U kasno proljeće 1995. godine Hajduk je u 11 dana tri puta pobijedio Croatiju. Sada mu treba gotovo identičan podvig. U suprotnom, sezona će gotovo sigurno ispasti neuspješna.

Čitava sezona Hajduka stat će u samo tjedan dana. Dva derbija s Dinamom i jedan s Rijekom odredit će sezonu. Top ili flop. Kao što su tri derbija s tadašnjom Croatijom 1995. godine donijela Hajduku dvostruku krunu.

Ovdje je situacija drugačija jer nije to više samo borba Hajduka i Dinama, već i Rijeke koja je – to treba naglasiti – ispred glavnih rivala ne samo bodovno, već i po dojmu igre, pa i po rasporedu. Čak i da ostvari sve tri pobjede, Hajduk ne bi (još) imao ni jedan trofej, ali svakako nema pravo na pogrešan korak.

Kao što ga nije imao ni prije 29 godina. Bila je to sezona iz snova splitskog kluba, otvorena osvajanjem Superkupa u ljeto 1994., a zaključena četvrtfinalom Lige prvaka te osvojenim prvenstvom i Kupom 1995.. Nikad prije ni poslije Hajduk nije imao tako plodnu sezonu.

Iza svega je stajao trener Ivan Katalinić, koji je zbog tih pothvata zaradio zgodan nadimak “Ivan Grozni”, ali imao je na okupu i paklenu momčad. Igor Štimac, Aljoša Asanović, Milan Rapaić, Zoran Vulić, Tomislav Erceg, Goran Vučević, Nenad Pralija, Darko Butorović, Mirsad Hibić, Ivica Mornar, Saša Peršon, Tonči Gabrić… Momčad za anale.

U finišu te sezone Hajduk je zaostajao za Croatijom, ali atmosfera je na Poljudu opet živnula kada su Zagrepčani prosuli bodove na par utakmica. I tako su stigla ta tri vezana derbija i tri pobjede Hajduka.

U prvoj utakmici finala Kupa na Poljudu 3:2, onda u prvenstvu na istom mjestu 3:1, čime su Splićani preuzeli vrh tablice, i za kraj revanš finala Kupa u Zagrebu 1:0. Uz osvojeno Rabuzinovo sunce – koje je iz ruku tadašnjeg predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana usred Maksimira primio Hajdukov kapetan Zoran Vulić – Hajduk je uzeo i prvenstvo dva kola kasnije, i to samo za bod razlike.

Najbolji strijelac Hajduka te sezone bio je Tomislav Erceg s ukupno 25 golova – 17 u prvenstvu, sedam u Kupu i jedan u Europi. Legendarni napadač, koji je za Hajduk zabio 123 gola u 296 nastupa, dobro se sjeća tih dana.

“Nikoga nije lako pobijediti tri puta zaredom u kratkom periodu, kamoli Dinamo. S time da sam ja igrao samo u prvoj utakmici finala Kupa jer sam par dana kasnije dobio potres mozga i nisam više igrao do kraja prvenstva. Sjećam se da smo baš živjeli za to, vjerovali i imali smo i dobru momčad, super igrače. Tako i danas dečki moraju živjeti za pobjedu. Ako treba, ne izlaziti iz kuće, ‘zatvoriti’ se na Poljudu i razveseliti navijače”, kaže nam Erceg, vrstan golgeter koji je igrao i u Bundesligi, Serie A, španjolskoj Segundi, Švicarskoj, Japanu i pred karijere u Rijeci, gdje je 2005. (posljednje Hajdukove šampionske godine) bio najbolji strijelac lige.

Hajduk je, dakle, te 1995. bio u oblacima. Nakon što je dotaknuo nebo četvrtfinalom Lige prvaka, s ogromnim je samopouzdanjem dočekao tri derbija s Croatijom.

Upravo je Erceg u prvoj utakmici finala Kupa (3:2) zabio dva gola. Jedan je postigao Asanović. Bila je to sjajna utakmica odigrana u nemogućim uvjetima po jakoj kiši i blatnjavom terenu. Minutu prije kraja dogodio se jedan od kultnih trenutaka novije povijesti Hajduka. Vratar Gabrić je isključen, pa je Štimac morao na gol. Postoji još i snimka iz izravnog prijenosa na kojoj se dobro čuje kako Štimac pita Gabrića kako se postaviti na slobodnom udarcu za Croatiju.

“Tonči, di ću stat? Ostat ću u svoj kantun, a?”, pitao je Štimac.

Ne čuje se na snimci što mu je Gabrić odgovorio. Kako god, Štimac nije primio gol i ostalo je 3:2.

Nekoliko dana kasnije u prvenstvenom ogledu, ključnom za naslov, Hajduk je trijumfirao 3:1 dvama golovima te sezone fantastičnog Nenada Pralije i jednim Ivice Mornara.

U revanšu finala Kupa u Maksimiru Asanović je iskoristio jedan poklon Croatijine obrane i s 1:0 zaokružio savršenih desetak dana za sve hajdukovce.

Povijesnu priliku Katalinićevi su hajduci tada iskoristili. A što ćemo s Karoglanovima?

“Igrači trebaju biti svjesni da je ovo povijesna prilika. Mogu biti zlatnim slovima upisani u povijest kluba”, tvrdi Erceg.

“Titula se čeka 19 godina. Na kraju prvog dijela već su prosuli neke bodove i prednost. Sada u zadnjem krugu trebaju pobijediti u svim utakmicama.”

Kakvu utakmicu očekujete? Svjedoci smo da derbiji u zadnje vrijeme i nisu pretjerano atraktivni, već se uglavnom svode na filozofiju da je najvažnije ne primiti gol, a naprijed – što bude.

“Ma, nema se što kalkulirati. Mora se ići na pobjedu. Bod Hajduku ne odgovara. Uvijek govorim da kod kuće Hajduk mora biti favorit protiv svakoga.”

Samo, Hajduk je ove sezone osvojio bod više u gostima nego kod kuće. Kao da pun Poljud (a takav je ove sezone često) ukoči igrače, sputa ih.

“Ne znam što im je lakše. U gostima također imaju podršku kao da igraju kući. Završnica je, ne zanimaju me priče oko kalkulacija i pritiska. Igrači toga moraju biti svjesni. Svi navijači žive za ovu titulu”, dodaje Erceg.

I u njegovo je vrijeme postojao pritisak, ali tada su se trofeji češće osvajali pa je i sama navika pobjeđivanja od početka nekako bila ugrađena u igrače. Sada se te navike iznova moraju izgraditi.

“Ne bih se previše opterećivao Dinamom. Pokazao je dosta slabosti i valjda to znaju igrači i stožer Hajduka. Moraju se fokusirati na sebe i maksimalno ući od prve minute, pokazati tko je gazda na Poljudu”, jasna je poruka Tomislava Ercega uoči najvećeg derbija.