Prije dvije godine najbolja tenisačica svijeta Iga Swiatek imala je čudesan niz od 37 uzastopnih pobjeda. Ove godine hrvatska tenisačica Lucija Ćirić Bagarić zaustavila se na 23. Netko će reći - da, ali to je ITF razina. Svejedno. Spojiti toliki broj pobjeda na bilo kojem nivou vrijedno je respekta...

…i boljeg upoznavanja dotične.

Dakle, Lucija Ćirić Bagarić, dvadesetogodišnjakinja iz Dubrovnika, nova je zvijezda hrvatskog tenisa u usponu. Pričalo se i pisalo dosta o godinu dana mlađoj Petri Marčinko, juniorskoj osvajačici Australian Opena 2022., no u zadnje vrijeme i Ćirić Bagarić napreduje sve značajnijim koracima. Štoviše, čak je i bolje rangirana trenutno od Marčinko (198-213).

Ćirić Bagarić kao juniorka bila je 20. u svjetskom poretku i u tom kontekstu nije odmah toliko snažno skrenula pažnju na sebe, ali u seniorskom tenisu jako se dobro snalazi i trenutno je četvrti hrvatski reket. Iza Donne Vekić, Petre Martić i Jane Fett. Dovoljno je reći da je lani u ovo doba bila oko 450. mjesta u poretku, dakle u 12 mjeseci popravila je renking za oko 250 mjesta.

Osim dobre polovice prošle sezone, za to je zaslužan i fantastičan ulazak u 2024. godinu. Otvorila ju je s 23 uzastopne pobjede iz isto toliko mečeva, za četiri naslova na ITF razini iz kategorije 35. Tri u Tunisu i jedan na Cipru. Jedan na tvrdoj podlozi i tri na zemlji.

“Ušuljao“ se tu jedan poraz, ali bez borbe. Lucija je bila prisiljena predati polufinale turnira u Monastiru bez da se pojavila na terenu. Kad god je u prva dva i pol mjeseca izašla na teren, pobijedila je!

Potom se vratila u Zagreb, gdje već godinama živi i trenira, na pripreme za proljetni dio sezone koji će kulminirati prvim kvalifikacijama seniorskog Grand Slama, na Roland Garrosu.

Djevojku velikih snova i jasne ideje kako ih ostvariti, koja od izlazaka voli jedino izlaske na mrežu, ulovili smo za razgovor nakon treninga na terenima HTK Zagreb na Trešnjevci. To je, dakako, nekadašnji Metalac, gdje već godinama treniraju ponajbolji hrvatski tenisači i tenisačice.

Koja je tajna njezina uzleta, bi li radije bila svjetski broj 1 ili osvajačica Grand Slama, zašto je odbila prestižne američke fakultete, kako je upoznala Novaka Đokovića, kako su ona i tata vozili automobilom sve do Danske, zašto je u Tunisu morala platiti kaznu, kako je prošla njezina avantura s baletom, što bi jednog dana voljela tetovirati, navija li za Dinamo ili Hajduk i još mnogo toga otkrila nam je ova razgovorljiva, simpatična i – vidjet ćete – po mnogočemu atipična dvadesetogodišnjakinja.

Lucija, kako teku pripreme u Zagrebu?

“Evo ,sad smo uhvatili četiri tjedna u Zagrebu. Treniram i liječim sitnu ozljedu pete. Zbog toga sam nažalost morala otkazati reprezentaciju. Baš sam se veselila tome ove godine, ali bolje da igra netko tko je spremniji u tom trenutku od mene.“

Tu na Metalcu uvijek ima dovoljno materijala za kvalitetne sparinge?

“Ma, ovaj je klub najbolji. Zadnjih par dana trenirala sam s Bernardom Perom (op.a. Zadranka pod zastavom SAD). Ona je Top 100 i ljevakinja, pa mi super paše. Zna nekad doći i Donna Vekić, budu tu i neki mlađi dečki. Njihova je lopta čvršća pa mi to odgovara.“

Obitelj je tu s tobom?

