Naš novinar Karlo Benat u Gradu svjetlosti nažalost nije donio sreću hrvatskom borcu.

Hrvatski poluteškaš, Ivan Erslan, sinoć je debitirao u UFC-u, najjačoj svjetskoj MMA organizaciji. Nažalost, doživio je poraz podijeljenom sudačkom odlukom od Iona Cutelabe, a nakon meča doznalo se da je i teško ozlijedio koljeno pred sami ulazak u oktogon. No, borba Ivana Erslana samo je mali dio ove priče.

Sredinom srpnja, moja dva prijatelja i ja odlučili smo se za odlazak na UFC-ovu priredbu u Pariz. Srpski poluteškaš Aleksandar Rakić tada je izrazio želju za borbom na ovom eventu, a uz to očekivali smo i nastup najveće francuske zvijezde teškaša Ciryla Ganea. Međutim, matchmakeri UFC nisu nam omogućili nastupe navedenih boraca.

Iako sam popis borbi nije bio posebno intrigantan, UFC je pružio pravi spektakl, a mi smo imali veliku čast i zadovoljstvo prisustvovati jednom ovakvom događaju.

Večernji let u petak odvezao nas je do zračne luke Beauvais, koja je udaljena sat vremena od Pariza. Prošetali smo malo gradom pri dolasku i s nestrpljenjem iščekivali sutrašnji event.

Prije samog UFC-a, obišli smo velebni Parizom. Naravno, prva lokacija bio je Eiffelov toranj. Uz sami toranj, nalazi se rijeka Sena koja je zastrašujuće zagađena. Sama pomisao da je tu održan triatlon mi je osobno nepojmljiva i u, najmanju ruku, suluda.

Nakon toga, krenuli smo put Louvrea i Notre Damea. Ove dvije povijesne građevine nalaze se u neposrednoj blizini. Dok Louvre fascinira svojim izgledom, Notre Dame podsjeća na Zagrebačku katedralu, s obzirom na to da skele upadaju u oko promatrača. 18 sati se bližilo, a mi smo sjeli u bus za Accor Arenu, poznatiju kao Bercy, u kojoj se održavao sami UFC.

Pred arenom je bio ogroman red, ali je sve išlo brzo i neometano. Nije bilo ni blizu odlazaka na hrvatske stadione i dvorane, gdje čovjek ponekad poludi koliko se treba čekati. Sami ulazak u dvoranu je neopisiv, a razina produkcije je zastrašujuća. Od prve borbe, arena je bila praktički popunjena. Izuzev jednog sektora, koji se postepeno punio kako se event bližio kraju. Isto tako, kako se event bližio kraju, tako su i borbe bile sve bolje.

Prvi upečatljiv dojam ostavila je borkinja iz Argentine, Ailin Perez, koja je svoju pobjedu proslavila “twerkanjem”. Nakon toga, uslijedili su brutalni nokauti Faresa Ziama i Morgana Charrierea. No, sve je to bilo samo blaga najava onoga što je uslijedilo. Američki borac, Bryan Battle, u oktogon je izišao uz pjesmu “Ni**as in Paris”, što je izazvalo salve zvižduka domaće publike. Uz to, u drugoj rundi nokautirao je domaćeg borca Kevina Jousseta, a proslavio je “prikladnim” pokazivanjem srednjeg prsta publici. Dvoranu je napustio uz ogromno osiguranje uz sebe i u sprintu u maniri Usaina Bolta iz najboljih dana.

U glavnoj borbi večeri, Brazilac Renato Moicano pružio je totalnu dominaciju kako u kavezu, tako i van njega. U prvoj rundi uništio je lice Benoita Saint-Denisa. Iako se Francuz relativno i vratio u meč, on je prekinut između druge i treće runde na sugestiju doktora.

A onda je uslijedio pravi show. Nezadovoljna publika brzo je napustila dvoranu, tako da je od 20 tisuća ljudi u dvorani ostalo cca 5 tisuća. Moicano je uzeo mikrofon u ruke i održao jedan veoma zanimljiv govor. Spominjao je vjeru, Isusa Krista, dotakao se i francuske povijesti, a onda je za kraj i poručio “F*ck Marcon”. Tim potezom kupio je velik dio francuske publike koja je u tom ostala u dvorani, a moje i prijatelje i mene dobrano je nasmijao.

Iako same borbe po imenima nisu bile nešto posebno atraktivne, event je pružio i više nego što smo očekivali. Uz to, sjedili smo na samom vrhu dvorane, što je omogućavalo da uživamo u posebnoj francuskoj publici. U Japanu je publika skroz mirna i praktički se čuje svaki udarac. S druge strane, u SAD-u je publika dosta “divlja”. A ovo što smo doživjeli u Francuskoj bila je zlatna sredina.

Navijanje je bilo u skladu onome što su borci u tom trenutku prikazivali u oktogonu. Ako je borba bila dosadna, naravno, bili su zvižduci. A Ako je bilo “vatre”, u tom slučaju, dvorana je doslovno gorjela. Stvarno je bio užitak doživjeti jedan ovakav događaj iz prve ruke. Za cca 500 eura, isplati se otići na ovaj spektal. Uz to, toliko puta smo čuli “Marseljezu” da smo je na putu do našeg smještaja počeli pjevušiti.

“Aux armes, citoyens,

Formez vos bataillons,
Marchons, marchons!
Qu’un sang impur
Abreuve nos sillons!”