Svake godine tisuće mladih sportaša iz cijelog svijeta sanjaju o stipendiji na američkom sveučilištu. Za hrvatske sportaše taj san postaje sve dostupniji. No koliko ih je zapravo uspjelo doći do samog vrha i osvojiti NCAA naslov prvaka?

Što NCAA prvenstvo zapravo znači

NCAA (National Collegiate Athletic Association) predstavlja najvišu razinu sveučilišnog sporta u Sjedinjenim Američkim Državama. Osvojiti NCAA naslov znači pobijediti sve konkurente u državi koja broji više od 330 milijuna stanovnika. To nije mala stvar. Uzmimo za usporedbu košarku — March Madness (Ožujsko ludilo), poznato NCAA košarkaško natjecanje, privuče više gledatelja nego mnogi profesionalni sportski događaji.

Za mlade hrvatske sportaše put do američkih sveučilišta počeo se otvarati krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas na američkim fakultetima studira i natječe se tridesetak hrvatskih košarkaša i dvadesetak košarkašica, a brojke su slične i u drugim sportovima.

Vaterpolo kao hrvatska snaga

Kada govorimo o hrvatskim osvajačima NCAA naslova, vaterpolo zauzima posebno mjesto. Hrvatska je vaterpolska velesila. Ta tradicija prepoznata je i na američkim sveučilištima, posebice na UCLA-u, USC-u i Stanfordu — programima koji dominiraju NCAA vaterpolom.

Hrvatski vaterpolisti desetljećima privlače pažnju američkih trenera. Kvaliteta igrača koji dolaze iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore značajno je podigla razinu NCAA vaterpola. Nekoliko hrvatskih igrača nosilo je svoje momčadi do nacionalnih naslova, postajući tako dio ekskluzivnog kluba osvajača.

Zašto baš vaterpolo? Odgovor leži u sustavu. Hrvatska ima izvanredne vaterpolske škole u Splitu, Dubrovniku i Zagrebu. Mladi igrači prolaze kroz rigoroznu obuku prije nego što uopće pomisle na odlazak u inozemstvo. Kada stignu na američka sveučilišta, tehnički su superiorniji od većine domaćih igrača.

Teniska postignuća na sveučilištima

Tenis predstavlja još jedno područje gdje su hrvatski sportaši ostavili traga. NCAA tenis funkcionira drugačije od timskih sportova — postoje i pojedinačna i momčadska natjecanja. Hrvatski tenisači redovito osvajaju stipendije na prestižnim programima.

Momčadski NCAA naslovi u tenisu posebno su cijenjeni jer zahtijevaju širinu ekipe. Jedan izvanredan igrač nije dovoljan. Potrebno je šest igrača koji mogu pobijediti na najvišoj razini. Hrvatske tenisačice posebno su se istaknule u ovom formatu, doprinoseći uspjesima svojih sveučilišta.

Individualni NCAA naslovi još su impresivniji. Osvojiti pojedinačno prvenstvo znači biti najbolji od nekoliko tisuća studentskih sportaša u cijeloj državi. To je postignuće koje otvara vrata profesionalnoj karijeri.

Košarkaška perspektiva

Košarka je sport u kojem Hrvatska tek gradi svoju NCAA tradiciju. Prema podacima Hrvatskog košarkaškog saveza, trenutačno na američkim sveučilištima igra značajan broj hrvatskih košarkaša i košarkašica u prvoj diviziji NCAA.

Tomislav Ivišić, mladi hrvatski košarkaš rođen 2003. godine, primjer je novog vala talenata. U svojoj prvoj NCAA sezoni na Illinoisu bilježi prosječno 13,8 poena po utakmici. Zanimljivo, Ivišić je već nositelj zlatne medalje s Europskog kadetskog prvenstva 2018. godine u Novom Sadu.

“Znali smo da možemo dogurati daleko jer smo naporno trenirali i bili smo jako skladni kao ekipa, ali mislim da nismo očekivali zlato prije nego što je prvenstvo počelo”, rekao je Ivišić o tom uspjehu.