“Prvu godinu preselile smo mama i ja. Jedinica sam inače. Onda nam se pridružio tata i evo sad smo tu već šest godina. U Novom Zagrebu smo se smjestili.“

Kakav je plan turnira za proljeće?

“Tu sam još nekoliko dana, onda idem u Portugal na turnir kategorije 100, pa nakon toga još jedan turnir 100 ili 125. Još moram odlučiti. Plan je odigrati tri tjedna i onda se pripremiti za kvalifikacije Roland Garrosa.“

U čemu je tajna tog savršenog ulaska u godinu: 23-0, četiri titule i prvi ulazak u Top 200?

“U prosincu sam promijenila kondicijskog trenera. Došao je Valter Perinović, on je radio s Bernardom Perom. Povećali smo intenzitet rada. Dosta je dužih treninga bilo, nekad i tri treninga dnevno. Koliko god sam bila umorna, toliko sam znala da će se isplatiti. Tako je i bilo. Odmah sam prvi turnir osvojila i tako se nastavilo.“

Tko je glavni, teniski trener?

“Damjan Peterlin. Radimo već tri godine. On je brat našeg poznatog odbojkaša Frana koji vodi jednu sportsku agenciju. Damjan mi je znao sparirati, pa me jednom pratio na turniru i nastavili smo. Super funkcioniramo, što je jako važno jer puno vremena provodimo zajedno.“

Putuje li osim trenera još tko s tobom na turnire?

“Roditelji, ako je turnir negdje blizu. Lani su bili u Ljubljani, prije toga u Parizu na juniorskom Roland Garrosu. Tada su vozili 15 sati! Planiraju i češće putovati, ali nedavno smo uzeli i psa pa treba i o njemu brinuti.“

Pas je bio tvoja želja?

“Oduvijek sam ga htjela. Pomeranac je, zove se Lun. Ima šest mjeseci. Ali velika je obveza. Ne može narasti, malecki je.“

Taman za strpati u ručnu prtljagu za avion.

“Haha, da. Mislim čak da se može povesti psa, ali samo u kavezu. A ovaj moj nema šanse da bi išao u kavez. Neće lajati, ali je nemiran.“

Dobro, nakon kratkog “Animal Planet“ intermezza, vratimo se teniskim temama.

U karijeri si osvajala ITF turnire kategorije 15, 25, a sada i 35. Vrime je, kako bi se reklo, za iskorak? Recimo našim čitateljima i to da si lani u Ljubljani na turniru kategorije 125 ostvarila najbolju pobjedu karijere po renkingu, svladavši Španjolku Alionu Bolsovu, koja je tada bila 112.

“Da, s tim da je ona bila i u Topu 100. Super je da sam prošla sve te razine jer ne volim preskakati stepenice, ali sad krećem igrati jače turnire. Cilj mi je do kraja godine ući među 100 i igrati kvalifikacije svih Grand Slamova. Roland Garros sam sigurna, vjerojatno i Wimbledon, a nadam se poslije i US Openu.“

U Parizu će ti to biti prvi seniorski Grand Slam?

“Da. Juniorski sam igrala sva četiri. U singlu nisam baš imala dobre rezultate, a u parovima sam dva puta bila u polufinalu. OK je ispalo.“

Kako ti je bilo doživjeti Slamove kao juniorka? Jesi li upoznala neke zvijezde?

“Prvo sam bila na US Openu. Naš se turnir igra u drugom tjednu seniorskog, tako da ostanu svi najjači igrači i igračice. Trenirali smo u New Jerseyju gdje trenira i Novak Đoković za vrijeme turnira. Upoznala sam ga, super je. Očekuješ zvijezdu, a on je ustvari skroz normalan, jednostavan i pristupačan. Zanimao se za mene, postavljao mi pitanja. Baš me ugodno iznenadio.“

Kako bi opisala svoj stil igre? S kojom bismo te igračicom mogli usporediti?

