Za mnoge omraženi predsjednik Real Madrida u svom je drugom mandatu promijenio klupsku politiku i time promijenio povijest najtrofejnijeg kluba na svijetu.

Florentino Perez usred je drugo mandata u Real Madridu. Uz njegovu ličnost vežu se brojne kontroverze, sportskoj javnosti nije baš najomiljeniji lik, pokrenuo je i ideju o ‘Ligi čije se ime ne smije izgovoriti’, no ne može se poreći da je čovjek izvanredan političar i biznismen. Jedan vrlo sličan opis koji primjenjujemo za jednog sličnog lika s naših prostora…

Florentino Perez je pohađao politehnički studij u Madridu, krajem 70-ih godina se priključio Demokratskoj uniji, a početkom 80-ih postao je i član Gradske vijećnice Madrida. Uz to, od 2018. je predsjednik firme ASC (Actividades de Construccion y Servicios) koja se bavi građevinskim radovima. Jasno je dakle, kako je Perez davno pustio svoje korijene među španjolskom elitom te kako kao predsjednik Reala itekako ima koristi od svih odnosa u kojima se nalazi.

Prvi put predsjedničku stolicu na Bernabeuu izborio je obećanjima prema kojima će s Camp Noua dovesti Luisa Figa i kako će izvući klub iz financijske krize koja je krajem 90-ih također bila prisutna. Aktualni predsjednik Lorenzo Sanz nije imao šanse. Čovjek bi očekivao drukčiji ishod – istina jest da su bez titule u Španjolskoj bili od ’97 (Barcelona i tada izrazito moćni Deportivo bili su ispred Reala), no dvije osvojene Lige prvaka u tom periodu zvučale su prilično moćno u onoj rubrici ‘ZA’ kod Sanza. U rubriku ‘PROTIV’ teško je bilo išta smjestiti, no problem je bio što je Perezova rubrika ‘ZA’ zvučala jače, stoga je izbore dobio s više od 94 posto glasova.

Od njegova dolaska Real je živio po istom principu – bez obzira na rezultate iz prošle sezone, kupi najbolje što tržište nudi, a ostalo je na trenerima. Prve Galacticose složio je postepeno. 2000. godine ispunjeno je predelektivno obećanje i iz najvećeg rivala je stigao Luis Figo. Baš je Portugalac odigrao veliku ulogu u nagovoru Zinedinea Zidanea da stigne idućeg ljeta iz Juventusa. 2002. stiže Ronaldo, 2003. Beckham, a 2004. krug je zatvorio Michael Owen. Galacticosi na kraju nisu osvojili ništa značajno. Dvije titule prvaka s takvom momčadi i nikakav značajniji uspjeh u Ligi prvaka, a očekivalo se da će takva momčad dominirati i Europom. No Perez je svejedno zadovoljno trljao ruke. Popularnost kluba bila je na nikad višim razinama, TV prava su se iz godine u godinu prodavala po sve većoj cijeni, a možete misliti ludnicu po pitanju prodaje dresova. Kad biraš između Raula, Beckhama, Zidanea, Figa, Roberta Carlosa…. Ma, dajte mi sve!

Kratko je mandat predsjednika Reala (2006. – 2009.) preuzeo španjolski pravnik i odvjetnik Ramon Calderon, da bi se Perez ponovno vratio, ponovno na temelju identičnih obećanja, i ponovno su ta obećanja ispunjena! U ljeto 2009. Stižu Cristiano Ronaldo, Kaka, Benzema i Xabi Alonso kao predvodnici novih Galacticosa. Idućeg ljeta pridružuju im se i Angel di Maria, Mesut Özil te Sami Khedira. Od tad pa nadalje, Perez je svakog ljeta dovodio barem jednu ultra zvijezdu. Bili to Modrić, Bale, Kross ili James Rodriguez, čiji je transfer svakako više bio marketinški potez uvjetovan činjenicom kako je Kolumbijac bio prva zvijezda i najbolji strijelac Mundijala u Brazilu, nego što je bio transfer do kojeg je došlo zbog realne potrebe za takvim igračem…

Ipak, u jednom trenutku Perez se ostavio svoje politike. U jednom trenutku čak je i političar i biznismen kojem je novac uvijek svakako ispred nogometa shvatio kako to što ima na terenu vrijedi mnogo. Kako nema potrebe za razbijanje takve momčadi, unošenje nemira dolaskom nove superzvijezde ili potrebe za bilo kakvim potezima koji bi mogli izbaciti ekipu van balansa.  Nakon La Decime (2014.) pa nove europske titule (2016.), Perez tog ljeta nije doveo praktički nikoga. Moratu je vratio iz Juventusa, iz Castille su u A momčad stigli Borja Mayoral, Odegaard, Llorente i Mariano Diaz. Real osvaja španjolsko prvenstvo i Ligu prvaka. Ljeto 2017. – stižu tek Theo Hernandez i Dani Ceballos – Real uzima još jednu Ligu prvaka.

