Godinu i tri mjeseca nakon što su branitelji naslova, Argentinci krenuli u prve utakmice novih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. godine, UEFA će konačno obaviti ždrijeb za europski dio kvalifikacija. Hrvatska uz još sedam reprezentacija svoje protivnike ipak neće saznati zbog Lige nacija koja nam slijedi tek u ožujku. FIFA, ostale kontinentalne konfederacije, a posebno UEFA napravile su totalni cirkus i „kupus“ od kvalifikacija koji je gotovo nemoguće kvalitetno popratiti.

Kako svjetska krovna nogometna organizacija, FIFA već desetljećima pokušava raznorazne prilike za nove milijarde na računu „opravdati“ globalizacijom i širenjem kvalitetnog nogometa u sve dijelove svijeta, bilo je pitanje vremena kada će nam upakirati i Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija.

Neće ovaj tekst biti napad na novi sustav glavnog turnira jer je već svima jasno da će se kvaliteta razvodniti i smanjiti. Nogomet više nije niti malo romantičan i samo će nam nastaviti uzimati ono što smo nekada voljeli, ali naviknut ćemo se kao i na sve ostalo. Svjetsko prvenstvo s 32 momčadi nekako se uvriježilo kao savršeno i nedodirljivo sportsko natjecanje, ali… Neće se sada prestati ni gledati niti analizirati ono što dolazi, a FIFA to itekako zna iskoristiti tako da je borba protiv novih promjena trenutno Sizifov posao.

Ipak, mišljenja sam da su kvalifikacije po matičnim konfederacijama totalno neprihvatljive i jako je teško shvatiti što se tu sve dogodilo. Promjena je puno pa krenimo u kratkim crtama objašnjavati apsurd koji smo dobili. Neke će od reprezentacija do Svjetskog prvenstva odigrati čak 20 utakmica kvalifikacija (moguće u Aziji i Južnoj Americi) u pune dvije godine razmaka, dok će se neke europske reprezentacije plasirati na SP kroz samo šest utakmica odigranih u dva mjeseca.

Dobro ste pročitali, ako Hrvatska pobijedi Francusku u dvomeču četvrtfinala Lige nacija, ona će završiti sigurno u kvalifikacijskoj skupini sa samo još tri različite momčadi. Hrvatska bi tako odigrala šest utakmica (sa svakom po dvije) od rujna do studenog 2025. godine. Ako bi od Francuske ispali onda bi mogli (ali ne nužno) završiti u grupi gdje je pet momčadi i u kvalifikacije bi krenuli u lipnju. Južnoameričke i azijske kvalifikacije su krenule u rujnu i listopadu 2023. godine, a završit će u isto vrijeme kao i europske pa to također pokazuje sav apsurd kvalifikacija.

Sve je relativno zamršeno, ali ono ključno je da je FIFA povećala broj reprezentacija sa 32 na 48. AFC-u, odnosno Aziji povećana je sigurna kvota s četiri ili pet reprezentacija iz 2022. na čak osam sigurnih plus jedna koja ide u interkontinentalne dokvalifikacije. CAF, odnosno  Afrika je svoju kvotu s pet povećala na čak devet sigurnih, uz još jednu u dodatnim kvalifikacijama. Sjeverna Amerika već ima svoja tri sigurna domaćina, a usto će dobiti još sigurna tri putnika te još dvije reprezentacije u doigravanju. 2022. godine imali su samo tri sigurna mjesta pa je njihov potencijalni skok uvjerljivo najviši postotkom, ali ajde to možemo shvatiti jer su tri domaćina morala dobiti automatsku kvalifikaciju.

Južnoamerikanci su nekada imali četiri sigurne i petu reprezentaciju u dodatnim kvalifikacijama, a sada su na šest sigurnih uz sedmu momčad koja ide u dokvalifikacije. Najveća promjena je ta da će po prvi puta u povijesti Oceanija dobiti jedno sigurno mjesto na SP-u, dok će poraženi iz njihovog finala kvalifikacija također u dokvalifikacije.

