Nakon 88 godina bogate povijesti, ponosno ime vošingtonske franšize američkog nogometa jučer i službeno umirovljeno nakon što je klub objavio da se više neće zvati "Redskins". Očekuje se da će novo ime biti objavljeno ovog tjedna i neće imati nikakve vizualne veze s Indijancima.

Piše: Vlada Olić iz Washingtona

Naravno, mijenjat će se i logotip dok će boje momčadi ostati crvena i žuta.

Ovo je sigurno najteži poraz u povijesti kluba s kojim, gle simbolike, njihov omjer postaje gubitnički i pada na ispod “.500”, kako se to u Americi kaže kada neka ekipa ima više poraza od pobjeda (službeno ostaju na 603-28-603).

Riječ Redskins u doslovnom prijevodu znači “crvenokožac”, što po naški zvuči čudno i rogobatno otprilike koliko i Dinamo ili Crvena zvezda na engleskom. Ali, to su riječi koje su odavno prestale imati doslovno značenje i nakon svih ovih godina predstavljaju nešto mnogo više.

(Kao kada bi netko danas Zvezdinim navijačima objasnio da njihovo prisvajanje nekada uvredljivog protivničkog pokliča (“Mi smo Cigani, najjači smo najjači”) u stvari vrijeđa romsku zajednicu i treba biti zabranjen iz viših političkih ciljeva; hrvatski predsjednik Tuđman to je bezuspješno pokušao s Croatiom.)

Sama riječ “redskins” jednostavno činjenično opisuje fizičke razlike između domorodaca i Europljana. Prva upotreba je zabilježena 1769. kada je jedan britanski potpukovnik preveo prijateljsko pismo indijanskog poglavice Komarca (Mosquito) koji je sebe i svoje pleme tako opisao. Nebrojeno puta nakon toga, indijanski vođe svoje su ljude nazivali “redskinsima” i termin se udomaćio na obje strane.

Tijkom prisnog sastanka iz 1812. između predsjednika Jamesa Maddisona i poglavice Bez Ušiju (Sans Oreilles), obojica su koristila varijante riječi “redskins”.

Optužbe da riječ Redskins u nazivu momčadi vrijeđa ili ismijava Indijance naravno su sumanute – tko bi normalan svojoj momčadi dao ime nečega što ne poštuje ili čega nije ponosan? Prvi vlasnik franšize George Preston Marshall (čiji je spomenik pored starog stadiona u Washingtonu nedavno hrabro uneređen pa onda i uklonjen) momčadi je dao ime Redskinsi u znak počasti za tadašnjeg trenera koji je bio član plemena Siouxa.

Sadašnji logotip koji oslikava hrabrog i ponosnog indijanskog ratnika nacrtan 1971. djelo je indijanskog umjetnika. Šest godina kasnije, u poluvremenu utakmice protiv najvećih rivala Dallas Cowboysa upriličen je veliki show gdje je stotine Indijanaca iz 80 različitih plemena ponosno marširalo. U srcu Amerike dakle, navijalo se za Indijance protiv Kauboja, glasno i strasno.

Nijedna riječ sama po sebi ne može imati negativne konotacije, važan je kontekst. Točno je da riječ “redskins” danas zvuči čudno, baš kao i Poglavica Komarac (ili Žalosna Sova), ali je besmisleno mjeriti povijesne stvari kroz prizmu današnjice. Točno je, također, i da je u prošlosti određeni broj ljudi možda koristio tu riječ na uvredljiv način.

Ali to ne mijenja činjenicu da je vošingtonski nogometni klub izabrao to ime zbog pozitivne simbolike – hrabri ratnici i sve to – i da ga je s ponosom nosio skoro cijelo stoljeće.

