Jeste li se ikada zapitali kako vozači Formule 1 uspijevaju izvesti ona spektakularna pretjecanja na dugim ravninama? Ili ste možda primijetili kako se stražnje krilo na bolidu odjednom "izravna" dok juri ravninom? To je DRS na djelu – jedan od najkontroverznijih, ali i najvažnijih tehnoloških dodataka suvremenoj Formuli 1.

Što je zapravo DRS?

DRS ili Drag Reduction System (sustav za smanjenje otpora zraka) revolucionarna je tehnologija uvedena u Formulu 1 2011. godine. Suština ovog sustava je jednostavna – omogućiti vozačima lakše pretjecanje smanjenjem aerodinamičkog otpora na ravnim dijelovima staze.

Zamislite situaciju: vozite bolid Formule 1 i pokušavate prestići vozača ispred vas. Problem? “Prljavi zrak” ili turbulencija koju stvara bolid ispred vas drastično smanjuje učinkovitost vašeg prednjeg krila. Rezultat? Gubitak potisne sile i nemogućnost približavanja u zavojima. DRS elegantno rješava ovaj problem na ravninama i omogućuje privremeno smanjenje otpora zraka, što donosi ključnu prednost od 16 do 20 km/h.

Zašto je DRS uopće uveden?

Sjećate li se Formule 1 prije 2011. godine? Utrke su često bile procesije bolida, s minimalnim brojem pretjecanja. Fernando Alonso bi se složio – 2010. godine ostao je bez naslova svjetskog prvaka nakon što je “zapeo” iza Vitalija Petrova u Abu Dhabiju, bez mogućnosti pretjecanja unatoč bržem bolidu.

“Postalo je jasno da je za značajno povećanje broja pretjecanja jedina mogućnost omogućiti vozaču prednost koja bi poništila zaostatak zbog vožnje u prljavom zraku”, objašnjava Pat Symonds iz Williamsa, koji je sudjelovao u radnoj skupini za poboljšanje pretjecanja.

Statistika govori sama za sebe: 2010. godine, posljednje bez DRS-a, u prosjeku smo vidjeli manje od 29 pretjecanja po utrci. Već sljedeće godine, s uvođenjem DRS-a, taj je broj skočio na više od 60.

Tehnička strana DRS-a – kako zapravo radi?

Zamislite stražnje krilo kao knjigu koju možete djelomično otvoriti na ravnini i tako “probiti” zrak s manje otpora. Tako u osnovi funkcionira DRS.

Svaka staza ima precizno definirane “DRS zone” – obično ravnice na kojima je pretjecanje moguće. Ispred svake zone nalazi se “detekcijska točka”, gdje se mjeri razmak između dva bolida. Ako vozač zaostaje manje od jedne sekunde za bolidom ispred, elektronika mu omogućuje aktivaciju DRS-a.

Proces aktivacije teče ovako:

1. Vozač prima zvučni signal kada je DRS dostupan.
2. Na početku DRS zone pritišće namjenski gumb na volanu.
3. Elektro-hidraulički sustav podiže gornji element stražnjeg krila.
4. Krilo se “izravnava”, stvarajući manji otpor zraka.
5. Bolid postiže dodatnih 16-20 km/h na svojoj maksimalnoj brzini.
6. Na kraju zone ili pri kočenju, krilo se automatski vraća u početni položaj.

Tehnički gledano, većina timova koristi sustav gdje mehanizam povlači gornji element krila, stvarajući ravniju površinu koja pruža manji otpor zraka. Sigurnosni mehanizmi osiguravaju da se u slučaju kvara krilo vrati u zatvoreni položaj, čime se osigurava potrebna potisna sila u zavojima.

Evolucija DRS pravila kroz godine

DRS nije oduvijek funkcionirao kako ga danas poznajemo. U prvoj sezoni, 2011. godine, vozači su ga mogli koristiti tijekom cijelog kvalifikacijskog kruga, aktivirajući ga na svakoj ravnini. To je značilo da su vozači često koristili DRS u situacijama koje su bile potencijalno opasne.

“Neki vozači smatrali su da je to nepotrebno i opasno, jer su ga morali koristiti i na mjestima gdje je bolid zbog gubitka potisne sile postao nestabilan”, objašnjava Symonds.

Za sezonu 2012. pravila su promijenjena – uporaba DRS-a u kvalifikacijama ograničena je na iste zone kao i tijekom utrke. Na većini staza uvedene su dvije DRS zone, s izuzetkom Monaka zbog njegove specifične konfiguracije.

Prema simulacijama, neograničena upotreba DRS-a kroz cijeli krug donosi prednost od više od jedne sekunde po krugu. S ograničenjem na samo dvije ravnine, ta se prednost gotovo prepolovljuje.

