Dinamo je prije tjedan dana na Maksimiru obznanio cijeloj Europi da je spreman za velike stvari, a večeras gostuje na slavnom Luzu gdje brani pozitivan rezultat iz prošlotjednog susreta protiv lisabonske Benfice. Piše: Eva Grgić

Sedam noći nakon tih minimalnih, a ipak toliko jakih 1:0 na domaćem terenu i dalje nije u potpunosti primirilo dojmove s Maksimira. Dinamo je zabio gol pred 29 700 gledatelja. Ne, nisu to bili samo dinamovci. Bili su to zaljubljenici u ovaj taktički zreo, nadasve siguran i racionalan Dinamo. Klub koji je ove sezone hrvatski nogomet na europskim travnjacima predstavio na najbolji mogući način. Čak i svijest o tome da, da je bila još ona trunka sreće, trebao pasti još koji gol, nije umanjila konačnu sreću.

Hemos dado un paso adelante aunque queda lo más complicado, y lo sabemos. Estamos convencidos de que podemos seguir haciendo historia juntos! ??#AjmoDinamo #NemaPredaje ⚽️? #UEL pic.twitter.com/pCvphIGRl5

— Dani Olmo (@daniolmo7) March 13, 2019

Ushit koji je ovaj – Bjeličin – Dinamo pružio svim ljubiteljima nogometa i emocije koje je probudio u generacijama dinamovaca možemo opisati kroz jednu sliku koju netko možda i ne bi shvatio kao bitnu, ali meni se eto, urezala u sjećanje. Stajala sam tog povijesnog prošlog četvrtka na istočnoj tribini oronulog, a tako dragog Maksimira. Red ispred nas stajao je čovjek od kojih 70-ak godina i mirno pratio svaki potez Modrih. Gledam utakmicu, ali periferno pratim i starca red ispod. Jasno je kako upija svaki pokret i svaku ideju jer on je stvarno čekao pola stoljeća na ove utakmice. On je stvarno čekao cijeli život. Iza njega sam ja, 23 godine i 90-minutno vrištanje, skakanje i navijanje. 38. minuta susreta:

MATCHDAY! ⚽️?? Benfica vs Dinamo 21:00CET @ Estadio da Luz ? #DZG #UEL @EuropaLeague ?GNK Dinamo/Iva Cigrovskij pic.twitter.com/xHFGOJcSLR

— GNK Dinamo (@gnkdinamo) March 14, 2019

Dani Olmo je izborio penal koji se nekoliko trenutaka kasnije pretvorio u gol Brune Petkovića za početnih i konačnih 1:0. Maksimir je u deliriju, a starac je miran. Samo se mirno smije gledajući oko sebe, nas, mlade, koji duplo kraće čekamo na ovu utakmicu. I onda – zadnji zvižduk i samo jedna sekvenca: starac mirno gleda prema travnjaku dok mu niz lice klizi suza. Možda ju nije htio pustiti, ali je sama potekla. I nije to možda puno ljudi niti primjetilo, sve nas je prala ta modra euforija, svi smo bili u emotivnom transu.

Baš zbog te emocije, danas, večeras, u još jednoj epizodi proljetne bajke, Dinamo ima šansu. Papirnati favoriti nikada im nisu bili problem, barem ne ovome, toliko prkosnom Dinamu koji se ovako staloženo poigrava s protivnicima. Bjeličin se Dinamo igra nogometa.

I da, Benfica je BILA favorit.