“Volim igrati agresivnije i voditi poene. Primjer bi bila Sabalenka.“

Aha, sve jasno. Da sve ovisi o tebi. Winner ili unforced error.

“Sad je malo više winnera, a manje errorsa, haha. Ali, da. To je ideja. Volim biti raznolika, igrati dropshotove. Mnogo je igračica jednodimenzionalno i čim malo promijenim igru, isplati se. Ove godine turnire nisam osvojila samo bam-bam tenisom, već upravo i raznolikošću.“

Jednom si izjavila da te iritiraju “pimplerice“. Kako protiv njih?

“U juniorskom ih je tenisu bilo baš dosta. Udare ‘balon’ tri metra u zrak. Ali u seniorskom ih srećom nema toliko. Moram biti agresivna protiv njih jer one mogu ‘tri dana’ trčati.“

Možemo reći da ti je Sabalenka teniski uzor?

“Badosa mi je isto bila super, ali je stalno ozlijeđena nažalost. Sabalenka mi je baš pravi fajter, ima ratnički duh.“

A ima i onu tetovažu tigra na podlaktici.

“Ajme, da. To mi je hrabro. Htjela bih i ja tetovažu.“

Koju?

“Joj, imam previše ideja. Pričekat ću još malo da budem sigurna u izbor.“

Možda bolje pričekati prvi veliki trofej?

“Evo, ja ću kao Vondroušova. Ona je tetovirala datum osvajanja Wimbledona. Ali dobro, ona je baš prepuna tetovaža. Previše ih ima za moj ukus.“

Jesi li u nekom trenutku razmišljala o studiju u Americi?

“Nikad se nisam vidjela u tome. Želim se odmah posvetiti tenisu. Izgubila bih četiri godine u kojima bih mogla puno napredovati.“

A je li bilo ponuda?

“Bilo ih je dosta. Odlične su bile i to od jakih fakulteta. Harvard, Princeton i mnogi drugi… Ali nije me to zanimalo.“

Je li ti žao što si propustila neke mladenačke događaje poput maturalne večeri, ekskurzije, izlazaka…?

“Iskreno, niti malo. Samo mi nedostaju ova obična druženja s prijateljicama. Nisam od izlazaka, nikad me to nije privlačilo. Tenis mi je posao, živim za njega. Navikla sam putovati sama na turnire od malih nogu i to mi je pomoglo osamostaliti se. Prije par godina smijala sam se tati kad mi je govorio da ne bih smjela provoditi puno vremena na telefonu, a sada sama gasim mobitel dva sata prije spavanja. Pokušavam dosta i čitati.“

Što čitaš?

“Tražim neke knjige o psihologiji. Kako poboljšati dan, kako bolje iskoristiti jutro… Nastojim čitati koliko stignem, barem 15 minuta dnevno.“

Dakle, na psihološkom aspektu tenisa se radi. A pazi li se i na prehranu?

“Već sam bila kod dva nutricionista, napravila sve krvne pretrage da vidim što mi odgovara. Dok sam u Zagrebu, mogu se pridržavati rasporeda jer sam tu u kontroliranim uvjetima, tu su mi i roditelji, ali kad sam na turnirima, onda je teže jer ne znaš kakva će ti hrana biti tamo. Jedino što pazim jest da tijekom turnira ne jedem slatko jer me to usporava. Prije meča uvijek tjestenina, a navečer meso da se organizam oporavi.“

Koliko vidimo, na juniorskim turnirima igrala si s nekolicinom igračica koje su već u Topu 100 ili blizu. Recimo, pobijedila si jednom Ruskinju Miru Andrejevu, još uvijek tek šesnaestogodišnjakinju, a igrala si i protiv čeških sestara Brende i Linde Fruhvirtove, pa vršnjakinje Linde Noskove koja je već oko Topa 30 i ove je godine pobijedila Igu Swiatek, pa Diane Šnajder…

“Brendu znam bolje, s njom sam osvojila i turnir parova. Ona i Linda su baš izuzetak i od malih nogu su odskakale. Čitav život posvećen im je tenisu. Naravno, puno im pomaže i Mouratoglouova akademija kroz ugovore i pozivnice za turnire. S Noskovom sam igrala par puta, sa Šnajder i Andrejevom isto. Sve su sjajno napredovale od tada.“

Sad odvrtimo malo film unatrag. Kako je i zašto počela tvoja priča s tenisom?

