Sergej Jakirović, donedavni trener HNK Gorice će po svemu sudeći naslijediti Igora Jovičevića na klupi juniorske momčadi Dinama.

“U nogometu si danas jednostavno ne smijete dozvoliti ni sekundu opuštanja. Volim reći svojim momcima da svaki vikend igramo s Dinamom”, rekao mi je jednom Sergej Jakirović, još tijekom prve prvoligaške sezone u Gorici, koja je odmah postala hit Prve HNL.

A ako svaki vikend na drugoj strani terena stoji Dinamo, onda znate da morate biti na top razini, da mjesta za pogreške nema, da braniči moraju napadati, a napadači se braniti. To je bila nit vodilja ovog 44-godišnjeg stručnjaka iz Metkovića, koji se kroz klub iz zagrebačkog predgrađa iz anonimusa prometnuo u ozbiljno trenersko ime, ime koje je, po svemu sudeći, novi kandidat za nasljednika Igora Jovičevića na klupi mlade momčadi Dinama.

“Nemam komentara. Kontakata je bilo, ali bilo bi neprofesionalno od mene da vam u ovom trenutku kažem išta više od toga”, kratko nam je rekao Jakirović i tako, nema sumnje, potvrdio da je ozbiljan kandidat za tu poziciju.

Jakirović je rođen 1976. godine u Metkoviću, a ljubav prema nogometu usadio mu je otac Enver, dugogodišnji vratar, a kasnije i trener lokalnog kluba NK Neretva. Čim je naučio trčati, mladi Sergej krenuo je očevim stopama i priključio se treninzima mlađih uzrasta Neretve. Sergeju se nije svidjelo stajati između vratnica, od malih nogu pokazao se kao dobar u organizaciji igre i njegova prirodna pozicija postala je ona centralnog veznjaka.

Za tadašnjeg prvoligaša NK Neretvu ostvario je petominutni seniorski debi protiv NK Osijeka 24. svibnja 1995. godine u 1. HNL. Nakon omladinskog pogona profesinalno se okreće nogometu, a u nevjerojatno bogatoj biografiji nastupao je za čak 17 klubova. Prošao je Hrvatsku, Slovačku, Sloveniju, Bugarsku i Austriju. 

Obranio 3 jedanaesterca u raspucavanju

Jedna vrlo zanimljiva situacija dogodila se u susretu Kupa ZNS-a, kada je Jakirović branio boje NK Lučkog. Uslijed isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog kluba, par minuta prije kraja utakmice Jakirović je stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača NK Ponikve Zagreb i osigurao svom klubu nastavak natjecanja. Njegova želja za pobjedom bila je jača od pritiska raspucavanja – Jakirović je sam odveo svoju momčad u nastavak natjecanja.

Kao najbolje trenutke karijere valja izdvojiti sezonu 2003./04. u kojoj je s nekadašnjim klubom iz Velike igrao Kup UEFA, te sezonu 2004./05., kad je u NK Zagrebu bio prvi asistent lige, a za nagradu je stigao transfer u CSKA Sofiju. U Bugarskoj velikanu također je igrao Kup UEFA-e, iako bez većih uspjeha. U tom periodu stiglo je i pet nastupa za reprezentaciju BiH. Bio je to i vrhunac njegove karijere, nakon toga je promijenio još nekoliko austrijskih i hrvatskih klubova, a na kraju se skrasio u Dugom Selu, gdje je stigao i prelazak iz igračkih u trenerske vode. 

Na prvi pogled možda djeluje prosječno, ali Jakirovićeva karijera itekako je bogata. Silne promjene sredina i putovanja nešto su s čime se nije lako nositi, no Jakirovića su ta iskustva učinila mudrim nogometnim znalcem, a ta znanja sada uspješno prenosi na momke koje vodi.

Učio od Dalića i Petkovića

Godinu dana je proveo vodeći juniore Dugog Sela, a zatim četiri godine u istoj dobnoj kategoriji u NK Sesvetama, prije no što je preuzeo seniorsku momčad. Sesvete su se počinjale uspinjati na tablici, a sve je to dobro vidio Litavac koji je obnašau ulogu sportskog direktora u NK Gorici. Jakirović je djelovao kao dobra investicija za ambicije tog kluba, Nikoličius nije pogriješio. Iskustvo skupljeno za vrijeme igračke karijere pokazalo se neprocjenjivim. Jakirović je brzo učio, a mudrosti oko sebe upijao je poput spužve.

“Najviše sam naučio, kako u trenerskom tako i u ljudskom smislu, od Mile Petkovića s kojim sam obavio sigurno oko 300 razgovora. Također, u Rijeci me trenirao Zlatko Dalić, kod njega sam vidio kako se odnositi prema igračima, oduševila me ta njegova psihologija, kako on ‘pliva’ među svojim igračima. Kod njega su uvijek svi bili zadovoljni, bili oni u prvoj momčadi ili sjedili na klupi, Zlatko je uvijek znao pronaći neki balans. Ima tu još imena, ali poanta je da sam od trenera uvijek uzimao ono što mi se svidjelo i prisvojio to, ali sam imao i svoju viziju. Pogotovo kad si bivši igrač, jednostavno znaš neke stvari s terena, što bi od tvojih taktičkih zamisli moglo proći, a što ne. Kad se uhvatiš posla, pokušaš to implementirati među igrače i nadaš se najboljem”, rekao mi je također jednom prilikom ovaj karizmatični trener.

Presudio mu Hajduk

18. lipnja 2018. godine sjeo je na klupu Gorice, vodio je momčad na 61 službenoj utakmici, pri čemu je napravio rezultat za povijest. Kao trenerski debitant u prvoj ligi odveo je klub koji je također debitirao u najvišem rangu do sjajnog petog mjesta u državi. Gorica je pod Jakirovićem odigrala rezultatski vrlo uspješnu sezonu i pol, nastavila je prošle jeseni tamo gdje je stala u debitantskoj sezoni, ali proljeće je donijelo seriju loših rezultata. Kulminacija se dogodila u Splitu gdje je Hajduk slavio 6:0, a rezultat svega bio je rastanak. A samo nekoliko mjeseci ranije isti onaj Nikoličius kunuo se u trenera Jakirovića, opisujući Goricu kao klub koja neće otpustiti trenera nakon serije loših rezultata ‘poput nekih drugih hrvatskih klubova’. Priznao je i kako razmišlja o novom, mnogo unosnijem ugovoru. Je li pogazio svoju riječ, zasigurno da. Je li pogriješio, vrijeme će pokazati.

Sergej Jakirović gotovo sigurno će postati novi trener mladih uzrasta Dinama, boljeg rješenja od ovog stručnjaka, dovoljno iskusnog za takav zadatak, a s druge strane dovoljno mladog da još uvijek izgara od želje za učenjem, trenutno na tržištu nema. Mlada momčad Dinama uostalom, može poslužiti kao poligon za iskorak na veliku scenu – pogledajte samo Igora Jovičevića. U Gorici je igračima govorio da svaki vikend igraju s Dinamom. Što će govoriti na klupi Modrih, teško je prognozirati, možda da svakog vikenda igraju s Realom, Bayernom, Chelseajem… U svakom slučaju, ovaj stručnjak iz Metkovića u ruke će po svemu sudeći dobiti izrazito talentiranu skupinu mladih igrača, nogometaša koji su željni učiti i napredovati u igračkom smislu jednako kao i on u trenerskom. Ali koji također i posjeduju onu prvoklasnu, vrhunsku kvalitetu, što je nešto čime u svlačionici Gorice nije raspolagao. Poslože li se karte na pravi način, Jakiroviću je samo nebo granica.