Kasnije je momčad, uzmemo li obzir one blještave, zvjezdane transfere, ojačana tek Thibautom Courtoisom i Edenom Hazardom – no većina prijelaznih rokova odvijala se mirno, bez šuškanja, bez velikih sapunica na kakve smo tijekom godina navikli na Bernabeuu. Nešto sasvim suprotno od onoga na što smo navikli od Reala u ovom stoljeću. Dok je Barcelona gradila seniorsku ekipu iz La Masije i bila tiha po pitanju transfera, Real je iz godine u godinu uzalud bacao novac i kraj sezone uglavnom dočekivao praznih ruku.

Sve do drugog mandata Florentina. Od konstantnih korekcija i dodataka momčadi, odlučio je ići strpljivijim putem, držati momčad na okupu, što je s godinama itekako stiglo na naplatu. Perez je nevoljkim mijenjanem vlastitog sebe promijenio naličje Kraljevskog kluba! Na europskom tronu teško da ćemo doživjeti da netko prestiže Reala, ako se to ikada i dogodi, u Španjolskoj su još uvijek najuspješniji, a vrlo vjerojatno plove ka novoj tituli. Ta kohezija koja se gradila godinama, to međusobno poznavanje suigrača koje trenutno postoji u Realu teško da se može kupiti. Vezni red Casemiro – Kroos – Modrić vjerojatno će se u godinama koje dolaze spominjati kao školski primjer sredine terena. Sveto trojstvo, ono koje je gotovo izjednačeno sa svetim dvojstvom iz zlatnih dana tiki – taka Barce. Xavi i Iniesta, Iniesta i Xavi, jer kad spominješ jednog, moraš spomenuti i drugog. Nešto slično se dogodilo i s Realovim trojcem. Obrana je proteklog ljeta najviše patila, ali iskustvo i kvaliteta Davida Alabe mogu nadomjestiti i lidera momčadi te ikonu Reala Sergija Ramosa, a sve sigurnije i sve bolje igra i Eder Militao.

Pogledajte samo rezultate Reala ove sezone. Sevilla, Valencia, Athletic Bilbao, Real Sociedad – sve redom momčadi koje bi Madriđanima uvijek radile probleme i otkidale bodove, bile u lošoj ili dobroj formi. Ove sezone Real je sve redom rutinski pobijedio, da ne spominjemo slavlje u El Clasicu i Madrilenu. Zadnji poraz doživjeli su 3. listopada od Espanyola, a trenutno su u nizu od 15 utakmica bez poraza, a od pobjede nad Elcheom 30. listopada pa do remija s Cadizom 19. prosinca imali su niz od 10 vezanih pobjeda! Znate li kad je Real posljednji put imao takvu seriju? U drugoj polovici 2014., nakon La Decime, kad su pobijedili u 22 uzastopne utakmice.

I tada ih je, da se i njega dotaknemo, vodio Carlo Ancelotti, koji zasigurno u svemu pozitivnom što se događa ove sezone igra ogromnu ulogu. Mirna ruka Don Carla, sjajan odnos koji njeguje sa suigračima i nešto ležerniji pristup treninzima idealna su kombinacija za ovaj Real. Ancelotti zna što radi, znaju to i njegovi igrači, a on je toga itekako svjestan, i kemija je na vrlo visokom nivou.

Na kraju svega treba postaviti i jedno pitanje? S obzirom na Realovu politiku posljednjih par godina, već mi se nekoliko puta u glavi pojavila ideja kako Perez ima u planu i treće Galacticose. Jasno, nismo zaboravili da je u Španjolskoj ogromna kriza koja je sada možda više nego ikad pogodila i sport, a čak ni veliki Real je nije uspio izbjeći. No, realno gledajući, s obzirom na političku pozadinu Pereza, svi se možemo složiti kako je taj čovjek, da je htio, mogao sklopiti bilo kakav posao i realizirati bilo kakav transfer. Jer s Perezom na čelu, Real nikad nije u škripcu i uvijek ima pravo na ogroman kredit i dugogodišnje dugovanje, a kamoli da će Real propasti, jer neće i ne smije. Ma i bez Pereza! Kome je u Španjolskoj u interesu da Real izgubi svoju moć? Glavni klub iz državne prijestolnice, najtrofejniji klub svijeta? Kad je Real u gabuli, potegnut će i gradske vlasti, I država, a na kraju krajeva i privatne fizičke osobe, iako je zbog posebne prirode odnosa klubova i navijača u Španjolskoj to vrlo vjerojatno zadnja opcija.

S druge strane nikad nije bilo plodnijeg tla za stvaranje Galacticosa 3.0. Tržište je prepuno talenata i mladih zvijezda – Mbappe je već jednom nogom zakoračio u Madrid, neka se zvijezde poklope i neka mu se pridruži i Erling Haaland već možemo pričati o novoj zvjezdanoj eri Reala. Stara garda je već dugo na zalasku, odlično se drži, no to neće trajati vječno…