Za kraj nam ostaje tragikomedija od UEFA-e i cirkus kojeg su nam pripremili. Europa je sa svojih sigurnih 13 skočila na „samo“ 16 što je u postotku nikakav rast s obzirom na kvalitetu nogometa koji se igra na Starom kontinentu. Samim tim jasno je da je misija FIFA-e bila ne samo povećati broj reprezentacija na SP-u već ga poslati u baš sve dijelove svijeta.

Europa jedina neće imati svoje momčadi u interkontinentalnim dokvalifikacijama već ćemo 16 sigurnih dobiti na vrlo zamršen i rekao bi bezvezan način. Uzbuđenje kvalifikacija totalno su nam ubili s relativno nebitnom Ligom nacija koja je u ovom ciklusu definitivno preveliki faktor, pa makar i samo za raspored odigravanja.

54 europske momčadi bit će podijeljene u 12 kvalifikacijskih skupina, šest skupina sastojat će se od četiri momčadi, dok će šest skupina činiti pet momčadi. Utakmice će se igrati po dvostrukom ligaškom sustavu, što znači da će se svaka reprezentacija sastati sa svojim protivnicima i kod kuće i u gostima. Kvalifikacijski ciklus odvijat će se od ožujka do studenoga 2025. godine (za neke od lipnja ili čak od rujna). Izravan plasman na Svjetsko prvenstvo osigurat će prvoplasirana momčad iz svake kvalifikacijske grupe, dok će 12 drugoplasiranih reprezentacija ući u dodatne kvalifikacije, gdje će se boriti za preostala četiri mjesta namijenjena europskim ekipama.

U te dodatne kvalifikacije uključit će se i četiri najbolje reprezentacije iz Lige nacija koje nisu završile među dvije najbolje momčadi u svojoj grupi u glavnom dijelu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Zahvaljujući tome izabranici Zlatka Dalića, koji su osmi na rang-listi Lige nacija, već sad znaju da gotovo sigurno imaju mjesto barem u dodatnim kvalifikacijama.

Tih 16 momčadi onda će odigrati po četiri mini turnira, odnosno polufinala i finale na jednu utakmicu te ćemo tako dobiti i preostale četiri europske momčadi koje ćemo gledati na Svjetskom prvenstvu. Dodatne kvalifikacije igrat će krajem ožujka 2026. godine, odnosno samo nešto više od dva mjeseca pred početak Svjetskog prvenstva u Meksiku, Kanadi i SAD-u.

Važno je napomenuti da Hrvatska nakon ždrijeba neće odmah znati s kojim će protivnicima igrati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Razlog za ovu neizvjesnost leži u Ligi nacija, čija se završnica vremenski preklapa s kvalifikacijskim terminima. Reprezentacije koje izbore nastup na Final Fouru Lige nacija bit će smještene u kvalifikacijske grupe s četiri momčadi, dok će poraženi u četvrtfinalu u grupu s četiri ili pet momčadi (2/2)

Budući da se četvrtfinalne utakmice Lige nacija igraju tek u ožujku 2025., prije kvalifikacija, nemoguće je unaprijed znati tko će sudjelovati u polufinalu. Zbog toga će četvrtfinalisti, uključujući i Hrvatsku, nakon ždrijeba znati samo u koju će kvalifikacijsku grupu biti smješteni u slučaju pobjede ili poraza u četvrtfinalu Lige nacija. Ova situacija donosi dodatnu neizvjesnost i bit će jako malo vremena za pravu pripremu na protivnike.

Nekada smo imali uzbuđenje i jednostavnost kada su kvalifikacije u pitanju. 54 momčadi podijeljene u devet grupa po šest momčadi (primjer iz 2018.), znalo se tko točno igra u kojoj skupini i na glavnom ždrijebu je sve bilo jasno jer su se dokvalifikacije igrale samo mjesec dana nakon završenih susreta. Sve je to trajalo nešto više od godinu dana i mogli smo uživati u pristojnom broju jako bitnih utakmica.

