Nakon bolnog poraza od Grčke, hrvatska vaterpolska reprezentacija ponovno je u situaciji u kojoj više nema prostora za pogreške. Put prema polufinalu i dalje je otvoren, ali jasno je da Barakude sada ovise isključivo o sebi. O tome za Sport Klub govori Paulo Obradović, legendarni hrvatski vaterpolist i olimpijski pobjednik iz Londona 2012., čovjek koji vrlo dobro zna kako izgleda igrati pod pritiskom velikih očekivanja.

Obradović, koji je posljednje tri igračke sezone prije odlaska u mirovinu proveo u Turskoj, analizira igru hrvatske reprezentacije i najavljuje ono što slijedi: u ponedjeljak, 19. siječnja, Hrvatsku očekuje još jedan, barem na papiru, rutinski ispit protiv Turske (20.30 HRT 2), dok će dva dana kasnije uslijediti ključni okršaj protiv Italije za mjesto u polufinalu. Paulo, kako ste vidjeli igre Hrvatske na ovom Europskom prvenstvu u vaterpolu? Na startu su stigle pobjede protiv Slovenije i Gruzije, ali poraz od Grčke promijenio je situaciju. Nemamo više pravo na kiks ako želimo u polufinale?

“Ono što je za nas najbitnije jest Italija. No, vratimo se još malo na utakmicu s Grcima – možemo je prokomentirati, ali ne bih radio nikakvu dramu oko toga. I dalje imamo sve što nam je potrebno da prođemo dalje i uđemo u borbu za medalju, a to je polufinale.“

Tri sezone igrali ste u Turskoj i jako dobro poznajete njihov vaterpolo. Što možemo očekivati u toj utakmici?

„Ne bih ja njima pretjerano davao na važnosti. Dolje sam proveo tri godine, i to posljednje u karijeri. Ono što im se dogodilo i zašto su napredovali, odnosno zašto su se nakon dužeg vremena ponovno pojavili na europskim i svjetskim prvenstvima, jest iskorak koji su napravili ulaganjem u struku. Doveli su grčkog trenera koji im je donio ono što je svima potrebno, a to je zajedništvo.”

Vratimo se na Grčku. Koje ste slabosti vidjeli u igri Hrvatske i što treba popraviti?

„Moramo reći da je utakmica s Grčkom bila prava natjecateljska utakmica, a s promjenom sustava natjecanja ona je dobila još veću važnost. Da je bio stari sustav, taj poraz nam ne bi puno značio i ne bi nam teško pao. Međutim, s prijenosom bodova, ispala je jako bitna. Ono što se sa strane moglo vidjeti jest da smo bili dosta statični i predvidljivi, uz vrlo lošu kretnju u kontrama. Nije bilo dovoljno odlučnosti u napadu, dok je u obrani nedostajalo agresivnosti. Početak je bio sterilan i neopasan u napadu. Obrana je funkcionirala prihvatljivo, ali mislim da su u stručnom stožeru sve to vidjeli i da to znaju puno bolje nego ja. Izuzetno mi je drago da su toliko napredovali i imaju sve da budu prvaci. Ako Hrvatska ne osvoji zlato, volio bih da to budu Grci jer su mnogi od njih moji prijatelji i bivši suigrači iz Atene, a i izbornik Theodoris Vlahos moj je veliki prijatelj. Grčka ima kvalitetu na centrima, bekovima i s vanjskih pozicija. Ono što im je godinama nedostajalo bio je vrhunski golman, a sada su i tu dobili stabilnost s dvojicom koji se dobro nadopunjuju. Nemaju ljevaka, ali su opasni kao da ga imaju. Zato možemo reći da nismo izgubili od slabe momčadi i da ne treba stvarati veliku famu. Poraz se može dogoditi, ali moramo izvući pouke, napredovati u našoj igri i gledati isključivo sebe – zajedništvo, koncentraciju i donošenje pravih odluka.“

Gdje vidite najveću razliku između Grčke i Italije i tko nam više odgovara po stilu igre?

„Talijansku reprezentaciju moram priznati da nisam previše pratio, ali iz onoga što sam vidio u kratkim dijelovima utakmica jasno je da su podigli razinu agresivnosti. Imaju izuzetno dobru kontru, što je njihova tradicionalna snaga. To je njihov princip igre kroz godine. Promijenili su momčad i dobili šest ili sedam mladih igrača, takozvanih “mladih lavova”, koji su izrazito motivirani. To im je prvo veliko natjecanje i izbornik Sandro Campagna daje im puno prostora. Siguran sam da će igrati na granici dopuštenog, vrlo agresivno, i ako im suci to dopuste, što je danas često slučaj, mogu nas dovesti u probleme.

Mogu nas isprovocirati kontrama i kontraprekršajima te nas uvući u situacije u kojima se oni bolje snalaze nego mi. Grčka i Italija njeguju potpuno različit stil igre, tako da će to biti novi test. Ono što mi ne znamo, barem ja sa strane, jesu nova imena i njihove karakteristike, što može biti njihova prednost. Ipak, vjerujem u našu momčad da će izvući maksimum, doći do pobjede, ali uz uvjet da gledamo isključivo svoju igru. Svaki igrač mora biti kritičan prema sebi kako bismo došli do cilja. Velikih iznenađenja tu ne bi smjelo biti.“

Za kraj, tko su po vama glavni favoriti za medalje u Beogradu?

„Među favorite bih svrstao Grke, Španjolce, Hrvate i Srbe. To su četiri reprezentacije koje bi trebale igrati u polufinalu. No, uvijek se mogu ubaciti i Talijani ili Mađari, koji su također dosta mijenjali momčad. To i nije loše, pogotovo jer se Europsko prvenstvo igra usred sezone, a svima su ipak prioritet Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre. Po onome što je dosad prikazano, četiri su ekipe u vrhu i trebale bi igrati polufinale, a ja mislim da smo i mi među njima. Kad uđeš u polufinale, onda se boriš za zlato. Vjerujem da mi to imamo u sebi i vjerujem da će tako i biti – zaključio je Paolo Obradović.“