Bitka protiv izvitoperene politički korektne manjine postala je praktički nemoguća pod trenutnim revolucionarnim okolnostima u Americi gdje tviteraška (a mjestimično i ulična) rulja srlja u nove radne pobjede. Antipatični vlasnik kluba Daniel Snyder (19 sezona, rekord 142-1-193), prije sedam godina je obećao da nikada neće promijeniti ime, ali naravno, novac je jači od principa.

Po dobro isprobanom receptu američke varijante jogurt revolucije, demonstranti su napali sponzore Redskinsa pa je prošlog tjedna FedEx (čije ime nosi njihov stadion) rekao da se protivi imenu, a Nike i Amazon su preko noći zabranili prodaju opreme Redskinsa (zemlja slobode!). Zato i ne čudi što je momčad jučer objavila da se nada kako će uspjeti uskoro izabrati novo ime koje će biti nadahnuće njihovim “sponzorima, navijačima i cijeloj zajednici” (tim redoslijedom). 

Mnogo je razloga zašto je ova promjena imena potpuno besmislena i pogrešna, prvenstveno zato što dozvoljava agresivnoj manjini da definira čak i u tuđe ime ne samo što je uvredljivo već i koju motivaciju netko drugi nosi.

Sva istraživanja javnog mnjenja među Indijancima već dugi niz godina pokazuju da ogromnu većinu to ime uopće ne pogađa – čak 90% prema istraživanju iz 2016. sprovedenom od strane inače neprijateljski nastrojenog Washington Posta, koji već dugo vodi ideološku bitku protiv imena.

Nedavno se pojavilo novije istraživanje koje je se jasno identificiranim ideološkim ciljevima uspjelo upitane Indijance prvo teoretski potkovati o tome koliko bi im ime trebalo smetati da bi na kraju uspjeli doći do “revolucionarnog” broja of 49% onih koji se navodno protive.

Poanta je jasna – mali broj jako glasnih ljudi amplificiranih “poštenim” medijima može na marginama tektonskih društvenih promjena zabilježiti poneki poen.

Običnim, normalnim ljudima ime jednog kluba naravno ne može smetat, ali zato su tu salonski liberali i lideri indijanske zajednice koji umjesto realnih programa za poboljšanje života svojih ljudi samo prodaju maglu – kao da će nečiji život odjednom biti bolji ako Redskinsi postanu Warriorsi (ili ako neki spomenik generalima iz Konfederacije bude uklonjen).

Uzgred, već je sasvim jasno da bitka neće stati na Redskinsima (a ni na Južnim generalima jer su doslovno sve prominentne osobe zaslužne za stvaranje ove države bili robovlasnici); jedna od aktivistkinja Carla Frederics (čiji su preci očigledno usvojili bijelo ime, ali koja bijelcima hoće zabraniti upotrebu indijanskih simbola) tvrdi da je svaki naziv sportskog kluba povezan s Indijancima neprihvatljiv.

Stoga će pred partijske komesare na red kad-tad doći Indijanci (Cleveland, bejzbol), Blackhawksi (ime plemena, Chicago, hokej), Bravesi (ime plemena, Atlanta, bejzbol), a možda i Warriorsi (ratnici, Golden State, košarka).

Sportske momčadi moje srednje škole (Fremont) u Sunnyvaleu u Kaliforniji nekada su se zvali Indijanci, ali je tijekom prve runde čistki prije nekoliko godina to promijenjeno u Warriose. Sve kao i u dobra stara vremena Boljševizma ili Kulturne revolucije, eventualno bez gulaga.

Novi trener sada već bivših Redskinsa Ron Rivera, koji sa Snyderom radi na izboru novog imena, navodno je rekao da će ono biti povezano s američkom vojskom – tim poznatim bastionom dobroćudnog pomaganja ljudima tamnije kože širom svijeta. Kad prestanu da se u krug tapšu po ramenima (što Saša Tijanić nekoć reče, „ne svaki sebe nego jedan drugog“), novonastali šampioni mogli bi se zapitati je li pobjeda pirova?