Najava Monaca – dragulj u kruni Formule 1

Automoto 19. svi 202111:01 > 11:07
AP Photo/Kamran Jebreili

Formula 1 vraća se u Monako nakon dvije godine, a vozači će prvi puta ove sezone na raspolaganju imati tri najmekše komponente guma pa će najmekša komponenta iz Barcelone postati najtvrđa komponenta za Monako. Utrke F1 gledajte na Sportklubu.

Monako je oduvijek bio dragulj u kruni kalendara Formule 1, pružajući  neke od najspektakularnijih slika bolida u godini i staza je na kojoj svaki vozač želi pobijediti. Uz 24 sata Le Mansa i Indy 500, Velika Nagrada Monaka ima kultni status u svijetu motorsporta. Te tri utrke čine tzv. ‘Trostruku krunu motorsporta’, a jedini koji je pobijedio na sve tri je Graham Hill (pobjednik 500 milja Indianapolisa 1966., Le Mansa 24h 1972. i VN Monaka 1963., 1964., 1965., 1968. i 1969.) donosi MAXF1.net.

Prva utrka u Monte Carlu održana je 1929., a prva utrka u kalendaru Formule 1 1950. nakon čega slijede četiri godine pauze. Staza je stalni dio kalendara od 1955. i u potpunosti se sastoji od cesta koje javnost koristi tijekom godine, a poznata je po svojoj uskoj konfiguraciji i ogradama koje ne opraštaju, kao i teško izvedivim pretjecanjima.

Do 1967. voženo je 100 krugova, što je tada značilo ukupnu udaljenost od oko 315 km (ili čak 105 krugova i 330 km 1957.), ali je 1968. značajno smanjen broj krugova na 80, a time i duljina utrke na 251.6 km. Pet godina kasnije, 1973., staza je produžena za 133 m na ukupno 3278 m čime je broj krugova u utrci pao na 78, a duljina utrke na 258 km. Dodatne izmjene neznatno su produljivale krug, da bi 2003. staza mjerila ukupno 3340 m. Broj krugova u utrci nije se mijenjao od 1973. te se i danas vozi 78 krugova i ukupno 260.520 km.

Zbog konfiguracije staze kvalifikacije u Monaku posebno su bitne – pogreška u subotu mogla bi izazvati vrlo frustrirajuću utrku. Nelson Piquet opisao je stazu kao ‘vožnju bicikla u dnevnom boravku’, što je i danas najpoznatiji opis ove slavne staze.

Zbog zakona o porezima, Monako je također prebivalište mnogih vozača (i zbog toga najbliže što će doći vožnji bolida u svojm dnevnom boravku). Nakon što je 1988. zbog vlastite pogreške odustao s vodeće pozicije, govori se da je Ayrton Senna jednostavno otišao izravno u svoj stan, a momčad McLarena nije se čula s njim sve do sutrašnjega dana.

Potrebno je šest tjedana da se staza pripremi, a tri tjedna da se nakon utrke vrati u normalan promet. Također, postoje neke posebnosti koje ne nalazimo ni na jednoj drugoj stazi. Primjerice, jedino utrka u Monaku nema propisanu dužinu veću od 305 km (jer bi trajala duže od maksimalna dva sata), a nema ni uobičajenog pobjedničkog postolja.

Monako je jedina utrka na kojoj se prva dva slobodna treninga ne voze petkom, nego četvrtkom, kako bi vozači u petak bili slobodni za razne aktivnosti vezane uz ovu najglamurozniju i najatraktivniju utrku u Formuli 1.

Još jedna posebnost je tulum u subotu tijekom Grand Prix vikenda, koji se često preseli na samu stazu. Martin Brundle jednom je izjavio da je Monte Carlo jedina utrka u kalendaru gdje u nedjelju ujutro suci moraju kupiti čaše i boce šampanjca sa staze.