Njegova tranzicija na američki stil igre bila je lakša nego što je očekivao. “Iskreno, očekivao sam da će mi biti potrebno mnogo više vremena da se prilagodim na američku košarku, ali treneri i suigrači su mi dosta pomogli da to prođe što jednostavnije”, objasnio je.

Razlike između europskog i američkog pristupa

Što je najveća razlika između europske i američke košarke? Ivišić to sažima jednostavno: “Rekao bih da je najveća razlika između europske i američke košarke atletičnost i kontaktna igra.”

Ta opservacija vrijedi i za druge sportove. Američki sveučilišni sport naglašava fizičku pripremljenost na način koji je različit od europskog pristupa. Treninzi su intenzivniji. Kondicijski programi zahtjevniji. Za mlade europske sportaše to predstavlja prilagodbu koja traje mjesecima.

Ante Brzović sa sveučilišta College of Charleston pokazuje da je ta prilagodba moguća. U prosincu 2024. bilježio je prosjek od 17 poena i 6 skokova po utakmici. Njegova najbolja utakmica protiv Charlottea donijela je impresivnih 32 poena i 14 skokova.

Ženska strana priče

Hrvatske košarkašice također grade svoju prisutnost u NCAA sustavu. Hana Mühl na Manhattanu prosječno provodi 35 minuta na parketu po utakmici, što svjedoči o povjerenju trenera. Petra Božan na Nebraski i Elena Peričić na App Stateu redovito doprinose svojim momčadima.

Mia Vukšić sa San Francisca vratila se nakon duge pauze uzrokovane ozljedom. Njezina najbolja utakmica u prosincu protiv Loyola Marymount Lionsa donijela je 13 poena uz šut iz igre 4/6. Takvi povratci pokazuju mentalnu snagu potrebnu za uspjeh na ovoj razini.

Što je potrebno za osvajanje naslova

NCAA naslov prvaka ne osvaja se slučajno. Potrebna je kombinacija individualnog talenta, timske kemije, kvalitetnog trenera i malo sreće. Za hrvatskog sportaša koji dolazi iz zemlje s manje od četiri milijuna stanovnika, izazov je još veći.

Tomislav Ivišić ima jednostavan savjet za mlade košarkaše: “Svakom djetetu koje se želi baviti košarkom poručio bih da budu uporni, da slušaju trenere i, prije svega, da se zabave.”

Upornost je ključna riječ. Put od OKK Dražen Petrović preko Šibenke i SC Derbyja do Illinoisa traje godinama. Zahtijeva žrtve. Ivišić je počeo trenirati sa 6 godina kada ga je otac poveo na prvi trening zajedno s bratom Zvonimirom.

Budući osvajači

Tko će biti sljedeći hrvatski osvajač NCAA naslova? Pogled na trenutačnu generaciju daje razloge za optimizam. Vice Zanki na Eastern Washingtonu, Grgur Brčić na Toledu, braća Ivišić na Illinoisu i Arkansasu — svi oni predstavljaju potencijal.

Naravno, osvajanje NCAA prvenstva zahtijeva više od individualnog talenta. Potrebna je momčad koja može pobijediti u eliminacijskim utakmicama. Potreban je program s resursima i tradicijom. Potrebno je biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

No upravo ta nepredvidljivost čini NCAA sport toliko uzbudljivim. Svake godine dogode se iznenađenja. Svake godine nepoznati igrači postanu heroji. Za hrvatske sportaše koji sanjaju o NCAA naslovu poruka je jasna — sve je moguće, ali ništa nije zajamčeno.

Podrška obitelji i prijatelja ostaje neprocjenjiva. “Podrška obitelji i prijatelja znači mi dosta, kao i svakom mladom igraču”, potvrdio je Ivišić. Ta povezanost s domovinom, unatoč tisućama kilometara udaljenosti, daje snagu za nastavak puta prema vrhu američkog sveučilišnog sporta.

Statistike pokazuju napredak. Učinak raste. Sve više hrvatskih sportaša dobiva minutažu i povjerenje na najvišoj razini. Pitanje nije hoće li Hrvatska dobiti nove NCAA prvake, već kada će se to dogoditi.