Hrvatska je srebrna, ali kao da je zlatna. To je jako veliki uspjeh s obzirom da nismo dugo osvojili medalju. Danska je bila bolja, ali možemo biti izuzetno ponosni i sretni za sve što smo napravili na ovom Svjetskom prvenstvu.

Nekadašnji hrvatski rukometni reprezentativci Ivan Čupić i Zlatko Horvat su u paralelnom razgovoru za Sportklub analizirali posljednji nastup Hrvatske. Dotaknuli su se naslova Danske, koliko dugo nam je trebalo za medalju, izbornika Dagura Sigurdssona te Domagoja Duvnjaka i Igora Karačića koji su se službeno oprostili od reprezentacije.

Kako ste vidjeli Hrvatsku u završnoj utakmici Svjetskog prvenstva?

Čupić: “Mislim da su Danci bili bolja momčad od nas i da četiri osvojena Svjetska prvenstva u nizu govori o njihovoj dominaciji. Mi smo igrali na gornjim granicama mogućnosti te smo kroz cijeli turnir bili s povredama i problemima. Može se reći da smo imali tešku skupinu i teže križanje, nego Danci koji su bili bolji i kvalitetniji. Naša medalja je srebrna, ali ipak zlatnog sjaja.”

Horvat: “Stvarno je dala sve od sebe s obzirom na sve probleme, koje je imala i koliko je energije izgubila u svim prethodnim utakmicama. Za Dansku ipak je potrebno više zdravih igrača jer svi su bili nešto načeti, ali nismo se predavali. Probali smo sve što smo mogli i to je najveći dobitak.”

Danska je osvojila četvrti svjetski naslov u nizu, a Hrvatska je nakon dugih 16 godina čekanja osvojila srebro što se svjetske smotre tiče (prije 12 godina bila je bronca). Osim toga, prošlo je čak pet godina od zadnje medalje koja se dogodila još na Euru 2020.

Čupić: “Da, bili smo u nekakvoj silaznoj putanji što se polufinala tiče. Nismo imali kontinuitet, preslagivali smo momčad i probali s raznim izbornicima. Mislim da su naši mladi igrači, koji su prije tri ili četiri godine počeli dolaziti na reprezentativnu scenu sazreli te da ćemo Duvnjaka i Karačića poslati u zasluženu mirovinu. Ova generacija pokazala je karakter i ujedno je zrela te se ne bojim za budućnost hrvatskog rukometa, a s ovakvom igrom najbitnije je da smo među pet ili šest reprezentacija svijeta i da smo konkurentni za medalje na svakom natjecanju. To je cilj cijelog hrvatskog rukometa.”

Horvat: “Naravno, došlo je do veće smjene generacija i super je da se sada dogodilo. Pogotovo jer je ovo bilo zadnje prvenstvo za Duvnjaka i da smo uspjeli dobiti novu generaciju. Uvjeren sam da će držati ovaj ritam, iako to uvijek neće značiti medalju koju je jako teško osvojiti. Ako karakter bude održan, nikome neće biti lako i to je lijepo za vidjeti.”

Sigurdsson je postao prvi strani izbornik, koji nas je doveo do medalje.

Čupić: “Da, Dagur je došao kao prvi stranac. Bilo je dosta pompe kada smo izabrali stranca za izbornika, ali nakon Olimpijskih Igara pokazalo se da je napokon upoznao naš mentalitet i ekipu. Normalno je da je njemu kao strancu možda trebalo više vremena da upozna momčad, nego domaćem treneru. On je na ovom Svjetskom prvenstvu odradio odličan posao zajedno sa svojim stožerom, a Hrvatska je igrala dobar i prepoznatljiv rukomet. Pogotovo s obranom 5-1 i mislim da je zaslužio prolaznu ocjenu.”

Horvat: Nije znalo koga se dovodi, ali znalo se zbog čega. Mislim da je ispunio sva očekivanja.

Rezultat, koji je ostvario je zbilja nevjerojatan. Pošto smo s Olimpijskih Igara ispali već u grupnoj fazi, bilo je dvojbi hoće li se napraviti ovakav uspjeh.

