U jedan dan Senijad Ibričić prevalio je dalek put od Bakua do – Zatona. Zašto baš Baku i zašto baš Zaton, koji su inače teško spojivi u istoj rečenici, saznat ćete u nastavku teksta, kao i razmišljanja bivše Hajdukove ikone o aktualnoj situaciji u splitskom klubu, nogometu u Bosni i Hercegovini te planovima za budućnost.

Ibričić (39) je u Zaton, naselje u sastavu grada Nina u okolici Zadra, stigao na poziv Domagoja Bojčića, alfe i omege sve priznatijeg međunarodnog dječjeg turnira Dalmatinko Cup. Službeno je tu kao ambasador turnira, iako možemo reći da je spojio ugodno s korisnim.

“Sin mi ovdje igra na turniru pa sam s obitelji spojio nekoliko dana u Zadru na odmoru. Čim sam tu vidio more, odmah je sve lakše“, rekao nam je nekadašnji igrač Hajduka koji se rado odazvao pozivu Sport Kluba za intervju.

“Svaka čast Domagoju, poznajemo se otprije. Ima silnu energiju i kad su u pitanju djeca, ništa mi nije teško. Odmah sam pristao doći. Takav sam bio i kao igrač. Znam koliko to djeci znači.“

Prije samo koji dan Ibričić, koji je svojevremeno dobio i prestižnu navijačku nagradu “Hajdučko srce“, bio je u Bakuu gdje je igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu u mininogometu. Ispali su u četvrtfinalu od Srbije. Upravo smo s tom temom i počeli razgovor.

Kako ste uopće upali u tu priču mininogometa?

“Sasvim slučajno. Dok sam radio u Sarajevu, igrao sam nogomet rekreativno. I tako sam jednom igrao protiv dvojice glavnih u tom mininogometu u BiH. Pitali su me želim li se priključiti jer su lani bili domaćini Europskog prvenstva i pristao sam. Bio mi je to izazov. Igra se 5+1, veliki golovi i dva puta 25 minuta. Lako sam se prilagodio. Tada smo ispali u četvrtfinalu, baš kao i sada u Bakuu od Srbije na Svjetskom prvenstvu. Bilo je tamo i profesionalnih reprezentacija poput baš Srbije, Rumunjske i Azerbajdžana, a mi smo se skupili sa svih strana. Igrali su i Zukanović i Medunjanin… Meni je to super, a kad predstavljaš zemlju, gdje god to bilo, posebna ti je čast.“

Trenutno ste bez posla nakon što ste bili sportski direktor u Sarajevu, što sada? Ima li ponuda?

“Uvijek nečeg ima. Bilo je par dobrih ponuda, ali iskreno poslije Sarajeva rekao sam da ću dobro razmisliti prije odluke. Nažalost, nogomet u ovoj regiji ide u drugom smjeru. Kad navikneš na profesionalizam čitav život i onda dođeš negdje gdje te se malo što pita, to ti se zgadi. Bolje je biti kući, nego ići pod svaku cijenu nekamo. Najviše se vidim u Sloveniji. Tamo je sjajno za raditi, sve je uređeno. Obitelj mi živi u Domžalama pa želim biti blizu i njima.“

Kako je završila ta priča u Domžalama?

“Sad iz ove perspektive, možda sam pogriješio što sam otišao iz Domžala u Sarajevo. Čast mi je što sam imao priliku biti dijelom Sarajeva, isto tako mi je žao što sam ostavio Domžale. To je bio moj klub, a sada se bore za ostanak u ligi. Lani su se jedva spasili, a sada su u playoffu izgubili prvu utakmicu 3:1. Žao mi je. To je za mlade igrače najbolji klub u Sloveniji.“

Jeste li mogli ikad zamisliti da ćete se, pored svih sredina u kojima ste živjeli i igrali, skrasiti baš u Sloveniji, u Domžalama?

“Do prije par godina nisam ni razmišljao da ću živjeti u Sloveniji. Plan je bio Split, ali očito netko drugi radi planove za nas. Prvo sam otišao u Koper gdje je bio moj prijatelj iz reprezentacije Muslimović. Tek sam se bio vratio iz Irana, povratak u Hajduk nije se realizirao i čak sam bio razmišljao o umirovljenju. Odlučio sam odigrati sezonu, dvije i to je to, a na kraju sam ostao još šest godina. Slovenska je liga najnormalnija na Balkanu, najbliža je Europi i Zapadu. I predsjednik Uefe je Slovenac. Baš sam uživao. Za stare i mlade to je najbolja liga.“

Sa Simonom Rožmanom posebno ste imali odličan odnos. Prvo Vas je vodio kao trener, a onda ste ga vi u ulozi sportskog direktora doveli za trenera.