Tehnički gledano, momčadi na svojim bolidima žele sav downforce koji mogu dobiti zbog manjka ravnih dijelova koji zahtjevaju brzinu na pravcu. Izuzetno je bitno da vozač ima povjerenja u bolid jer za jurnjavu 78 krugova centimetrima od ograde (a nekad i manje) treba vam upravo to. Vozači se često odlučuju za nešto tvrđi ovjes kako bi bolid imao što oštrije i točnije reakcije na njihove zahtjeve, a gume su u pravilu najmekše dostupne zbog vrlo skliske podloge na kojoj se vozi.

Motori su zbog male prosječne brzine vrlo termički opterećeni, kao i kočnice koje nemaju previše vremena ohladiti se na radnu temperaturu. Također, male prosječne brzine otežavaju njihovo hlađenje.

U Monaku se vozači i momčadi suočavaju s najsporijim zavojima u kalendaru, a najsporiji od njih je lijevi zavoj Loews (ili Grand Hotel) koji se prolazi u prvoj brzini pri otprilike 40 km/h. Zbog tog zavoja bolidi moraju moći okrenuti prednje kotače za 20-ak stupnjeva, dok je na većini staza dovoljno otprilike 13-14 stupnjeva.

Prestizanja su u Monaku izuzetno teška, ali svake godine se pokaže da su ipak moguća. Uvođenje DRS-a na startno ciljnoj ravnini vozačima je donekle olakšalo posao, ali pretjecanja su i dalje su najteže izvediva u cijelom kalendaru Formule 1.

VN Monaka ima prebogatu povijest koja ju čini jednom od najvažnijih utrka na svijetu. Najuspješniji po broju pobjeda je Senna (6), a slijede Graham Hill i Michael Schumacher (5), Alain Prost (4) te Stirling Moss, Jackie Stewart i Nico Rosberg (3).

Na prvoj VN Monaka 1950. prvu je pobjedu ostvario Juan Manuel Fangio (Alfa Romeo), a ujedno je ubilježio i svoj prvi pole position i prvi najbrži krug. Drugi je bio Alberto Ascari, a trećeplasirani 51-godišnjak Louis Chiron također je ostvario najbolji rezultat u karijeri.

Na iduću VN Monaka čekali smo do 1955., a na njoj je svoju prvu pobjedu na ulicama Monte Carla ostvario Maurice Trintignant. Chiron je ponovno osvojio bodove i kao 56-godišnjak postao najstariji osvajač bodova u povijesti Formule 1.

Graham Hill, kojeg su zvali ‘Mr. Monaco’, svojih je pet pobjeda u Monaku ostvario u 60-im godinama prošloga stoljeća (1963.-1965., 1968. i 1969.), a jedini koji ga je nadmašio po broju pobjeda je Ayrton Senna koji je između 1989. i 1993. nanizao pet uzastopnih pobjeda.

Ako je to bila era Grahama Hilla, period od 1984. do 1993. svakako je era Senne i Prosta. U tom periodu su na VN Monaka pobjeđivali samo njih dvojica, najbolji vozači svoga vremena.

Prost je prvu pobjedu u Monacu ostvario 1984. kada je utrka kontroverzno (i nepotrebno) prekinuta u trenutku dok je Prost vodio ispred Senne i Beloffa koji su ga sustizali. Prost je slavio i 1985. i 1986., a Ayrton je prvu pobjedu u Monaku ostvario 1987. što je ujedno bila i prva pobjeda bolida s aktivnim (u vožnji prilagodljivim) ovjesom.

Senna je 1988. imao možda i najdominantniji nastup dok se nije razbio uoči ulaska u tunel jer je previše pritiskao, iako je bio u velikoj prednosti pred drugoplasiranim momčadskim kolegom Prostom.

Pamtimo i 1992. kada je Mansell došao u Monako nakon pet pobjeda u prvih pet utrka sezone, uvjerljivo vodio, ali je sedam krugova prije kraja morao u boks zbog kotača koji se odvojio te je izašao iza Senne u McLaren Hondi.

Iako je bio brži oko dvije sekunde po krugu, Britanac nikako nije mogao prijeći Brazilca koji dolazi do svoje četvrte uzastopne pobjede u Monaku (pete ukupno).