“Odrasla sam u Dubrovniku na Lapadu. Tata Boris bio je malonogometaš. Igrao je za Square i hrvatsku reprezentaciju, a kad je prestao igrati, počeo se rekreativno baviti tenisom. Imala sam šest godina kad me poveo na tenis da i ja probam. Svidjelo mi se i nakon toga ni jedan drugi sport nisam probala.“

Navodno si kratko probala balet?

“To je bilo samo mjesec dana, da zadovoljim mamu i baku. Nije mi odgovaralo. Više sam bila za tenis. Već sa 7-8 godina osvojila sam prvi turnir. U zadnje vrijeme doduše pratim dosta i košarku.“

Našu ili stranu?

“NBA. Naša mi je prespora. Najviše volim gledati Dončića i Curryja.“

A gledaš li i tenis u slobodno vrijeme?

“Veće turnire da. Pogotovo Slamove. Sabalenku uvijek gledam, ali treba nekad i odmoriti glavu od tenisa.“

ITF turniri pravi su izvor raznoraznih dogodovština i anegdota. Od ponegdje loše organizacije i terena do putešestvija automobilima, vlakovima i avionima… Ne svugdje, naravno, ali ima i toga. Kakva su tvoja iskustva?

“Lani trener nije mogao putovati s nama pa smo tata i ja krenuli prema Danskoj, u Koge. Autom. Dva dana smo putovali. Mislila sam da nikad nećemo stići. Bila sam uvjerena da ću izgubiti prvo kolo, a na kraju sam osvojila turnir. Onda, sad su tereni u Tunisu, u Hammametu, bili katastrofa. Linije neravne, rupe posvuda, lopta odskače krivo… I vjetar je puhao tako jako. Bacim loptu u zrak, ona završi tri metra od mene. Ali osvojila sam i taj turnir, pa se ne mogu žaliti, haha.“

Ima li coachinga na ITF turnirima?

“Na nižima nema, ali pričam ja s trenerom i dobila sam par opomena. Čak sam u Hammametu dobila dvije opomene, ali sudac me poštedio pa mi je naplatio kaznu od samo 50 eura.“

A kakva si na terenu? Izgubiš li živce, razbiješ li reket?

“Nikad nisam razbila reket. To je pohvalno. Znam biti živčana, ali nije reket kriv. Do mene je.“

Znamo da je tenis skup sport i da na ITF razini nije lako financijski preživjeti. Koliko cca godišnje moraš zaraditi da bi bila na nuli i je li to uopće nešto o čemu razmišljaš?

“Ne znam točan iznos, ali na manjim turnirima rijetko možeš biti u plusu. Ako osvojiš 15-icu, nakon poreza ostane ti oko 2000 eura. A imaš avionske karte, smještaj koji moraš platiti, špananje reketa… Tek od kategorije 75 uključen je plaćen smještaj u organizaciju. Na svaku zaradu dio ode na porez, a u svakoj je državi drugačiji porez. Tek se na višim razinama može se bolje zaraditi.“

Kakvo je stanje sa sponzorima? Pomaže li Hrvatski teniski savez?

“Savez pomaže određenom svotom novca za turnire. Imam sponzora za odjeću, potpisala sam ove godine, a dobavljača za reket već godinama imam. To je super. Tu su i bonusi u slučaju dobrih rezultata.“

Imaš li menadžera koji se bavi tim pitanjima?

“Ne, to sve još tata radi. Na liniji sam s par agenata pa ćemo vidjeti.“

Imaš li neke prijateljice na Touru i koliko je uopće lako održavati takve odnose? Poznate su priče da se tenisačice često zatvore u svoje čahure i nikog ne puštaju unutra.