“Imali smo super odnos. On je najzaslužniji što sam igrao do 37. godine. Produžio mi je karijeru. Čim sam postao direktor, odmah sam doveo Rožmana. U prvoj zajedničkoj sezoni izborili smo Europu s najmlađom momčadi u Sloveniji. Prijatelji smo, on je sada u Osijeku.“

Pričalo se da ste u kombinacijama za sportskog direktora Osijeka, je li bilo istine u tome?

“Normalno je da nas ljudi odmah povezuju jer smo zajedno radili. Nije bilo ponude, samo smo razgovarali, no rekao sam Simonu i ostalima iz kluba da se ne vidim tu. Već sam bio odlučio da u Hrvatskoj ne želim raditi. Samo se jedan poziv ne odbija, to je Hajdukov.“

Malo je poznato da još uvijek igrate i ‘veliki’ nogomet za slovenskog niželigaša Litiju?

“Stalno igram nogomet rekreativno pa sam im odlučio pomoći. Ljudi koji drže futsalski klub, prebacili su se na veliki nogomet. Žele napredovati barem do treće lige. Sad smo ušli iz pete u četvrtu.“

Dakle, svakako se u budućnosti više vidite u direktorskoj, nego u trenerskoj roli?

“Za sada da. Imam UEFA A licencu, želim i PRO. Više se vidim u tome, ali danas-sutra ne isključujem ni trenersku karijeru.“

Što ćemo s Hajdukom, što mu je nedostajalo ove sezone da postane prvak?

“Nedostajalo je više kvalitete. Hajduk nije imao kvalitetu iskoristiti slabost Dinama i Rijeke. Žao mi je što na zimu nije iskoristio situaciju i pojačao kadar. Sve je palo na Livaju i Rakitića. Liga se tako ne može osvojiti. Ljudi koji su vodili klub nisu doveli pravu podršku. Dinamo, kakav god da jest, uvijek je imao jaku klupu. Rijeka je imala zajedništvo.“

Nije bilo ni prave podrške krila?

“Prvo, bek. Nažalost, Hrgović je lijeva noga, a igra desnog beka. To mi je pokazalo da ambicije nisu ozbiljne. Da ne pričam o igračima koji rade razliku, tipa špic ili krilo. Sve je bilo na Livaji. Ni Messi nije mogao sam sve osvojiti. Svaka čast svima, ali za igrače koje su doveli na zimu prognozirao sam da zajedno neće zabiti pet golova. I nisu. Tu je Hajduk izgubio titulu, a mogao je do nje doći nikad lakše.“

Neki igrači nisu igrali na svojim pozicijama, poput Hrgovića, Kalika i Sigura. Koliko je to utjecalo na momčad?

“To nije dobro za momčad. Oni su morali igrati na drugim pozicijama jer nisi imao bolje igrače od njih. Neshvatljivo mi je da se Hajduk nije kvalitetnije pojačao na zimu. Gattuso je izvlačio maksimum iz prosječne momčadi. Livaja je držao sve, a i Rakitić je mnogo značio. Sigurno bi i on bio bolji da je imao bolje suigrače.“

Možda se i njega moglo više dozirati?

“Moglo se, ali nisi imao kvalitetne opcije. Hajduk je sam sebi oduzeo titulu.“

Priča se i o pritisku nošenja Hajdukova dresa. Ima li u tome nekog uporišta ili je ta priča napuhana?

“Pritisak je u svakom dresu. Po meni je to pretjerana priča. Glavno je pitanje imaš li kvalitetu ili ne. Pa gdje ćeš ljepše nego igrati za Hajduk, pun je stadion, boriš se za naslov… Što mislite, da nije pritisak na Livaji i Rakitiću?“

Tko je od ostalih igrača zaslužio palac gore?

“Pukštas, Sigur i Durdov, a svi su igrali malo. To mi je nelogično. Ako ništa, morali su igrati više da ih možeš kasnije lakše prodati i na njima više zaraditi. Durdov nije ništa lošiji od Bambe, a tvoj je igrač, domaći. Hrgović je također bio dobar. Bio bi i bolji da je igrao na lijevom boku. Prpić je isto bio jako dobar ove sezone.“

Što sada dalje? Hajduk je u financijski škakljivoj situaciji, prisiljen je prodavati mlade igrače da bi preživio, a navodno dolazi Gonzalo Garcia za trenera. Je li to dobar potez i kakva je Hajdukova budućnost?

