Iako će za manje od mjesec dana (10. svibnja) napuniti 42 godine, a već više od godinu dana je u ulozi igrača-izbornika Kiril Lazarov još ne razmišlja o mirovini.

Prepuna dvorana Boris Trajkovski, 7000 navijača i samo jedno pitanje, gledamo li Kirila Lazarova posljednji put u dresu Sjeverne Makedonije. Nije na kraju Kiro rekao konačno zbogom, ali dvije legende službeno su se oprostile od crveno-žutog dresa, za reprezentativnu mirovinu odlučili su se Filip Mirkulovski i Stojanče Stoilov.

Propustila je Sjeverna Makedonija u prvoj utakmici već nokautirati Češku, imali su plus sedam, da bi na kraju završilo bez pobjednika, pa se znalo da odluka pada u Skopju.

“Najvjerojatnije da, mislim da da, ma pusti Žika, neću razmišljati o tome…da prođemo mi prvo…” pričao je uredniku Balkan Handballa Žiki Bogdanoviću Kiril Lazarov nakon utakmice u Zlinu o mogućoj mirovini.

U nedjelju navečer u dva je navrata tresao mrežu Češke u pobjedi 27:25. Makedonci od 2012. nisu propustili nijednu svjetsku smotru, dapače u posljednjih 10 godina, samo nisu odlazili na olimpijske igre.

“Rekao sam da sada nije vrijeme za mirovinu i oprost, najvažnije je da Sjeverna Makedonija igra na Svjetskom prvenstvu. Moramo njegovati tradiciju i dati podršku u teškim trenucima. Polako izlazimo na površinu i gradimo novu reprezentaciju jer narod i Makedonija vole i poštuju ovu rukometnu reprezentaciju. Mislim da će me 90% vas vidjeti u trenirci na sljedećem Svjetskom prvenstvu. Produžio sam karijeru za još godinu dana zbog covida i zbog Makedonije”, rekao je Lazarov nakon novog velikog uspjeha Makedonaca.

Sjeverna Makedonija je vjerojatno jedina država na svijetu gdje je rukomet sport broj jedan, i to baš zahvaljujući čovjeku koji već 25 godina s ponosom nosi dres reprezentacije.

Stavio je Makedonce na rukometnu kartu svijeta.

“Makedonija je u momku iz Svetog Nikole imala vođu koji joj nije donosio odličja, ali s kojim je pobjeđivala jače od sebe. U toj spoznaji da nijedna bitka nije unaprijed izgubljena, godinama su se rađali ljubav i poštovanje prema Kirilu Lazarovu. Prema najvećem nacionalnom sportskom heroju koji nije poklonio medalju svojoj zemlji. Dao joj je sebe”, napisao je između ostalog Bogdanović u Kirilovoj autobiografiji ‘Uvijek na pobjedu’.

Od Svetog Nikole do heroja nacije, dugin 25 godina. Kraj u listopadu? Šuška se, šuška, no tko će ga znati kada je Kiro u pitanju. Rukomet – to sam ja, država – to sam ja. Pitajte Makedonce, za obje izjave imat će isti odgovor… Da, Kiril Lazarov.