Bivši predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatko Marković, preminuo je u 77. godini života, u noći s nedjelje na ponedjeljak, u bolnici na Rebru.

Za njega bi se moglo reći da je cijeli svoj život posvetio nogometu, prvo kao igrač. Nastupao je za Čelik, Dinamo,
Austriju, Jugoslaviju… Trenirao je Dinamo, Hajduk, Rapid, Standard,
Nicu, a nakon trenerske karijere ostao je u nogometu.

Bio je dugogodišnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Nakon 14 godina na čelu HNS-a, prošle godine zamijenio ga je Davor Šuker, a Marković se povukao iz nogometa. Bolest je već uznapredovala i Vlatko je bio u sve težem stanju…

Mnoge kontroverze obilježile su dogogodišnje Markovićevo predsjedanje HNS- om, između ostalih nikada izgrađeni nogometni kamp reprezentacije u Tuhelju, a također i potpuna katastrofa prilikom kandidature za domaćinstvo Europskog prvenstva 2012. godine. Podsjećamo da Hrvatska tada nije dobila niti jedan glas.

Vlatko Marković rođen je 1. siječnja 1937. godine u Bugojnu u Bosni i
Hercegovini, a nogometnu karijeru započeo je 1955. kao igrač Iskre iz
Bugojna, te potom Čelika iz Zenice. Uslijedio je potpis  za zagrebački Dinamo za koji je, u razdoblju 1958. do 1965. godine nastupio 104 puta te postigao  dva gola. Iz Zagreba je otišao u Beč gdje je igrao za Wiener Sport-Club i Austriju u kojoj je završio igračku karijeru 1968. godine.

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je 16 utakmica debitiravši 1961. godine protiv Mađarske u Beogradu,
a posljednju utakmicu odigrao je u rujnu 1962. protiv Njemačke. Igrao
je na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. odigravši sve utakmice za Jugoslaviju, koja je osvojila četvrto mjesto, a Marković je kao branič uvršten u najbolju momčad turnira.

Trenersku
karijeru započeo je početkom 70-ih. Trenirao je Zagreb, Standard
Liege, Nicu, Hajduk, Dinamo i Rapid Beč. S ‘modrima’ je osvojio
jugoslavenski kup 1980. godine, a 1979. plavima je, pod njegovim vodstvom, izmaklo prvenstvo, između ostaloga i zbog “slučaja Tomić”. S mladom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je Europsko prvenstvo, a kao izbornik hrvatske reprezentacije “vatrene” je vodio jednom, protiv Ukrajine.

Usporedno s trenerskom karijerom u Fifi je
radio kao instruktor, a 1994. godine izabran je za dopredsjednika HNS-a
i predsjednika tehničke komisije. Dvije godine kasnije izabran je za
člana Uefine komisije za tehnički razvoj da bi 1998. godine postao
predsjednik HNS-a.

Za vrijeme tri mandata izabran je za
člana Fifine komisije za nacionalne saveze, ulazi u Fifinu Komisiju za
Goal–projekt, postaje predsjednik Tehničke komisije Uefe, a 2012. odlazi
u mirovinu kao počasni predsjednik HNS-a.

Hrvatska reprezentacija, s Markovićem na čelu Saveza, plasirala se na dva svjetska i tri europska prvenstva. Za svoj rad nagrađen je nagradama Matije Ljubeka, Trofejem podmlatka, ordenom Viteza nacionalnog reda za izuzetne zasluge u promicanju nogometa u Francuskoj i svijetu, titulom Zmaja od Bosne, nagradom Franjo Bučar i mnogim drugima.

Author: I.O. foto: hop.hr