“Normalno je prodavati, čak i kad dobro stojiš. Osim Prpića, nisam siguran da se nekom drugom mladom igraču podigla cijena. Ovo oko Garcije također mi nema smisla. Sigurno je dobar trener, to se vidi, ali ako su točne ove priče da dolaze promjene u upravi i na poziciji sportskog direktora, kako onda oni sada mogu dogovarati novog trenera? Nema logike. I onda se čudimo zašto se već godinama ponavljaju iste stvari i zašto Hajduk luta. Uprava je već na zimu pokazala dio nesposobnosti. Boriš se za titulu, a nisi to iskoristio. Ovo sada je još gore.“

Zakotrljala se ideja dolaska Slavena Bilića za predsjednika, Gorana Vučevića za sportskog direktora te još nekoliko bivših igrača Hajduka. Je li to putokaz, po uzoru na Zvonimira Bobana koji je preuzeo Dinamo?

“Drugačije ne može. Neka mi netko kaže koliko je u strukturi i vodstvu kluba bivših igrača Hajduka? A toliko je legendi. To mi je apsurdno. Nadam se da će doći ljudi poput Bilića, Vučevića, Tommyja, Pašalića… Treba i novca, naravno. Svatko mora raditi svoj posao. Ako se to ne napravi sada, a znamo kakvo je financijsko stanje kluba, moglo bi se upasti u iste probleme kao prije 10-15 godina.“

Ima li u Bosni i Hercegovini i Sloveniji igrača za Hajduk?

“Ako igdje ima, ima u BiH. U zadnje vrijeme u Hajduku igra dosta stranaca koji ne shvaćaju tu emociju igranja u Splitu. Hajduk se neće vratiti na vrh dok bolje ne počne skautirati slovensku i BH ligu. I hrvatsku naravno, a da su 80 posto domaći igrači.“

S Radomirom Đalovićem, apsolutnim junakom sezone, bili ste suigrač u NK Zagreb. Je li Vas iznenadilo što je u prvoj pravoj samostalnoj sezoni kao trener odmah uzeo duplu krunu?

“Iskreno, jest. Ako već Hajduk nije prvak, drago mi je zbog Đalovića. Rasprodali su mu pola momčadi i to nitko nije očekivao, ali iskoristili su nikad lošiji Dinamo. Krasilo ih je zajedništvo, a igrači su pratili Đalovićevu energiju.“

Dinamo?

“S jedne strane drago mi je što više nema tih ‘sigurnih’ pobjeda kao što se očekivala protiv Lokomotive. Dinamo je imao najkvalitetniju momčad, s 20 dobrih igrača, ali lutanje s trenerima i sportskim direktorima odrazilo se na momčad. Tim više mi je žao što Hajduk to nije iskoristio jer pitanje je kad će se opet dogoditi jedna ovakva sezona Dinamu. Boban će to sigurno sada dovesti u red.“

Je li sezona bila izjednačena u kvaliteti ili nekvaliteti?

“Ne bih rekao da je bilo nekvalitetno. Diže se kvaliteta ostalih klubova. Slaven je mogao pobijediti svakoga, Varaždin također, Istra, Osijek… Svi su oni porasli. Dolaze privatni investitori, ulaže se u klubove, a sve je više i mlađih trenera koji dobivaju šansu, što je jako dobro. Velika je stvar kad ti u ligu dođu Gattuso i Cannavaro, ali stranac ipak ne poznaje naš mentalitet i igrače. Neće ići pogledati nekog mladog igrača u recimo Vinkovce. Đalovićeva titula s Rijekom pokazuje da se može uspjeti i s mladim trenerima.“

VEZANA VIJEST

Džeko odlazi iz Fenerbahčea: ‘Nikada nije lako rastati se’

Nogomet

30. svi 2025 0

Nogomet

30. svi 2025 0

Bivši hajdukovac: Kad bi Džeko došao u Hajduk, Split ne bi spavao tri dana

Nogomet

29. sij 2025 0

Nogomet

29. sij 2025 0

Opet se podgrijava priča oko dolaska Vašeg bliskog prijatelja Edina Džeke u Hajduk. Njegov ugovor s Fenerbahčeom istječe i neće ga produžiti, dakle postaje slobodan igrač. Prvo, nastavlja li s nogometnom karijerom s obzirom na to da mu je 39 godina?