Čupić: “Slažem se da je bilo dvojbi, ali tada sam bio optimist kao sada jer znam o kakvom treneru se radi. To je čovjek, koji ima iskustvo i rezultat te odličan životopis. Iako je imao dovoljno vremena da spremi momčad za Olimpijske Igre, trebalo mu je vremena za upoznavanje novog mentaliteta jer mi Hrvati i ostali balkanski narod smo malo drugačiji što se emocija te temperamenta tiče. Dokaz tome je Svjetsko prvenstvo i tu je probudio emociju te se zbližio s igračima. Izabrao je grupu ljudi, koji odgovaraju njegovom stilu rukometa.”

Horvat: “To je na neki način normalno jer on je tek došao. Na treninzima ne možeš vidjeti kako tko reagira i kome nešto odgovara. Tek na ovim pravim utakmicama možeš vidjeti tko što može. Ispalo je da su to bile Olimpijske Igre, ali to je bio jako bitan turnir da vidi na koga može računati i na koji način. To mu je puno pomoglo za ovaj turnir i tu je isprofilirao ekipu. Sigurno će biti još toga jer mora se nadomjestiti Duvnjaka i Karačića.”

Finale s Dancima bilo je zadnje za Duvnjaka i Karačića, koji su objavili kraj reprezentativne karijere. Obojica su se oprostila sa stilom, a to su golovi, asistencije i medalja oko vrata.

Čupić: “Tako je. Duvnjak i Karačić imali su svoju reprezentativnu priču. Duvnjak kao protagonist nove generacije poslije Balića. Bio je kapetan dugi niz godina, a tu je 20 godina karijere. Drago mi je da se oprostio s medaljom i što se oprostio s pobjedom protiv Francuza u zagrebačkoj Areni. Kada je vidio kakvim mladim igračima i kakvoj generaciji ostavlja reprezentaciju, mislim da mirno može otići u zasluženu mirovinu. Što se Karačića tiče, pokazao je veliko srce i dušu za Hrvatsku kada je bio pozvan i kada nije bio. Hrvatsku je uvijek stavljao ispred svih svojih interesa i to je još jednom pokazao na Svjetskom prvenstvu. Kada je bilo najteže, došao je pomoći koliko god je mogao. Prilagodio se momčadi i to što nije bio pozvan na Olimpijske Igre te na pripreme za ovo prvenstvo ostavio je sa strane. Stavio je Hrvatsku na prvo mjesto i sigurno mu to ide na čast kao čovjeku. Obojica su fenomenalni ljudi i moji bivši suigrači te bih griješio dušu kada bih bilo što loše rekao o njihovim osobinama. Rastanak bi bio još ljepši da je zlato bilo oko vrata, ali mislim da su obojica presretna sa svojim karijerama i da su zaslužila fenomenalan oproštaj.”

Horvat: “Mislim da nema ljepše od toga. Obojica su zaslužila i stvarno svaka čast na reprezentativnoj karijeri s obzirom da će još igrati za svoje klubove u kojima imaju jako bitne uloge. Želim im puno sreće i zdravlja, a za reprezentaciju skidam kapu. Pogotovo Duvnjaku, koji je bio od svoje 18. godine ako se ne varam.”

Koliko će nam Duvnjak i Karačić nedostajati u budućnosti?

Čupić: “Svakome nedostaju takvi igrači. Danas nam nedostaju Balić i Metličić, ali sport je lijep i okrutan. Sve nas vrijeme gazi i ujedno dolazi za nove generacije. Vjerujem da su Sigurdsson i njegova momčad spremni za budućnost bez njih dvojice. Jednostavno se moramo prilagoditi tome, a oni će uvijek nedostajati i rado ćemo ih se sjetiti. Život ide dalje te dolaze mladi i novi ljudi. Mislim da je ispravno kada njih dvojica osjete da je vrijeme za oproštaj, da se oproste u miru i da drugi krenu njihovim stopama.”

Horvat: “Vjerojatno ovaj jedan dio, a Duvnjak i Karačić imaju svoje iskustvo. Život ide dalje i doći će netko novi. Tu ima nekoliko dobrih igrača te se nadam da će oni to držati i gurati. Naći će se novi mentalitet, koji su imali Duvnjak i Karačić. To su bitne stvari, a svi novi igrači imaju nekakve svoje jače strane. Najvažnije je da su na ovom turniru naučili i pokazali kako se igra za ovaj dres. To je najveći dobitak ovog prvenstva, a osvojena medalja je nagrada.”