trenutak za klub i pokušamo sanirati situaciju do lipnja, a potom od lipnja krenemo raditi na jednom novom projektu.

S obzirom na to da smo došli u situaciju da, praktički pred kraj sezone i pred početak nove, ni ja ni ljudi iz kluba ne možemo konkretno planirati ništa od lipnja, postaje besmisleno nastavljati suradnju. Ja prije svega moram razmišljati o svojoj budućnosti, a i sam klub mora pronaći rješenja, koja će, pretpostavljam, biti vrlo teška u razdoblju koje dolazi. O tome će nešto kasnije govoriti i direktor.

Moram reći da mi je izuzetno žao zbog svega ovoga, jer mi je zaista bila namjera, a direktor to može potvrditi, da ovdje radim dugoročno. Takav je bio plan i projekt. Iskreno sam vjerovao da to može biti ostvareno, bez obzira na prepreke koje svi imamo na ovim prostorima, te da je moguće napraviti kvalitetan sustav i vratiti Nogometni klub Željezničar na mjesto koje mu pripada u bosanskohercegovačkom nogometu, pa i u regiji.

Nažalost, i ovoga puta neke su se stvari ispriječile i nećemo biti u mogućnosti provesti taj plan, ili barem ja neću. Ostaje mi da se iskreno zahvalim svima na suradnji, počevši od gospodina Mirvića. Haris je bio s nama tri mjeseca i može posvjedočiti kroz kakvo smo razdoblje prošli kako bismo klub doveli barem do određene stabilnosti. Mislim da smo u tome uspjeli.

To je satisfakcija i za mene osobno, ali i za sve ljude u klubu. S obzirom na teškoće na koje smo naišli u prethodnom razdoblju, uspjeli smo sve to prevladati i dovesti klub u sigurnu zonu. To mi predstavlja veliku satisfakciju, jer bi sve bilo mnogo teže da smo i dalje u teškoj situaciji. Ovako mogu reći da sam uspio napraviti ono što sam obećao kada sam došao na mjesto trenera Nogometnog kluba Željezničar.

Na kraju, želim se zahvaliti upravi, ljudima u klubu i malom broju operativaca koji su bili uz nas, ali prvenstveno igračima, koji su iznijeli najveći teret u jednom izuzetno teškom razdoblju. Vjerujte mi, situacija u kojoj smo zatekli momčad, psihološki, mentalno i fizički, bila je izuzetno teška. Dečki su to uspjeli iznijeti karakterom i ogromnom voljom, iznad svojih realnih mogućnosti.

Njima dugujemo veliku zahvalnost, jer da tada nismo krenuli pravim putem, sve bi bilo mnogo kompliciranije i teže. Također zahvaljujem stručnom stožeru, medicinskom timu i svim ljudima oko momčadi. Svi su dali svoj maksimum da sve pokrenemo u pravom smjeru. Zahvalan sam svakom čovjeku koji je u prethodna tri mjeseca dao sve od sebe da izađemo na svjetlo dana.

Posebno želim istaknuti navijače ovog kluba.

Teško je to objasniti, ali ovo su zaista posebni navijači. Igrao sam u mnogo klubova i svi navijači za sebe kažu da su najbolji i najveći, ali ovi su posebni. Bez obzira na situaciju, stanje na ljestvici i stanje u momčadi, bili su uz nas iskreno i bezrezervno. Taj pritisak je, s obzirom na rezultate, mogao biti mnogo veći i teži. Imali smo sreću da su navijači prepoznali situaciju i pružali nam podršku i kod kuće i na gostovanjima.

To nam je mnogo pomoglo da prevladamo sve probleme. Željezničar zaista ima posebne navijače. Na kraju, želim se zahvaliti i svim Sarajlijama koji su me ovdje dočekali na zaista poseban način. Dijelom sam to očekivao, ali sam u nekim situacijama bio i iznenađen. Zbog toga mi je još više žao. Bila bi mi čast i zadovoljstvo ostati živjeti u Sarajevu i raditi u ovom klubu. Ali, eto, možda nekom drugom prilikom. Nažalost, povod ovog obraćanja nije lijep.“