Utjecaj DRS-a na suvremeno utrkivanje

Možemo li zamisliti suvremene utrke Formule 1 bez DRS-a? Teško. Postao je sastavni dio strateškog planiranja utrke. Timovi sada moraju razmatrati:

• Pozicioniranje bolida prije DRS zona
• Optimalno vrijeme za napad s DRS-om
• Obranu pozicije, uzimajući u obzir da protivnik ima DRS
• Podešavanje aerodinamike s obzirom na prednosti DRS-a

Zanimljivo je da je broj pretjecanja u posljednjim sezonama ponovno počeo opadati. Prema Symondsu, to nije zbog neučinkovitosti DRS-a, već zbog veće izjednačenosti performansi među timovima: “Za dobru utrku važnija su napeta pretjecanja, gdje postoji borba između vozača, i mislim da takvih pretjecanja nije bilo manje nego prethodne godine.”

Na nekim stazama DRS je manje učinkovit. “U Abu Dhabiju je, primjerice, još uvijek vrlo teško pretjecati, a u Meksiku je zbog dugog zavoja prije ravnine to praktički nemoguće”, primjećuje Symonds.

Kontroverze – umjetno pretjecanje ili nužno zlo?

DRS je podijelio zajednicu Formule 1 na dva tabora. S jedne strane imamo pragmatičare koji cijene uzbudljivije utrke s više pretjecanja. S druge strane, puristi tvrde da DRS stvara “umjetna” pretjecanja koja nisu rezultat vozačke vještine.

Jesmo li DRS-om narušili “čistoću” utrkivanja ili smo spasili sport od dosadnih procesija bolida? Mišljenja su podijeljena.

“DRS je kao začin u kuhinji”, rekao bi jedan poznati komentator, “previše ga uništi jelo, ali bez njega nešto nedostaje.”

Činjenica je da DRS ne omogućuje automatsko pretjecanje. Vozač i dalje mora izvesti manevar, pronaći idealnu točku kočenja i uspješno dovršiti pretjecanje. DRS samo izjednačava izglede i time nadoknađuje aerodinamički nedostatak vožnje iza drugog bolida.

Budućnost DRS-a u Formuli 1

Hoće li DRS ostati dio Formule 1 i u budućnosti? Trenutno sve ukazuje na to da hoće. Timovi uglavnom podržavaju njegovu upotrebu, prvenstveno zbog lakšeg izbora taktike i manje vjerojatnosti da će vozač “zapeti” iza sporijeg konkurenta.

FIA neprestano prilagođava DRS zone na različitim stazama i time nastoji postići ravnotežu između olakšavanja pretjecanja i održavanja sportskog izazova. Na nekim stazama DRS zone se produljuju, na drugima skraćuju.

Zanimljivo je da su novija pravila aerodinamike, uvedena 2022. godine, imala za cilj omogućiti bolje utrkivanje i bez DRS-a, jer dopuštaju bolidima da se lakše prate u zavojima. Ipak, DRS ostaje važan dio jednadžbe.

DRS iz perspektive vozača

“DRS ti daje osjećaj kao da si odjednom dobio 100 konjskih snaga više”, opisao je jedan vozač. Iz kokpita, aktivacija DRS-a trenutno mijenja karakteristike bolida – smanjena potisna sila znači manje pritiska na stražnji kraj, ali i znatno veću maksimalnu brzinu.

Vozači moraju biti izuzetno precizni pri kočenju nakon DRS zone. S otvorenim krilom, bolid ima značajno manju stabilnost pri kočenju, što zahtijeva prilagodbu tehnike. Zatvaranje DRS-a prije kočenja ključno je za sigurnost.

Za vozače, DRS predstavlja i psihološki element – biti unutar sekunde od bolida ispred znači priliku za napad, a biti ispred znači povećani pritisak obrane pozicije bez prednosti DRS-a.

DRS je iz povlastice postao nužnost. U današnjoj Formuli 1, nekorištenje DRS-a kada je dostupan ravno je propuštanju prilike za pobjedu. Sustav je toliko ukorijenjen u DNK suvremenog utrkivanja da ga vozači instinktivno aktiviraju čim čuju karakteristični zvučni signal.

Nakon više od desetljeća korištenja, DRS je prešao put od kontroverzne novosti do standardnog elementa Formule 1. Je li to dobro ili loše za sport? Možda je najbolji odgovor da je to jednostavno dio evolucije sporta koji se neprestano mijenja i prilagođava.

Bez obzira na podijeljena mišljenja, DRS ostaje fascinantan primjer kako relativno jednostavna tehnološka inovacija može dramatično promijeniti dinamiku sporta. A vi, kako gledate na DRS – kao na nužno sredstvo za uzbudljivije utrke ili kao na umjetni dodatak koji narušava čistoću utrkivanja?