“Moguća su prijateljstva, ali mi smo žene pa ima tu i ljubomore. Ta prijateljstva nisu toliko dobra kao muška. Imam par cura s kojima sam dobra, pogotovo jedna Rumunjka koja je moje godište (op.a. Anca Todoni), kao i jedna djevojka iz Grčke. U juniorskim danima češće bi se svi družili, ali čim ti tenis postane biznis, nekako se svi povuku u svoje svjetove. Ali iskreno, to meni i pomaže. Volim samostalno funkcionirati.“

Koje su ti krajnje ambicije u tenisu?

“Biti broj 1. Čak i ako ne osvojim Grand Slam. Ali, cilj je oboje.“

Ima vas trenutno puno Hrvatica koje ste jedna drugoj blizu po renkingu. TI si 198., Antonia Ružić 210., Tena Lukas 212., Petra Marčinko 213., Lea Bošković 217…

“Konkurencija je dobra. Želim biti najbolja od svih. Sve to želimo. Fett je napredovala nakon osvajanja Splita, Marčinko se vraća iz ozljede, tu je i Ružić, blizu je i Lea… Cilj mi je odvojiti se i približiti 100 najboljih, naravno.“

Koji bi turnir posebno voljela osvojiti?

“Roland Garros. Obožavam Pariz. Bila sam već deset puta i još bih toliko da mogu. I zato mi je drago što ću baš tamo igrati prvi seniorski Grand Slam. Od manjih turnira, voljela bih osvojiti Stuttgart.“

Zato što je nagrada automobil?

“Haha, pa da!“

Praktična si, nema što. Imaš vozačku?

“Nemam još, ali planiram ove godine položiti. Navikla sam da me tata posvuda vozi, ali bilo bi dobro da ga malo rasteretim.“

S obzirom na afinitete prema Roland Garrosu i Stuttgartu, možemo li reći da ti je zemlja najdraža podloga?

“Sporija mi zemlja odgovara, iako dobro sam igrala početkom ove godine i na tvrdoj podlozi. Jedino ne volim prebrzu podlogu.“

Na čemu ćeš ove godine najviše raditi u svojoj igri?

“Na izlascima na mrežu, završavanju poena. Volej mi je dobar, ali ga ne prakticiram kao u juniorima kad sam često igrala parove.“

Kako provodiš slobodno vrijeme i što prvo napraviš kad se vratiš u Dubrovnik?

“U Dubrovniku sam samo tjedan dana godišnje i totalno se opustim. Kod bake je uvijek najbolje jesti. Imam i sestričnu koja mi je poput sestre pa sam s njom često. Ovdje u Zagrebu imam tradiciju nedjeljom s obitelji otići na misu, pa zajedno na ručak. To mi je baš idealna nedjelja.“

Prate li roditelji tvoje mečeve ili im je to previše stresno?

“Da, da. Mama, Nera se zove, uvijek je pod stresom. Tata zna kružiti oko zgrade dok traje meč. Još je gore kad nema streama preko interneta, nego samo mora pratiti rezultat.“

Za kraj, Lucija, nekoliko kratkih da vidimo kako “dišeš“.

Forhend ili bekend?

Forhend.

Grand Slam naslov ili svjetski broj 1?

Uf. Baš mi se teško odlučiti. Možemo li se vratiti na ovo pitanje kasnije?

Može. Federer, Nadal ili Đoković?

Federer.

Meso ili riba?

Riba. Sushi!

Kava ili čaj?

Kava.

Pizza ili burger?

Burger.

TV serija?

The Blacklist.

Film?

Brzi i žestoki. Cijeli serijal.

Glazba?

Slušam sve. Kad putujem, uglavnom domaće. Kad mi je dosadno, uglavnom strane.

Dinamo ili Hajduk?

Hajduk. To nije teško, haha. Cijela je obitelj za Hajduk.

Idemo opet. Grand Slam naslov ili svjetski broj 1?

‘Ajde neka bude broj 1.