Golman Hrvatske i turskog Fenerbahčea Dominik Livaković otkrio je nepoznate detalje o sebi.

U serijalu ‘Knjaz kod Vatrenih’, Robert Knjaz otišao je u Istanbul kod Livakovića. Hrvatski golman počeo se prvo baviti košarkom.

“Trenirao sam košarku dvije godine, ali kako je mama uvijek kasnila po mene, pored je bio nogometni teren pa sam se zaljubio u nogomet. Najdraži košarkaš mi je Carmelo Anthony.”

Sa šest godina počeo je trenirati nogomet, ali na jednoj drugoj poziciji.

“Na prvom treningu bio sam napadač. Vidio sam golmane na Višnjiku kako se bacaju pa mi se svidjelo. Onako je blato oko tebe, baciš se k’o svinjica i dobro ti je ha-ha. Kad se ovako igra bezveze, onda volim igrati. Nekada sam znao u Dinamu igrati na treningu, bili su zadovoljni.”

Osvrnuo se na svoj Dinamo.

“Bio sam četvrti golman na početku u Dinamu. Treći trening sam slomio prst i onda me krenulo. Ostao sam osam godina tamo.”

Otkrio je što pamti iz Dinama.

“Slavlje na Macoli. Kada smo se prošle godine vraćali iz Splita gdje smo osigurali naslov. Kada osvojiš prvenstvo, a cijelu godinu naporno radiš za to. Sve emocije ti stanu na toj benzinskoj pumpi.”

Voli nadimak Livi, a smije se i prihvaća onaj “Plivaković”. Otkrio je i s kim je bio najbolji u Dinamu.

“Od Zagorca sam mogao posuditi šećer u tri ujutro. Mišića bih zvao kada bi trebalo promijeniti nešto na automobilu, on stalno nešto gleda. Za radove oko kuće, zvao bih Perića, on se bavi nekretninama. Za robu bih zvao Ristovskog, on je taj tip, moda, Italija. A zapjevati? Ovaj jedini koji je ostao. Petković je baš za podignuti atmosferu.”

“Fener ima fanatične navijače. Kad krenu zviždati, glava te zaboli ali sam se navikao”, kaže Livaković.

Otkrio je i svog idola.

“Zbog Casillasa sam počeo igrati nogomet. Čuo sam se s njim preko poruka. Hvalio me nekoliko puta, da sam dobar. Zahvalio sam mu se i odgovorio mi je.”

Zagorac?

“Legenda. Od njega sam puno naučio. Vjerojatno je najspremniji igrač u Dinamovoj svlačionici. Svaki trening koliko je bio uporan, koliko je radio, samo me tjerao da budem bolji. Radi sto na sat.”

Komentirao je i da golmani baš i nisu ‘normalni’.

“Moraš imati neku grešku ako si golman. Svaki dan sebe opredijeliti da se moraš bacati sto puta dnevno. Zamisli da baciš neku stvar sto puta pa ćeš vidjet hoće li raditi. Mora neki kliker biti koji nije na mjestu.”

“Bio sam u Njemačkoj na SP-u 2006. i na Euru 2008. Imao sam svoj bubanj, ali roditelji mi nisu dali da ga nosim na utakmicu protiv Turske od koje smo ispali. I da, upoznao sam Semiha Sentürka koji nam je zabio gol, radi u Feneru kao trener. Rekao sam mu da sam zbog njega povraćao dva dana. “

Scene s dočeka nakon srebra u Rusiji pamtit će zauvijek.

“Kada vidiš kako su ljudi bili ponosni i sretni… Kao da su sve probleme ostavili iza sebe bar dok je trajalo Svjetsko prvenstvo. “

Komentirao je i skupinu na Euru u kojoj je Hrvatska sa Španjolskom, Albanijom i Italijom.

“Imamo tešku grupu, ali s velikima i jakima smo uvijek pravi.”