“Edin će sigurno igrati još barem godinu dana. Dobro se osjeća i zadnje dvije godine zabija po 15-20 golova. Slobodan je igrač, istina, ali ni on sam još ne zna kamo će.“

Koliko je realno da dođe u Hajduk i je li ikad Edin bio blizu Poljuda?

“Uvijek ljudi vežu mene i njega, a i on je stalno u Dalmaciji, no priča oko njegova dolaska u Hajduk bila je konkretna samo prošlog ljeta, kad je tu bio Nikola Kalinić u klubu. Bilo je teško jer je Edin tada imao još godinu dana ugovor s Fenerbahčeom. Da su Hajduk vodili sposobniji ljudi, moglo ga se dovesti u siječnju ove godine ili sada, u to sam siguran! U siječnju bi sigurno došao, privukla bi ga Hajdukova borba za titulu. Bio je spreman doći. Kao navijač, volio bih da dođe.“

A ima li nade za Hajdukove navijače da Džeko dođe ovog ljeta?

“Ne znam. Ako se promijeni struktura vodećih ljudi u klubu, realne su šanse da se razgovara. On je zainteresiran i slobodan, spreman je za razgovor, no s ovom sada upravom to je teško.“

Razmišlja li i on nakon završetka igračke karijere u smjeru kojim ste i Vi krenuli, u smjeru direktorske funkcije?

“Ne razmišlja još o tome, ali mislim da će biti trener. Ima talenta za to. Samo priča o nogometu i taktici.“

Za kraj, malo o reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Iako je ispala iz Lige nacija A, dvjema pobjedama (Rumunjska, Cipar) započela je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Sada u lipnju čeka je San Marino, a u grupi je još Austrija. Doima se to kao skupina po mjeri?

“Po imenima ne može bolje, ali ne treba se zavaravati. Super je krenulo, pogotovo pobjedom u Rumunjskoj. Borit ćemo se za prva dva mjesta. Sada imamo dvije utakmice sa San Marinom, a onda slijedi Austrija gdje možemo puno toga riješiti.“

Što je novoga donio izbornik Sergej Barbarez?

“Napokon su u stožeru sve ljudi iz nogometa i bivši reprezentativci. Spahić, Bajramović… To i Hrvatska ima godinama. Velika je promjena i što igraju samo oni koji zaslužuju.“

U reprezentaciji su Rijekini junaci Stjepan Radeljić i Martin Zlomislić, a priča se i o Niki Jankoviću koji bi mogao zaigrati pod zastavom BiH. Bi li on bio pojačanje?

“Radeljić i Zlomislić su pokazali da se iz HNL-a može igrati kvalitetno i u reprezentaciji. Jankovića pratim još iz Zrinjskog, ima kvalitetu. Pogotovo ako ode u jaču ligu, trebali bi o njemu razmisliti u savezu BiH.“

Kakva je danas kvaliteta nogometnog doživljaja u Bosni i Hercegovini u smislu infrastrukture?

“Od 2004. godine pa do lani nisam radio u BiH. Očekivao sam da su stvari napredovale od tada, ali iskreno stanje je još i gore u smislu organizacije. Jedino su tereni bolji. Sada imamo 7-8 novih, hibridnih terena. No, ostala infrastruktura, pomoćni tereni, svlačionice… Sve je ostalo kao prije 20 godina.“

A suđenje?

“Nema kola da se ne priča o suđenju. To se, bojim se, nikad neće promijeniti. Siguran sam da se već sada zna koje četiri momčadi će biti u vrhu poretka sljedeće sezone i koje će dvije ispasti. To nema nigdje na svijetu. Nigdje nema više talenta nego u BiH, imamo djecu i sve, ali u 20 godina ništa se nije pomaknulo. Ni u državi. Uvijek su problemi, ali barem bi sport trebao biti čist, a ustvari je prljav.“

Čudno je to, a imate suca Irfana Peljta koji je nedavno sudio finale Konferencijske lige između Betisa i Chelseaja.

“Eto, upravo to. A u sezoni je sudio pet utakmica domaće lige (op.a. 10.). Gdje je tu logika? Imamo i VAR, ali samo dvije kamere. Za normalno funkcioniranje treba ti šest do osam.“

A usporedba s nogometnim uvjetima u Hrvatskoj i Sloveniji?

“Hrvatska je daleko najkvalitetnija liga u regiji. Slovenska nema tu kvalitetu, ali je zato u drugim stvarima uređenija. Liga BiH ne može se ni s jednom od te dvije usporediti.“