UEFA je sada previše utjecaja i važnosti dala Ligi nacija koja je totalno poremetila raspored pa ćemo mi u Hrvatskoj u kvalifikacijama uživati možda samo dva mjeseca uz siromašnih šest utakmica (ukoliko prođemo Francusku) i neće biti puno šanse za popravni ispit ako Vatreni jednu ili dvije utakmice po tradiciji odigraju lošije.

Teško je pohvatati što se sve diljem svijeta događa u kvalifikacijama i pravo je pitanje kako je moguće da će Japan i Argentina vrlo vjerojatno osigurati plasman na Svjetsko prvenstvo prije nego Hrvatska ne samo krene u svoje kvalifikacije već i sazna protivnike u tim kvalifikacijama…

Dodajmo da se u Aziji trenutno igra treća faza kvalifikacija i šest će reprezentacija odmah izboriti SP, dok će još šest momčadi u četvrtu i petu fazu. Afrikanci su sve promijenili i igraju dvije godine dugu skupinu, devet takvih po šest momčadi. Devet pobjednika ide direktno na SP. Južnoamerikanci jedini nisu ništa mijenjali, klasično njihovih 10 reprezentacija dvokružno, čak 18 utakmica za potencijalno sedam putnika na Svjetsko. Oceanija je došla do polufinalnih utakmica četiri najbolje ekipe. Pobjedniku je osigurano povijesno mjesto, gubitnik u finalu će u dokvalifikacije. Ostala nam je još Sjeverna Amerika gdje se igra tek drugi stupanj kvalifikacija, najboljih 12 reprezentacija će onda dati nove tri skupine po četiri momčadi, a pobjednici skupina će se pridružiti „susjedima“ Meksikancima, Kanađanima i Amerikancima. Dvije najbolje druge momčadi će u famozne dokvalifikacije.

Tako ćemo dobiti 46 momčadi koje će direktno izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo, a završna dva mjesta zauzet će netko od šest spomenutih momčadi koje će izboriti interkontinentalne kvalifikacije. Jedna iz Azije, jedna iz Afrike, jedna iz Južne Amerike, jedna iz Oceanije te čak dvije iz Sjeverne Amerika. Dvije momčadi po najboljem rejtingu idu u „finala“ dok će se četiri slabije reprezentacije prvo sastati u polufinalima. Sve će se igrati na jednu pobjedu, a to nas čeka u ožujku 2026., jednako kao i europske dodatne kvalifikacije 16 momčadi.

Iako neke kontinentalne kvalifikacije nisu niti blizu svom početku, a neke su tek u početnim fazama, u Aziji, J. Americi i Africi već se odigralo dosta toga te su neke od momčadi koje su blizu ili trenutno drže mjesta koja vode direktno na Svjetsko prvenstvo između ostalog i ove: Uzbekistan, Irak, Jordan, UAE, Bahrein, Indonezija, Bolivija, Komori, Libija, Namibija…

Svjetsko prvenstvo s 48 momčadi ćemo s vremenom prihvatiti i prigrliti, a pobjede od 8:0 i slične kao one kultne 2002. kada je Njemačka razbila Saudijsku Arabiju vjerojatno će biti nešto češće nego do sada. Novo normalno ili novac pokreće svijet pa i nogomet. Ipak, ovakav cirkus kakav su nam FIFA, a posebno UEFA priredili od kvalifikacija je nedopustiv i mora se mijenjati jer je nepošten i prije svega totalno nejasan za prosječnog navijača. Više sreće 2030. godine na Svjetskom prvenstvu koje će se igrati na čak tri kontinenta?! Igra li se uopće više bilo što zbog interesa i volje navijača?